Predmet C‑427/15

NEW WAVE CZ, a.s.

protiv

ALLTOYS, spol. s r. o.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší soud)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Direktiva 2004/48/EZ – Postupak zbog povrede prava intelektualnog vlasništva – Pravo na informaciju – Zahtjev za informaciju u postupku – Postupak povezan s postupkom u kojem je utvrđena povreda prava intelektualnog vlasništva”

Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 18. siječnja 2017.

Usklađivanje zakonodavstava – Poštovanje prava intelektualnog vlasništva – Direktiva 2004/48 – Pravo na informaciju u okviru postupka zbog povrede prava intelektualnog vlasništva – Pojam – Zahtjev za informaciju podnesen u zasebnom postupku povezanom s postupkom u kojem je utvrđena povreda navedenog prava – Uključenost

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 17. st. 2. i čl. 47.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/48, uv. izj. 10., čl. 8. st. 1.)

Članak 8. stavak 1. Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da se primjenjuje na situaciju kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj nakon pravomoćnog okončanja postupka u kojem je utvrđena povreda prava intelektualnog vlasništva tužitelj u zasebnom postupku zahtijeva informaciju o podrijetlu i distribucijskim mrežama robe ili usluga koje povrjeđuju to pravo.

Najprije, u pogledu teksta članka 8. stavka 1. Direktive 2004/48, s jedne strane valja istaknuti da izraz „u okviru postupka u vezi s povredom prava intelektualnog vlasništva” ne treba razumjeti kao da se odnosi samo na postupke u kojima se utvrđuje postojanje povrede prava intelektualnog vlasništva. Naime, upotreba tog izraza ne isključuje da taj članak 8. stavak 1. može također obuhvatiti i zasebne postupke kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, pokrenute nakon pravomoćnog okončanja postupka u kojem je utvrđena povreda prava intelektualnog vlasništva. S druge strane, iz teksta članka 8. stavka 1. Direktive 2004/48 proizlazi da obvezu pružanja informacija nema samo počinitelj povrede prava intelektualnog vlasništva, već i „bilo koja druga osoba” navedena u toj odredbi pod (a) i (d). Te druge osobe nisu nužno stranke postupka u kojem se utvrđuje povreda prava intelektualnog vlasništva. Ta tvrdnja potvrđuje da se tekst članka 8. stavka 1. te direktive ne može tumačiti na način da se primjenjuje samo u okviru takvih postupaka.

Kao drugo, to tumačenje također je u skladu s ciljem Direktive 2004/48, a to je, kao što je to navedeno u njezinoj uvodnoj izjavi 10., usklađivanje zakonodavnih sustava država članica u pogledu sredstava za zaštitu prava intelektualnog vlasništva radi osiguravanja visoke, jednake i istovrsne razine zaštite na unutarnjem tržištu (presuda od 16. srpnja 2015., Diageo Brands, C‑681/13, EU:C:2015:471, t. 71.). Naime, takva razina zaštite ne može biti zajamčena ako nije moguće ostvariti pravo na informaciju i u okviru zasebnog postupka pokrenutog nakon pravomoćnog okončanja postupka u kojem je utvrđena povreda prava intelektualnog vlasništva, kao što je to onaj o kojem je riječ u glavnom postupku.

Kao treće, valja podsjetiti da pravo na informaciju, predviđeno člankom 8. stavkom 1. Direktive 2004/48, konkretizira temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek, koje je zajamčeno u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, te osigurava djelotvorno ostvarenje temeljnog prava na vlasništvo, čiji je dio pravo intelektualnog vlasništva, zaštićeno u članku 17. stavku 2. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 16. srpnja 2015., Coty Germany, C‑580/13, EU:C:2015:485, t. 29.).

(t. 20., 22.‑25., 28. i izreka)