Predmet C‑231/15

Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej

i

Petrotel Sp. z o.o. w Płocku

protiv

Polkomtel sp. z o.o.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Najwyższy)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Elektroničke komunikacijske mreže i usluge — Direktiva 2002/21/EZ — Članak 4. stavak 1. — Pravo žalbe protiv odluke koju je donijelo državno regulatorno tijelo — Učinkovit žalbeni mehanizam — Zadržavanje na snazi odluke državnog regulatornog tijela do ishoda žalbenog postupka — Vremenski učinci odluke nacionalnog suda kojom se poništava odluka državnog regulatornog tijela — Mogućnost poništenja odluke državnog regulatornog tijela s retroaktivnim učinkom — Načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. listopada 2016.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Pitanja koja očito nisu relevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje koristan odgovor – Pitanja koja nemaju veze s predmetom spora u glavnom postupku – Nenadležnost Suda

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Usklađivanje zakonodavstava – Sektor telekomunikacija – Elektroničke komunikacijske mreže i usluge – Regulatorni okvir – Direktiva 2002/21 – Pravo žalbe protiv odluke nacionalnog regulatornog tijela– Obveze nacionalnih sudova – Poništenje odluke navedenog tijela s retroaktivnim učinkom – Povreda načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja – Nepostojanje

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2002/21, kako je izmijenjena Uredbom br. 2009/140, čl. 4. st. 1. podst. 1. i 2.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 16.)

2.  Članak 4. stavak 1. prvi podstavak prvu i treću rečenicu te članak 4. stavak 1. drugi podstavak Direktive 2002/21 o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da nacionalni sud kojem je podnesena žalba protiv odluke državnog regulatornog tijela mora imati mogućnost poništiti tu odluku s retroaktivnim učinkom ako smatra da je to potrebno za osiguranje djelotvorne zaštite prava poduzetnika koji je podnio žalbu.

   Naime, članak 4. stavak 1. Okvirne direktive, koji predviđa obvezu osiguravanja učinkovitog žalbenog mehanizma, odraz je načela djelotvorne sudske zaštite prava koja za pojedince proizlaze iz prava Unije, sadržanog u članku 47. Povelje. U tom pogledu, članak 4. stavak 1. drugi podstavak Okvirne direktive ni na koji način ne isključuje niti ograničava mogućnost nacionalnog suda da poništi odluku državnog regulatornog tijela s retroaktivnim učinkom. Naime, iz te odredbe samo proizlazi da žalba protiv odluke spomenutog tijela nema odgodni učinak, osim ako se ne donesu privremene mjere u skladu s nacionalnim pravom. Odluka državnog regulatornog tijela stoga se u načelu primjenjuje tijekom postupka, što ne isključuje mogućnost da se nakon njegova okončanja spomenuta odluka poništi s retroaktivnim učinkom, ako nacionalni sud smatra da je to potrebno za osiguranje djelotvorne zaštite prava poduzetnika koji je podnio žalbu.

   Osim toga, mogućnost nacionalnog suda da poništi odluku državnog regulatornog tijela s retroaktivnim učinkom nije protivna poštovanju načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja. Međutim, iz sadržaja članka 4. stavka 1. drugog podstavka Okvirne direktive jasno proizlazi da odluka državnog regulatornog tijela protiv koje je podnesena žalba ostaje na snazi samo do ishoda postupka. U tim okolnostima gospodarski subjekti koji su stranke žalbenog postupka poput onog iz članka 4. stavka 1. spomenute direktive ne mogu imati legitimna očekivanja da u slučaju poništenja predmetne odluke državnog regulatornog tijela to poništenje neće proizvoditi učinke ex tunc.

   (t. 24.‑28., 30., 31. i izreka)