1

Nissan Jidosha KK (u daljnjem tekstu: Nissan) svojom žalbom zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 4. ožujka 2015., Nissan Jidosha/OHIM (CVTC)(T‑527/12, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2015:136) kojom je Opći je sud odbio njegovu tužbu za poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 6. rujna 2012. (predmet R 2469/2011‑1) koja se odnosi na zahtjev za produljenje registracije figurativnog žiga Europske unije CVTC (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Članak 46. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), u verziji koja je primjenjiva u ovom predmetu, pod nazivom „Trajanje registracije” predviđa:

„Žigovi Europske unije registriraju se za razdoblje od deset godina od datuma podnošenja prijave. Registraciju je moguće produljiti u skladu s člankom 47. za daljnja razdoblja od deset godina.”

3

Članak 47. te uredbe, naslovljen „Produljenje”, propisuje:

„1.   Registracija žiga Europske unije produljuje se na zahtjev nositelja žiga ili na zahtjev osobe koju je on izričito ovlastio, pod uvjetom da su plaćene pristojbe.

2.   Ured pravodobno obavještava nositelja žiga Europske unije i sve druge osobe koje imaju neko pravo upisano u registar u odnosu na žig Europske unije o isteku registracije prije spomenutog isteka. Izostanak ove obavijesti ne podrazumijeva odgovornost Ureda.

3.   Zahtjev za produljenje podnosi se u roku od šest mjeseci, koji istječe posljednjeg dana mjeseca u kojem istječe razdoblje zaštite. Pristojbe se također plaćaju u tom roku. Ako se to ne učini, zahtjev može biti podnesen i pristojbe mogu biti uplaćene u dodatnom roku od šest mjeseci od dana navedenog u prvoj rečenici, pod uvjetom da je u tom roku plaćena dodatna pristojba.

4.   Kad je zahtjev podnesen ili kad su pristojbe plaćene u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig Europske unije registriran, registracija se produljuje samo za te proizvode ili za te usluge.

5.   Produljenje proizvodi pravni učinak od dana koji slijedi datum na koji ističe postojeća registracija. Produljenje se upisuje u registar.”

4

Članak 48. te uredbe, pod naslovom „Promjena”, glasi:

„1.   Žig Europske unije ne može se mijenjati u registru tijekom razdoblja registracije ili pri njezinu produljenju.

[...]“

5

Članak 50. Uredbe br. 207/2009, naslovljen „Odricanje”, određuje:

„1.   Žiga Europske unije moguće je odreći se u odnosu na neke ili u odnosu na sve proizvode ili usluge za koje je registriran.

2.   Nositelj žiga odriče se žiga pisanom izjavom upućenom Uredu. Odricanje proizvodi učinak tek nakon upisa u registar.

[...]“

6

Članak 81. te uredbe, naslovljen „Povrat u prijašnje stanje”, predviđa:

„1.   Podnositelju prijave ili nositelju žiga Europske unije ili nekoj drugoj stranci u postupku koji se vodi pred Uredom, koji unatoč dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti nije bio u mogućnosti pridržavati se roka u odnosu na Ured, dopustit će se na zahtjev povrat u prijašnje stanje ako je neposredna posljedica nepoštovanja roka prema odredbama ove Uredbe gubitak nekog prava ili pravnog sredstva.

2.   Zahtjev se mora podnijeti u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od prestanka razloga za nepoštovanje roka. Propuštena radnja mora biti obavljena u tom roku. Zahtjev je dopušten samo u roku od godine dana od isteka propuštenog roka. U slučaju nepodnošenja zahtjeva za produljenje registracije ili neplaćanja pristojbe za produljenje, dodatan rok od šest mjeseci iz članka 47. stavka 3., treće rečenice, uračunava se u rok od godine dana.

[...]“

7

Pravilo 30. Uredbe Komisije br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 355/2009 od 31. ožujka 2009. (SL L 109, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 158.) pod nazivom „Produljenje registracije” predviđa:

8

Kao što to proizlazi iz točaka 1. do 13. pobijane presude, Nissan je 23. travnja 2001. EUIPO‑u podnio prijavu za registraciju žiga Europske unije. Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:

9

Proizvodi za koje je zatražena registracija su iz razreda 7., 9. i 12. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.

