Predmet C‑-191/15

Verein für Konsumenteninformation

protiv

Amazon EU Sàrl

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredbe (EZ) 864/2007 i (EZ) 593/2008 — Zaštita potrošača — Direktiva 93/13/EEZ — Zaštita podataka — Direktiva 95/46/EZ — Online ugovori o prodaji sklopljeni s potrošačima koji su rezidenti drugih država članica — Nepoštene odredbe — Opći uvjeti koji sadržavaju odredbu o izboru mjerodavnog prava u korist prava države članice u kojoj društvo ima sjedište — Određivanje prava mjerodavnog za ocjenu nepoštene naravi odredbi tih općih uvjeta u okviru postupka za dobivanje sudskog naloga — Određivanje prava koje uređuje obradu osobnih podataka potrošača“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 28. srpnja 2016.

  1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Pravo koje se primjenjuje na ugovorne obveze – Uredba br. 593/2008 – Pravo koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze – Uredba br. 864/2007 – Postupak za dobivanje sudskog naloga zbog korištenja navodno nepoštenih odredbi u online ugovorima o prodaji sklopljenima s potrošačima koji su rezidenti u državama članicama različitima od one prodavatelja robe ili pružatelja usluga – Mjerodavno pravo

    (uredbe Europskog parlamenta i Vijeća br. 864/2007, čl. 1. st. 3. i čl. 6. st. 1. i br. 593/2008, čl. 1. st. 3. i čl. 6. st. 2.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/22; Direktiva Vijeća 93/13, čl. 8.)

  2. Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Nepoštena odredba u smislu članka 3. – Pojam – Odredba online ugovora o prodaji sastavljena na način da potrošača dovede u zabludu u pogledu mjerodavnog prava za taj ugovor – Uključenost – Ocjena nepoštene naravi koju provodi nacionalni sud – Kriteriji

    (Uredba br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6. st. 2.; Direktiva Vijeća 93/13, čl. 3. st. 1.)

  3. Približavanje zakonodavstava – Zaštita fizičkih osoba u pogledu obrade osobnih podataka – Direktiva 95/46 – Mjerodavno nacionalno pravo – Obrada koju je izvršio poduzetnik za e‑trgovinu koji svoje aktivnosti usmjerava prema državi članici – Primjena prava predmetne države članice – Uvjet

    (Direktiva 95/46 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 1. t. (a))

  1.  Uredbu br. 593/2008 o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) i Uredbu br. 864/2007 o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) treba tumačiti na način da, ne dovodeći u pitanje članak 1. stavak 3. svake od tih uredbi, pravo primjenjivo na postupak za dobivanje sudskog naloga, u smislu Direktive 2009/22 o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača, usmjereno protiv korištenja navodno nezakonitih ugovornih odredbi od strane poduzetnika s poslovnim nastanom u državi članici koja sklapa ugovore elektroničkim putem s potrošačima koji su rezidenti u drugim državama članicama, a osobito u državi u kojoj se nalazi sud pred kojim se vodi postupak, treba odrediti u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe Rim II, dok pravo koje je mjerodavno za ocjenu dane ugovorne odredbe treba uvijek odrediti primjenom Uredbe Rim I, bilo da se ta ocjena izvrši u okviru individualne tužbe ili kolektivne tužbe.

    Međutim, kod ocjene nepoštene naravi dane ugovorne odredbe u okviru postupka za dobivanje sudskog naloga iz članka 6. stavka 2. Uredbe Rim I proizlazi da izbor mjerodavnog prava ne ovisi o primjeni obaveznih odredbi predviđenih pravom države u kojoj su potrošači čija se prava brane putem te tužbe rezidenti. Te odredbe mogu obuhvaćati one odredbe koje prenose Direktivu 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ako one osiguravaju, sukladno članku 8. te direktive, višu razinu zaštite potrošača.

    (t. 59., 60. i t. 1. izreke)

  2.  Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da je odredba koja se nalazi među općim uvjetima prodaje prodavatelja (robe) ili pružatelja (usluge) koja nije bila predmet individualnih pregovora, a prema kojoj je ugovor sklopljen u okviru elektroničke trgovine s potrošačem uređen pravom države članice sjedišta tog prodavatelja (robe) ili pružatelja (usluge), nepoštena ako dovodi tog potrošača u zabludu dajući mu dojam da se samo pravo te države primjenjuje na ugovor, a da ga ne obavještava o činjenici da na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe br. 593/2008 o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) uživa zaštitu koju mu osiguravaju obavezne odredbe prava koje bi bilo mjerodavno u nedostatku te odredbe, što je na nacionalnom sudu da utvrdi s obzirom na sve relevantne okolnosti.

    (t. 71. i t. 2. izreke)

  3.  Članak 4. stavak 1. točku (a) Direktive 95/46 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka treba tumačiti na način da je obrada osobnih podataka koju izvrši poduzetnik za e‑trgovinu uređena pravom države članice prema kojoj taj poduzetnik usmjerava svoje aktivnosti ako se pokaže da taj poduzetnik predmetne podatke obrađuje u okviru aktivnosti poslovnog nastana smještenog u toj državi članici. Na nacionalnom je sudu da ocijeni je li to slučaj.

    U tom smislu, ako okolnost da poduzetnik odgovoran za obradu podataka nema ni društvo kćer ni podružnicu u državi članici ne isključuje da on ondje može imati poslovni nastan u smislu članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 95/46, takav poslovni nastan ne može postojati samo zbog činjenice što je dotična internetska stranica ondje dostupna. Valja prije procijeniti kako stupanj stabilnosti aranžmana tako i stvarnost obavljanja aktivnosti u predmetnoj državi članici.

    (t. 76., 77., 81. i t. 3. izreke)