Predmet C‑238/15

Maria do Céu Bragança Linares Verruga i dr.

protiv

Ministre de l’Enseignement supérieur et de la Recherche

(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Tribunal administratif (Luksemburg))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje osoba – Jednako postupanje – Socijalne povlastice – Uredba (EU) br. 492/2011 – Članak 7. stavak 2. – Novčana pomoć za visokoškolsko obrazovanje – Uvjet za studente koji nemaju boravište na području dotične države članice koji se sastoji u tome da su djeca radnika koji su bili zaposleni ili koji su obavljali profesionalnu aktivnost u toj državi članici u neprekinutom trajanju od najmanje pet godina – Neizravna diskriminacija – Opravdanje – Cilj koji se sastoji u povećanju udjela osoba s boravištem koje su nositelji diplome o visokoškolskom obrazovanju – Prikladnost – Proporcionalnost”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. prosinca 2016.

1. Slobodno kretanje osoba–Radnici–Jednako postupanje–Socijalne povlastice–Pojam–Pomoć dodijeljena za uzdržavanje i obrazovanje radi pohađanja sveučilišnih studija s ciljem stjecanja profesionalne kvalifikacije–Uključenost–Ovlaštenici načela jednakog postupanja–Djeca radnika migranta

   (Uredba Vijeća br. 1612/68, čl. 7. st. 2.)

2. Slobodno kretanje osoba–Radnici–Jednako postupanje–Socijalne povlastice–Nacionalni propis koji dodjeljivanje novčane pomoći za visokoškolsko obrazovanje studentima koji nemaju boravište u dotičnoj državi članici uvjetuje time da su djeca radnika koji su u toj državi izvršavali profesionalnu djelatnost u neprekinutom razdoblju od najmanje pet godina–Nedopuštenost–Opravdanje–Nepostojanje–Povreda načela proporcionalnosti

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 492/2011, čl. 7. st. 2.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 40.)

2.  Članak 7. stavak 2. Uredbe br. 492/2011 treba tumačiti na način da mu se protivi zakonodavstvo države članice koje uvjetuje dodjeljivanje novčane pomoći za visokoškolsko obrazovanje studentima koji nemaju boravište u dotičnoj državi članici time da je barem jedan od njihovih roditelja radio u toj državi članici u minimalnom i neprekinutom razdoblju od pet godina u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć, ali ne propisuje takav uvjet kada je riječ o studentima koji imaju boravište na području te države, s ciljem poticanja povećanja udjela osoba s boravištem u toj državi članici koje su nositelji diplome o visokoškolskom obrazovanju.

   Naime, takva razlika koja se temelji na boravištu može predstavljati prednost ili nedostatak za državljane drugih država članica imajući u vidu da su osobe bez boravišta u dotičnoj državi članici najčešće one koje nisu njezini državljani i predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju državljanstva koja može biti dopuštena samo ako je objektivno opravdana. U tom smislu, socijalni cilj kojim se želi znatno povećati udio nositelja diplome o visokoškolskom obrazovanju s boravištem cilj je od općeg interesa koji je priznat na razini Unije. Uz to, uvjet minimalnog i neprekinutog trajanja rada roditelja koji je pogranični radnik prikladan je i nužan za ostvarenje tog cilja. Naime, čini se legitimnim da se država davateljica pomoći želi osigurati da pogranični radnik stvarno pokaže postojanje poveznice u vidu integriranosti u luksemburško društvo tako da zahtijeva dovoljnu povezanost kako bi se borilo protiv rizika nastanka „turizma studentskih stipendija”.Zaista, navedeni uvjet takve je naravi da uspostavlja takav odnos povezanosti tih radnika kao i razumnu vjerojatnost povratka studenata u dotičnu državu članicu nakon okončanja studija. Međutim, navedeni uvjet prekoračuje ono što je potrebno za postizanje legitimnog cilja jer ne omogućuje nadležnim tijelima da dodijele tu pomoć kad su roditelji, unatoč nekoliko kratkih prekida, dulje radili u dotičnoj državi članici u razdoblju koje je prethodilo podnošenju tog zahtjeva ako ti prekidi nisu takve naravi da dokidaju odnos povezanosti između podnositelja zahtjeva za novčanu pomoć i dotične države članice.

   (t. 43.‑47., 57., 58., 69., 70. i izreka)