10

Predmetni žig registriran je 29. listopada 2003. za proizvode iz ta tri razreda.

11

EUIPO je 27. rujna 2010. obavijestio Nissan da je potrebno produljiti taj žig prije 23. travnja 2011.

12

Nissan je 27. siječnja 2011. podnio EUIPO‑u zahtjev za produljenje registracije tog žiga za dio registriranih proizvoda, tj. za one iz razreda 7. i 12.

13

EUIPO je 9. svibnja 2011. obavijestio Nissan o upisu produljenja registracije predmetnog žiga u registar žigova Europske unije 8. svibnja 2011. za proizvode iz razreda 7. i 12. i o povlačenju proizvoda iz razreda 9. iz tog registra.

14

Nissan je 14. i 22. srpnja kao i 1. kolovoza 2011. pozvao EUIPO da proizvode iz razreda 9. uključi u produljenje navedenog žiga.

15

Odlukom od 26. kolovoza 2011. EUIPO je odbio Nissanov zahtjev.

16

Nissan je 29. kolovoza 2011. tražio od EUIPO‑a da poništi tu odluku.

17

Odlukom od 28. rujna 2011. Odjel za upravljanje žigovima potvrdio je spomenutu odluku od 26. kolovoza 2011.

18

Nissan je 25. studenoga 2011. podnio na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 žalbu EUIPO‑u protiv te odluke Odjela za upravljanje žigovima.

19

Prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a spornom odlukom odbilo je tu žalbu. Ono je u bitnome smatralo da zahtjev za produljenje registracije predmetnog žiga za proizvode iz razreda 7. i 12. predstavlja odricanje od tog žiga u smislu članka 50. Uredbe br. 207/2009 u odnosu na proizvode iz razreda 9. Osim toga, ističući da je EUIPO upisao djelomično produljenje predmetnog žiga i o tome obavijestio Nissan te je ono proizvelo učinke erga omnes, predmetno žalbeno vijeće smatralo je da Nissan, zbog pravne sigurnosti, ne može opozvati svoju odluku da registraciju žiga ne produljuje za određene proizvode.

20

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 21. prosinca 2012. Nissan je tražio poništenje sporne odluke.

21

U prilog svojoj tužbi, Nissan je naveo jedan jedini razlog utemeljen u bitnome na povredi članaka 47. i 50. Uredbe br. 207/2009.

22

Opći sud smatrao je u točkama 26. do 30. pobijane presude da je EUIPO pogrešno izjednačio zahtjev za djelomično produljenje koji je Nissan podnio s odricanjem od žiga u smislu članka 50. Uredbe br. 207/2009 za proizvode iz razreda 9.

23

Opći sud je međutim zaključio u točkama 34. do 50. pobijane presude da navedena tvrdnja u ovom slučaju ne bi trebala dovesti do poništenja sporne odluke jer je EUIPO, u skladu s člankom 47. Uredbe br. 207/2009, ispravno produljio predmetni žig samo za proizvode iz razreda 7. i 12.

24

Opći sud stoga je odbio jedini razlog koji je Nissan naveo kao i, posljedično, tužbu u cijelosti.

25

Nissan traži od Suda da ukine pobijanu presudu i spornu odluku te da naloži EUIPO‑u snošenje troškova.

26

EUIPO traži od Suda da odbije žalbu i naloži Nissanu snošenje troškova.

27

U prilog svojoj žalbi, Nissan je naveo dva razloga koji se temelje na povredi članka 47. i članka 48. Uredbe br. 207/2009.

28

Nissan u okviru prvog žalbenog razloga Općem sudu prigovara da je utvrdio da članak 47. Uredbe br. 207/2009 isključuje uzastopne zahtjeve za djelomično produljenje žiga Europske unije. Nissan smatra da se ni jedan element teksta tog članka ne protivi tim zahtjevima za koje mogu postojati opravdani razlozi. Prema njegovu mišljenju navedeni članak općenito dozvoljava produljenje takvog žiga prije isteka dodatnog roka iz članka 47. stavka 3. treće rečenice Uredbe br. 207/2009 (u daljnjem tekstu: dodatni rok).

