Predmet C‑212/15

ENEFI Energiahatékonysági Nyrt

protiv

Direcția Generală Regională a Finanțelor Publice Brașov (DGRFP)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Mureș)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Stečajni postupci – Uredba (EZ) br. 1346/2000 – Članak 4. – Učinci predviđeni propisom države članice o tražbinama koje nisu bile predmet stečajnog postupka – Gubitak prava – Porezna narav tražbine – Nepostojanje utjecaja – Članak 15. – Pojam ‚postupci u tijeku’ – Postupci prisilnog izvršenja – Isključenje”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 9. studenoga 2016.

  1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Stečajni postupci–Uredba br. 1346/2000–Mjerodavno pravo–Pojam–Pravni propis države u kojoj je stečaj otvoren koji predviđa učinke na tražbine koje nisu bile predmet stečajnog postupka–Uključenost–Fiskalna narav tražbine–Nepostojanje utjecaja

    (Uredba Vijeća br. 1346/2000, čl. 4.)

  2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Stečajni postupci–Uredba br. 1346/2000–Postupovna pravila–Rok za prijavu tražbina–Primjena nacionalnog prava–Pretpostavke–Poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti

    (Uredba Vijeća br. 1346/2000)

  3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Stečajni postupci–Uredba br. 1346/2000–Učinci stečajnog postupka na postupke u tijeku–Pojam postupci u tijeku–Postupci prisilnog izvršenja–Isključenost

    (Uredba Vijeća br. 1346/2000, čl. 4. st. 2. t. (f) i čl. 15.)

  1.  Članak 4. Uredbe br. 1346/2000 o stečajnom postupku treba tumačiti na način da u njegovo područje primjene ulaze odredbe nacionalnog prava države članice na čijem je državnom području otvoren stečajni postupak kojima je za vjerovnika koji nije sudjelovao u tom postupku predviđen gubitak prava na ostvarenje svoje tražbine ili prekid prisilnog izvršenja takve tražbine u drugoj državi članici.

    Naime, iz članka 4. stavka 1. Uredbe br. 1346/2000 proizlazi da, ako tom uredbom nije propisano drugačije, pravo koje važi za stečajne postupke i njihove posljedice jest ono države u kojoj je stečaj otvoren (lex fori concursus). Iako je u tom pogledu točno da članak 4. stavak 2. Uredbe br. 1346/2000, u kojem se nalazi popis slučajeva koji ulaze u područje primjene lex fori concursus, ne navodi posebno vjerovnike koji nisu sudjelovali u stečajnom postupku i stoga ni učinke tog postupka ili njegova okončanja na prava tih vjerovnika, ipak nije moguće sumnjati u to da i te učinke treba ocjenjivati na temelju navedenog lex fori concursus. Naime, tumačenje prema kojem bi lex fori concursus određivao učinke okončanja stečajnog postupka, posebno kod stečajne nagodbe, te prava vjerovnika nakon tog okončanja, ali ne i učinke na prava vjerovnika koji nisu sudjelovali u tom postupku, moglo bi ozbiljno dovesti u pitanje djelotvornost navedenog postupka.

    Budući da je gubitak neprijavljenih tražbina općenito dopušten, Uredba br. 1346/2000 mora, a fortiori, dopuštati i pravilo lex fori concursus kojim se samo prekida postupak prisilnog izvršenja koji se odnosi na te tražbine. S tim u vezi, porezna narav tražbine koja je predmet prisilnog izvršenja u državi članici koja nije država na čijem je državnom području stečaj otvoren nema utjecaja. Naime, odredbe Uredbe br. 1346/2000 tražbinama poreznih tijela države članice koja nije država u kojoj je stečaj otvoren ne daju poseban status, u smislu da bi one morale moći biti predmet postupka prisilnog izvršenja čak i nakon otvaranja stečajnog postupka.

    (t. 17., 20., 22., 29., 36., 40., 41., t. 1. i 2. izreke)

  2.  Zbog činjenice da Uredbom br. 1346/2000 nije izvršeno usklađivanje rokova određenih za prijavu tražbina u stečajnim predmetima koji ulaze u njezino područje primjene, oni moraju biti utvrđeni nacionalnim pravnim poretkom svake države članice, sukladno načelu njihove procesne autonomije, pod uvjetom da pravila koja ih uređuju nisu nepovoljnija od onih koja uređuju slične nacionalne situacije (načelo ekvivalentnosti) te da u praksi ne onemogućuju ili pretjerano ne otežavaju ostvarivanje pravâ koja im dodjeljuje pravni poredak Unije (načelo djelotvornosti).

    (t. 30.)

  3.  Postupci prisilnog izvršenja ne ulaze u područje primjene članka 15. Uredbe br. 1346/2000 o stečajnom postupku. Naime, tu odredbu treba tumačiti u vezi s člankom 4. stavkom 2. točkom (f) navedene uredbe, koji razlikuje postupke u tijeku od ostalih postupaka koje su pokrenuli pojedinačni vjerovnici. Stoga učinke stečajnog postupka na postupke koje su pokrenuli pojedinačni vjerovnici, a koji nisu u tijeku, u svakom slučaju uređuje samo lex fori concursus. Stoga postupci koji se odnose na prisilno izvršenje tražbine ulaze u potonju kategoriju.

    (t. 32., 35.)