Predmet C‑297/15

Ferring Lægemidler A/S

protiv

Orifarm A/S

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sø- og Handelsretten)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Žigovi – Direktiva 2008/95/EZ – Članak 7. stavak 2. – Farmaceutski proizvodi – Paralelni uvoz – Podjela tržišta – Nužnost prepakiravanja proizvoda označenog žigom – Farmaceutski proizvod koji nositelj žiga stavlja na izvozno i uvozno tržište u istim vrstama pakiranja”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 10. studenoga 2016.

  1. Usklađivanje zakonodavstava–Žigovi–Direktiva 2008/95–Paralelni uvoz lijekova nakon prepakiravanja i ponovnog označavanja žigom–Prigovor nositelja žiga–Nedopuštenost–Pretpostavke–Umjetna podjela tržišta među državama članicama–Nužnost prepakiravanja lijeka–Kriteriji za ocjenu

    (Direktiva 2008/95 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 2.)

  2. Usklađivanje zakonodavstava–Žigovi–Direktiva 2008/95–Paralelni uvoz lijekova nakon prepakiravanja i ponovnog označavanja žigom–Prigovor nositelja žiga–Dopuštenost–Pretpostavke–Mogućnost komercijalizacije lijeka na izvoznom i uvoznom tržištu u istom pakiranju–Neograničena komercijalizacija na jednom dijelu tržišta države uvoza–Provjera koja je na nacionalnom sudu

    (Direktiva 2008/95 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 2.)

  1.  U skladu s člankom 7. stavkom 2. Direktive 2008/95, prigovor nositelja žiga na prepakiravanje, kao iznimka od slobodnog kretanja robe, ne može se prihvatiti ako ostvarivanje tog prava od strane nositelja žiga predstavlja prikriveno ograničenje trgovine među državama strankama Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u smislu članka 13. druge rečenice tog sporazuma. Takvo prikriveno ograničenje trgovine u smislu potonjenavedene odredbe postoji kada nositelj žiga ostvarivanjem svojeg prava na protivljenje prepakiravanju pridonosi umjetnoj podjeli tržišta među državama strankama Sporazuma o EGP‑u, a prepakiravanje je provedeno na način da se uvažavaju legitimni interesi nositelja žiga.

    Umjetnoj podjeli tržišta među državama strankama Sporazuma o EGP‑u doprinosi prigovor nositelja žiga na prepakiravanje kada je ono nužno kako bi se paralelno uvezeni proizvod mogao komercijalizirati u državi uvoza. Naime, ovlaštenje nositelja prava na žig koji je zaštićen u državi članici da se protivi komercijalizaciji prepakiranih proizvoda pod tim žigom može se ograničiti samo u slučaju kada je prepakiravanje koje provodi uvoznik nužno za komercijalizaciju proizvoda u državi članici uvoza. Iz tih razmatranja proizlazi da nositelj žiga može zabraniti izmjenu koja podrazumijeva svako prepakiravanje lijeka označenog žigom koja već sama po sebi predstavlja rizik oštećenja izvornog stanja lijeka osim ako je prepakiravanje nužno kako bi se omogućila komercijalizacija paralelno uvezenih proizvoda i ako su pri tome zaštićeni legitimni interesi nositelja žiga.

    Što se tiče osobito uvjeta nužnosti prepakiravanja, njega treba analizirati uzimajući u obzir okolnosti koje su u trenutku komercijalizacije postojale u državi uvoza zbog kojih je prepakiravanje bilo objektivno nužno kako bi taj lijek mogao komercijalizirati paralelni uvoznik u toj državi. Prigovor nositelja žiga na prepakiravanje nije opravdan ako sprečava stvaran pristup uvezenog proizvoda na uvozno tržište. Posebno, najprije treba napomenuti da se nositelj žiga ne može protiviti prepakiravanju proizvoda kada se pakiranje, u veličini koju koristi taj nositelj u državi stranci Sporazuma o EGP‑u u kojoj je uvoznik kupio proizvod, ne može komercijalizirati u državi uvoza, među ostalim, zbog propisa koji dopušta samo pakiranja određene veličine ili zbog nacionalne prakse u tom smislu, zbog pravila iz područja zdravstvenog osiguranja koja naknadu zdravstvenih izdataka čine ovisnom o veličini pakiranja ili ustaljene prakse izdavanja lijekova na recept koja se temelji, među ostalim, na normama dimenzija koje su preporučili strukovna udruženja i zavodi za zdravstveno osiguranje.

    Nadalje, kada, u skladu s pravilima i praksama na snazi u državi uvoza, nositelj ondje koristi više različitih veličina pakiranja, nije dovoljno utvrditi da se jedna od tih veličina također komercijalizira u državi stranci Sporazuma o EGP‑u kako bi se zaključilo da prepakiravanje nije nužno. Naime, ako bi uvoznik mogao komercijalizirati proizvod samo na ograničenom dijelu tržišta, postojala bi podjela tržišta.

    (t. 15.‑22.)

  2.  Članak 7. stavak 2. Direktive 2008/95 o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima treba tumačiti na način da se nositelj žiga može protiviti daljnjoj komercijalizaciji lijeka od strane paralelnog uvoznika ako potonji taj lijek prepakirava u novo pakiranje i označava žigom kada se, s jedne strane, predmetni lijek može komercijalizirati u državi uvoza stranci Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u istom pakiranju kao što je ono u kojem se taj proizvod komercijalizira u državi izvoza stranci EGP‑a i, s druge strane, kada uvoznik nije dokazao da se uvezeni proizvod može komercijalizirati samo na ograničenom dijelu tržišta države uvoza, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

    (t. 29. i izreka)