29

U tom pogledu Nissan najprije ističe da tumačenje Općeg suda podrazumijeva, s jedne strane, uskraćivanje dodatnog roka nositeljima žigova Europske unije koji pokušavaju poštovati početni rok iz članka 47. stavka 3. prve rečenice Uredbe br. 207/2009 i, s druge strane, ide u prilog onima koji su u mogućnosti platiti dodatnu pristojbu svojstvenu produljenju u dodatnom roku.

30

Kao drugo, Nissan smatra da stav Općeg suda zapravo dovodi do izjednačavanja zahtjeva za djelomično produljenje s odricanjem u smislu članka 50. uredbe br. 207/209 u vezi s proizvodima koji nisu obuhvaćeni tim zahtjevom čak i u slučaju kada uvjeti propisani tim člankom ne bi bili ispunjeni.

31

Kao treće, Nissan smatra da to što nositelji žigova Europske unije na jasan i nedvosmislen način podnose zahtjev za djelomično produljenje ne podrazumijeva da očekuju da će njihovi naknadni zahtjevi za produljenje podneseni u dodatnom roku biti odbijeni jer je EUIPO u već najmanje dva navrata priznao podnošenje naknadnih zahtjeva za djelomično produljenje pod takvim uvjetima.

32

Kao četvrto, Nissan smatra da pravilo 30. točka 5. Uredbe br. 2868/95, kako je izmijenjena Uredbom br. 355/2009 dopušta djelomično produljenje žiga Europske unije tijekom cijelog trajanja dodatnog roka uz pomoć obročnog plaćanja pristojbi za različite odnosne proizvode. Prema njegovu mišljenju, ne postoji ni jedan razlog koji bi opravdao razlikovanje ovog slučaja i produljenja predmetnog žiga pomoću uzastopnih zahtjeva za djelomično produljenje.

33

Kao peto, Nissan ističe da se načelo pravne sigurnosti ne protivi dopunjavanju zahtjeva za produljenje žiga Europske unije u dodatnom roku. Prema njegovu mišljenju, pravna sigurnost trećih može se dovesti u pitanje samo ako EUIPO pogrešno izjednači zahtjev za djelomično produljenje s odricanjem i upiše svoju odluku o zahtjevu za djelomično produljenje prije isteka dodatnog roka.

34

EUIPO smatra da je Opći sud ispravno tumačio i primijenio članak 47. Uredbe br. 207/2009.

35

U prilog svojem stajalištu EUIPO ističe da je jasno iz teksta članka 47. stavka 3. prve i druge rečenice Uredbe br. 207/2009 da uvjeti propisani za produljenje žiga Europske unije trebaju u načelu biti ispunjeni u početnom roku od šest mjeseci koji prethodi isteku razdoblja zaštite. Stoga je prema njegovu mišljenju zakašnjelo produljenje tog žiga u dodatnom roku iznimne prirode što je potkrijepljeno kako činjenicom da je zakonodavac Unije to produljenje učinio zavisnim od plaćanja dodatne pristojbe tako i njegovim posljedicama po europski sustav žiga.

36

EUIPO u tom kontekstu ističe da se u skladu s člankom 47. stavkom 5. Uredbe br. 207/2009 žigovi Europske unije produljuju s retroaktivnim učinkom od datuma istjecanja registracije. Posljedično, registar žigova Europske unije ne bi uvijek vjerno odražavao stupanj zaštite dodijeljen žigu pa se stoga gospodarski subjekti ne bi mogli sa sigurnošću uvjeriti o postojanju i opsegu isključivih registriranih prava. Budući da mogućnost produljenja žiga Europske unije u dodatnom roku stvara povišen stupanj pravne nesigurnosti, članak 47. stavak 3. treću rečenicu te uredbe valja tumačiti restriktivno.

37

Osim toga, EUIPO smatra da u slučaju kada je zahtjev za produljenje „potpun” udovoljavajući dvama kumulativnim uvjetima iz članka 47. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 i podnesen u spomenutom početnom roku, čak i kada se taj zahtjev odnosi samo na dio proizvoda za koje je žig Europske unije registriran, članak 47. stavak 3. treća rečenica te uredbe neće se primijeniti jer započinje riječima „ako se to ne učini”.

