Predmet C‑493/15

Agenzia delle Entrate

protiv

Marca Identija

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost – Članak 4. stavak 3. UEU‑a – Šesta direktiva – Državne potpore – Postupak otpisa dugova fizičkih osoba u stečaju (esdebitazione) – Nenaplativost dugova s osnove PDV‑a”

Sažetak – Presuda Suda (sedmo vijeće) od 16. ožujka 2017.

Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Obveza država članica da osiguraju cjelovitu naplatu poreza na dodanu vrijednost – Nesolventnost – Nacionalni postupak otpisa dugova fizičkih osoba u stečaju – Nenaplativost dugova s osnove poreza na dodanu vrijednost – Dopuštenost – Kvalifikacija kao državne potpore – Isključenost

(čl. 4. st. 3. UEU‑a; čl. 107. st. 1. UFEU‑a; Direktiva Vijeća 77/388, čl. 2. i 22.)

Pravo Unije, osobito članak 4. stavak 3. UEU‑a i članke 2. i 22. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, kao i pravila u području državni potpora treba tumačiti na način da im se ne protivi to da se dugovi s osnove poreza na dodanu vrijednost proglase nenaplativima na temelju nacionalnog propisa, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji predviđa postupak otpisa dugova na temelju kojeg sud, pod određenim uvjetima, može proglasiti nenaplativima dugove fizičke osobe koji ostanu nenamireni nakon stečajnog postupka koji se vodio u vezi s tom osobom.

Iz tih utvrđenja proizlazi da, poput postupka nagodbe s vjerovnicima koji je ispitan u presudi od 7. travnja 2013., Degano Trasporti (C‑546/14, EU:C:2016:206, t. 28.), postupak otpisa dugova o kojem je riječ u glavnom postupku podliježe strogim uvjetima koji daju jamstva osobito u pogledu naplate potraživanja s osnove PDV‑a, i da on s obzirom na te uvjete, ne predstavlja opći i sveobuhvatni otpis od naplate PDV‑a te da nije protivan obvezi država članica da osiguraju naplatu cjelokupnog PDV‑a koji se plaća na njihovu teritoriju i učinkovito ubiranje vlastitih sredstava Unije (vidjeti presudu od 7. travnja 2016., Degano Trasporti, C‑546/14, EU:C:2016:206, t. 28.).

Što se tiče uvjeta koji se odnosi na selektivnost prednosti koja je sastavni dio pojma „državne potpore” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, iz također ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da ocjena tog uvjeta zahtijeva utvrđivanje stavlja li, u okviru dotičnog pravnog sustava, predmetna nacionalna mjera u povoljniji položaj „određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe” u usporedbi s drugima koji se, s obzirom na cilj koji se želi postići tim sustavom, nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji i koji na taj način doživljavaju različit tretman koji bi se u biti mogao okvalificirati kao diskriminatoran (presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/World Duty Free Group SA i dr., C‑20/15 P i C‑21/15 P, EU:C:2016:981, t. 54. i navedena sudska praksa). Nadalje, treba podsjetiti da činjenica da samo porezni obveznici koji ispunjavaju uvjete za primjenu neke mjere mogu uživati korist od te mjere ne znači sama po sebi da mjera ima selektivan karakter (vidjeti u tom smislu presude od 29. ožujka 2012., 3M Italia, C‑417/10, EU:C:2012:184, t. 42. i od 21. prosinca 2016., Komisija/World Duty Free Group SA i dr., C‑20/15 P i C‑21/15 P, EU:C:2016:981, t. 59.).

(t. 24., 26., 27. i 30. te izreka)