Predmet C‑413/15

Elaine Farrell

protiv

Alana Whittya i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court (Irska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila – Direktiva 90/232/EEZ – Članak 1. – Odgovornost za štetu zbog tjelesnih ozljeda svih putnika osim vozača – Obvezno osiguranje – Izravni učinak – Direktiva 84/5/EEZ – Članak 1. stavak 4. – Tijelo koje je odgovorno za naknadu imovinske štete ili štete zbog tjelesne ozljede koju je uzrokovalo nepoznato ili neosigurano vozilo – Nemogućnost pozivanja na direktivu protiv države – Pretpostavke pod kojima se privatnopravno tijelo može smatrati pojavnim oblikom države i pod kojima se protiv njega može pozivati na odredbe direktive koje mogu imati izravni učinak”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 10. listopada 2017.

  1. Akti institucija–Direktive–Izravan učinak–Tijelo koje je zaduženo da pod državnim nadzorom pruža uslugu od javnog interesa odnosno koje raspolaže posebnim ovlastima–Alternativnost tih pretpostavki

    (čl. 288. UFEU‑a)

  2. Usklađivanje zakonodavstava–Osiguranje od građanskopravne odgovornosti za upotrebu motornih vozila–Direktiva 84/5–Naknada štete dodijeljena za štetu koju je uzrokovalo nepoznato ili nedovoljno osigurano vozilo–Osnivanje, od strane države, privatnopravnog tijela koje je odgovorno za naknadu te štete–Mogućnost da se pojedinci protiv takvog tijela pozovu na odredbe direktive koje imaju izravni učinak

    (čl. 288. UFEU‑a; Direktiva Vijeća 84/5, kako je izmijenjena Direktivom 90/232, čl. 1. st. 4.)

  1.  Članak 288. UFEU‑a treba tumačiti na način da on sam po sebi ne isključuje to da se protiv subjekta koji ne posjeduje sve značajke navedene u točki 20. presude od 12. srpnja 1990., Foster i dr. (C‑188/89, EU:C:1990:313), u vezi s onima navedenima u točki 18. iste presude, može pozivati na odredbe direktive koje mogu imati izravni učinak.

    Naime, navedenu točku 20. treba tumačiti s obzirom na točku 18. iste presude, u kojoj je Sud naglasio da se pojedinac može pozivati na takve odredbe protiv tijela ili subjekata koji su pod vlašću ili nadzorom države ili imaju posebne ovlasti šire od onih koje proizlaze iz pravila koja se primjenjuju na odnose između pojedinaca. Stoga, kao što je u biti istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 53. i 77. svojega mišljenja, uvjeti u skladu s kojima predmetno tijelo treba biti pod vlašću ili nadzorom države i imati posebne ovlasti koje su šire od onih koje proizlaze iz pravila koja se primjenjuju na odnose između pojedinaca ne trebaju biti ispunjeni kumulativno (vidjeti u tom smislu presude od 4. prosinca 1997., Kampelmann i dr., C‑253/96 do C‑258/96, EU:C:1997:585, t. 46. i 47. i od 7. rujna 2006., Vassallo, C‑180/04, EU:C:2006:518, t. 26.).

    (t. 27.‑29., t. 1. izreke)

  2.  Protiv privatnopravnog tijela kojem je država članica povjerila zadaću od javnog interesa, poput one svojstvene obvezi koja je državama članicama nametnuta člankom 1. stavkom 4. Druge direktive Vijeća 84/5/EEZ od 30. prosinca 1983. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila, kako je izmijenjena Trećom direktivom Vijeća 90/232/EEZ od 14. svibnja 1990., i koje u tu svrhu na temelju zakona ima posebne ovlasti, poput ovlasti da osiguravateljima motornih vozila na području predmetne države članice nametne obvezu da budu njegovi članovi i da ga financiraju, može se pozivati na odredbe direktive koje mogu imati izravni učinak.

    (t. 42., t. 2. izreke)