38

Nadalje, prema mišljenju EUIPO‑a u vezi s člankom 47. stavkom 4. Uredbe br. 207/2009 kada nositelji žigova Europske unije podnesu takav zahtjev za djelomično produljenje, prešutno izjavljuju da ne žele produžiti zaštitu koja je priznata njihovu žigu na preostale proizvode. EUIPO u pogledu toga napominje da takvo tumačenje ne znači da se zahtjev za djelomično produljenje treba tretirati kao odricanje u smislu članka 50. te uredbe u mjeri u kojoj potonje proizvodi pravni učinak od trenutka davanja izjave o odricanju i njezina naknadnog upisa.

39

Štoviše, EUIPO ističe da, u mjeri u kojoj zahtjev za djelomično produljenje nije nepotpun, nije potrebno čekati kraj dodatnog roka za registraciju i objavu zahtjeva za produljenje žiga Europske unije koji je podnesen na vrijeme samo za određene proizvode. Upravo suprotno, u skladu s člankom 47. stavkom 5. Uredbe br. 207/2009, obvezan je postupiti na taj način.

40

EUIPO također ističe činjenicu da registracija djelomičnog produljenja i osobito istek registracije žiga Europske unije za proizvode za koje nije podnesen zahtjev za produljenje proizvodi učinke erga omnes. Prema mišljenu EUIPO‑a dok zbog članka 47. stavka 3. treće rečenice Uredbe br. 207/2009 nadležna tijela i javnost trebaju znati da takav žig može biti produljen u dodatnog roku, oni ne mogu pretpostaviti činjenicu da će žig Europske unije koji je valjano samo djelomično produljen naknadno biti proširen na druge proizvode.

41

Najprije valja utvrditi protivi li se, kao što je to presudio Opći sud, članak 47. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 podnošenju zahtjeva za produljenje u pogledu određenih razreda proizvoda ili usluga za koje je žig Europske unije bio registriran u dodatnom roku predviđenom trećom rečenicom tog članka kada je zahtjev za produljenje u pogledu drugih razreda proizvoda ili usluga obuhvaćenih istim žigom podnesen ranije u roku predviđenom prvom rečenicom spomenutog članka.

42

U tom pogledu valja istaknuti da je u točki 38. pobijane presude Opći sud smatrao da „[...] jasno proizlazi iz teksta [članka 47. stavka 3. treće rečenice Uredbe br. 207/2009] i konkretnije iz izraza ,ako se to ne učini’ da mogućnost podnošenja zahtjeva za produljenje nakon početnog razdoblja ovisi o nepodnošenju zahtjeva za produljenje tijekom navedenog razdoblja” i da „budući da se u načelu zahtjev za produljenje treba podnijeti u početnom razdoblju, samo iznimno, u slučaju da nikakav zahtjev nije podnesen u početnom razdoblju, nositelj žiga ili osoba koju je on izričito ovlastio može podnijeti taj zahtjev tijekom razdoblja odgode pomoću plaćanja dodatne pristojbe”.

43

Stoga valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, formulacija korištena u jednoj od jezičnih verzija neke odredbe prava Unije ne može služiti kao jedini temelj za tumačenje te odredbe ili imati prednost u odnosu na ostale jezične verzije. Odredbe prava Unije treba tumačiti i primjenjivati na ujednačen način, uzimajući u obzir verzije sastavljene na svim jezicima Europske unije. U slučaju neslaganja između različitih jezičnih verzija određenog teksta prava Unije dotična odredba mora se tumačiti s obzirom na opću strukturu i cilj propisa čiji je ona dio (vidjeti presudu od 9. travnja 2014., GSV, C‑74/13, EU:C:2014:243, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

44

U tom pogledu valja istaknuti da, u skladu s člankom 47. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009 u francuskoj jezičnoj verziji, koju je Opći sud ispitao u pobijanoj presudi, „[l]a demande de renouvellement est à présenter dans un délai de six mois expirant le dernier jour du mois au cours duquel la période de protection prend fin. Les taxes doivent également être acquittées dans ce délai. À défaut, la demande peut encore être présentée et les taxes acquittées dans un délai supplémentaire de six mois prenant cours le lendemain du jour visé dans la première phrase, sous réserve du paiement d’une surtaxe au cours dudit délai supplémentaire”.

45

Međutim, potrebno je utvrditi da se neke jezične verzije članka 47. stavka 3. treće rečenice Uredbe br. 207/2009 razlikuju od teksta navedenog u prethodnoj točki jer ne koriste izraz „à défaut” (ako se to ne učini) o kojem je Opći sud govorio u točki 38. pobijane presude kao ni druge slične izraze.

46

Na primjer, verzija na njemačkom jeziku glasi „[d]er Antrag und die Gebühren können noch innerhalb einer Nachfrist von sechs Monaten nach Ablauf des in Satz 1 genannten Tages eingereicht oder gezahlt werden, sofern innerhalb dieser Nachfrist eine Zuschlagsgebühr entrichtet wird”, verzija na nizozemskom jeziku navodi „[de] indiening van de aanvrage en de voldoening van de taksen kunnen nog binnen een extra termijn van zes maanden na het verstrijken van de in de eerste zin genoemde termijn geschieden, tegen betaling van een toeslag binnen deze extra termijn”, verzija na portugalskom jeziku predviđa „[o] pedido pode ainda ser apresentado e as taxas pagas num prazo suplementar de seis meses, a contar do dia seguinte ao referido na primeira frase, sob reserva do pagamento de uma sobretaxa no decurso desse prazo suplementar” i verzija na finskom jeziku propisuje „[h]akemus voidaan kuitenkin vielä esittää ja maksut suorittaa kuuden kuukauden lisämääräajan kuluessa, joka alkaa ensimmäisessä virkkeessä tarkoitetun päivän jälkeisenä päivänä, jos mainitun määräajan kuluessa suoritetaan lisämaksu”.

47

U svakom slučaju, ne može se jasno i jednoznačno zaključiti iz izraza „à défaut” koji je korišten u francuskoj jezičnoj verziji navedene odredbe da se samo iznimno može podnijeti zahtjev za produljenje žiga Europske unije u dodatnom roku ako nikakav drugi zahtjev u tom smislu nije bio ranije podnesen.

48

Nasuprot tomu, tekst članka 47. stavka 3. treće rečenice Uredbe br. 207/2009 u svim jezičnim verzijama navedenim u prijašnjim točkama sugerira da je zakonodavac Unije uvjetovao podnošenje zahtjeva za produljenje žiga Europske unije u dodatnom roku samo plaćanjem dodatne pristojbe koje predstavlja, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 56. svojeg mišljenja, jedini element koji omogućuje razlikovanje zahtjeva za produljenje podnesenog pod tim uvjetima od zahtjeva podnesenog u početnom roku od šest mjeseci.

49

Između ostalog, suprotno onomu što je Opći sud sugerirao u točki 39. pobijane presude i onomu što ističe EUIPO, opća struktura članka 47. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 ne dovodi u pitanje to tumačenje.

50

U tom pogledu valja istaknuti da osobito u skladu s člankom 47. stavkom 4. te uredbe kada je zahtjev za produljenje podnesen u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig Europske unije registriran, registracija se produljuje samo za te proizvode ili usluge, dok članak 47. stavak 5. navedene uredbe predviđa da produljenje proizvodi pravni učinak od dana koji slijedi datum na koji istječe postojeća registracija i upisuje se u registar.

51

Valja utvrditi da iz tih odredaba ne proizlazi da je zabranjeno podnijeti, u rokovima iz članka 47. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 zahtjeve za produljenje žiga Europske unije kroz određeno vremensko razdoblje i koji se odnose na različite razrede proizvoda i usluga.

52

Štoviše, ciljevi Uredbe br. 207/2009 potvrđuju tumačenje prema kojem treba dopustiti navedene zahtjeve za produljenje pod uvjetom da budu podneseni prije isteka dodatnog roka.

53

U tom pogledu treba napomenuti, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 65. svojeg mišljenja, da se predviđajući mogućnost podnošenja uzastopnih zahtjeva za produljenje registracije žigova Europske unije u razdobljima od deset godina i predviđajući u tom kontekstu dva uzastopna roka u kojima se navedeno produljenje može zatražiti, u skladu s člancima 46. i 47. Uredbe br. 207/2009, željelo olakšati očuvanje isključivih prava njihovih nositelja, uzimajući u obzir gospodarski značaj zaštite koja je dana žigovima Europske unije.

54

U tom pogledu važno je istaknuti da, kao što to proizlazi iz komunikacije Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 24. svibnja 2011. pod nazivom „Jedinstveno tržište prava intelektualnog vlasništva – jačanje kreativnosti i inovacija kako bi se Europi omogućili gospodarski rast, kvalitetna radna mjesta te prvorazredni proizvodi i usluge” [COM(2011) 287 final], (str. 7.), zaštita žigova potiče ulaganja u kvalitetu proizvoda i usluga, osobito u sektorima koji značajno zavise od izgleda žiga i vjernosti potrošača.

55

Potraga za tim ciljem u okviru Uredbe br. 207/2009 također je potvrđena, s jedne strane, činjenicom da prema članku 47. stavku 2. te uredbe EUIPO treba pravodobno obavijestiti nositelja žiga Europske unije i sve druge osobe koje imaju neko pravo upisano u odnosu na taj žig o isteku registracije. S druge strane, u skladu s člankom 81. navedene uredbe, nositelju žiga Europske unije koji unatoč dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti nije bio u mogućnosti pridržavati se roka u odnosu na EUIPO, dopustit će se povrat u prijašnje stanje ako podnese zahtjev u roku najkasnije od godine dana od isteka propuštenog roka.

56

Kao drugo, treba ispitati pitanje protive li se razlozi pravne sigurnosti, povezani s učinkom erga omnes registracije zahtjeva za djelomično produljenje žiga Europske unije od dana koji slijedi datum na koji istječe registracija tog žiga, uzastopnim zahtjevima za produljenje o kojima se radi u ovom predmetu, kao što je to Opći sud odlučio u točkama 40. i 41. pobijane presude što podržava i EUIPO.

57

U tom pogledu dovoljno je istaknuti da se taj prigovor temelji na pogrešnoj pretpostavci prema kojoj iz članka 47. stavaka 4. i 5. Uredbe br. 207/2009 proizlazi ne samo obveza za EUIPO da registrira zahtjev za djelomično produljenje prije isteka dodatnog roka, već i nemogućnost za EUIPO da predvidi, u slučaju registracije takvog zahtjeva, umjesto povlačenja iz registra određenih razreda proizvoda i usluga, mjere obavještavanja koje bi istovremeno omogućile zaštitu prava nositelja žigova Europske unije i prava trećih.

58

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i presudio da se članak 47. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 kao i načelo pravne sigurnosti protive podnošenju zahtjeva za produljenje u pogledu određenih razreda proizvoda ili usluga za koje je žig Europske unije bio registriran u dodatnom roku kada je zahtjev za produljenje u pogledu drugih razreda proizvoda ili usluga obuhvaćenih istim žigom podnesen ranije u roku predviđenom prvom rečenicom spomenutog članka.

59

Stoga prvi žalbeni razlog valja prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu, bez da je potrebno ispitati drugi žalbeni razlog koji se temelji na povredi članka 48. Uredbe br. 207/2009.

60

U skladu s člankom 61. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije, Sud, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta. To vrijedi za predmetni slučaj.

61

U tom pogledu, iz točaka [41.] do [58.] ove presude kao i iz točaka 26. do 30. pobijane presude proizlazi da je jedini razlog koji je Nissan naveo u prilog svojoj tužbi u prvostupanjskom postupku koji se u bitnome temelji na povredi članaka 47. i 50. Uredbe br. 207/2009 osnovan i da posljedično valja poništiti spornu odluku.

62

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sam konačno odluči o sporu, potonji će odlučiti i o troškovima.

63

U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

64

Budući da je Nissan podnio zahtjev da EUIPO koji nije uspio u postupku snosi troškove, treba mu se naložiti snošenje troškova kako provostupanjskog postupka u predmetu T‑572/12 tako i ove žalbe.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: