Predmet C‑175/15
Taser International Inc.
protiv
SC Gate 4 Business SRL
i
Cristiana Mirceae Anastasiua
(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Înalta Curte de Casaţie şi Justiţie)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Ugovori kojima se predviđa obveza rumunjskog poduzetnika da ustupi pravo na žigove poduzetniku koji ima sjedište u trećoj zemlji — Odbijanje — Klauzula o dogovaranju nadležnosti u korist treće zemlje — Upuštanje tuženika u postupak pred rumunjskim sudovima bez osporavanja — Primjenjiva pravila o nadležnosti“
Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 17. ožujka 2016.
Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Područje primjene – Spor između tuženika koji ima domicil u državi članici i tužitelja iz treće zemlje – Uključenost
(Uredba Vijeća br. 44/2001)
Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Prorogacija nadležnosti – Pojavljivanje tuženika bez osporavanja nadležnosti suda pred kojim je započet postupak – Povreda pravila o nadležnosti – Nepostojanje utjecaja
(Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 24.)
Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Prorogacija nadležnosti – Pojavljivanje tuženika bez osporavanja nadležnosti suda pred kojim je započet postupak – Ugovor koji sadržava klauzulu o dogovaranju nadležnosti u korist sudova treće zemlje – Nepostojanje utjecaja
(Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 22. do 24.)
Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Prorogacija nadležnosti – Pojavljivanje tuženika bez osporavanja nadležnosti suda pred kojim je započet postupak – Ugovor o ustupanju žigova koji sadržava klauzulu o dogovaranju nadležnosti u korist sudova treće zemlje – Zabrana navedenom sudu da se proglasi nenadležnim po službenoj dužnosti
(Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 22. do 24.)
Uredba br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima primjenjiva je na spor između tuženika koji ima domicil u državi članici i tužitelja iz treće zemlje.
(t. 20.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 21.)
Članak 23. stavak 5. i članak 24. Uredbe br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da, u okviru spora koji se odnosi na neispunjenje ugovorne obveze u kojem je tužitelj pokrenuo postupak pred sudovima države članice u kojoj tuženik ima sjedište, nadležnost tih sudova može proizlaziti iz članka 24. te uredbe ako tuženik ne osporava njihovu nadležnost iako ugovor između tih dviju stranaka sadržava klauzulu o dogovaranju nadležnosti u korist sudova treće zemlje.
Naime, članak 24. druga rečenica Uredbe br. 44/2001 određuje kako nema prešutne ugovorene nadležnosti suda pred kojim je započet postupak ako se tuženik pozove na prigovor nenadležnosti, izražavajući tako svoje stajalište o neprihvaćanju nadležnosti tog suda, ili se radi o postupcima za koje članak 22. navedene uredbe propisuje isključivu nadležnost. Budući da se ugovaranje nadležnosti sporazumom o prenošenju nadležnosti, u smislu članka 23. Uredbe br. 44/2001 ne nalazi među iznimkama predviđenima u drugoj rečenici navedenog članaka 24., ne postoje razlozi koji bi se odnosili na opću strukturu i ciljeve te uredbe zbog kojih bi se smatralo da stranke ne bi mogle podvrgnuti spor drugom sudu koji nije onaj koji je utvrđen dogovorom. Taj se zaključak primjenjuje kako na dogovore o nadležnosti sudova država članica tako i na dogovore o nadležnosti sudova trećih zemalja jer se prešutno prihvaćanje nadležnosti na temelju članka 24. prve rečenice Uredbe br. 44/2001 temelji na namjernom odabiru stranaka spora o toj nadležnosti.
(t. 22.‑25. i t. 1. izreke)
Članak 24. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da mu se, u okviru spora između stranaka ugovora kojim se predviđa obveza poduzetnika iz jedne države članice da ustupi pravo na žigove poduzetniku koji ima sjedište u trećoj zemlji i koji sadržava klauzulu o dogovaranju nadležnosti u korist sudova treće zemlje, protivi to da se sud države članice u kojoj tuženik ima sjedište i pred kojim je pokrenut postupak proglasi nenadležnim po službenoj dužnosti iako tuženik ne osporava njegovu nadležnost.
Naime, s jedne strane, postojanju klauzule o dogovaranju nadležnosti u korist sudova treće zemlje ne protivi se primjenjivost članka 24. Uredbe br. 44/2001. S druge strane, u slučaju da se pravila o isključivoj nadležnosti u smislu članka 22. te uredbe ne primjenjuju, sud pred kojim je postupak pokrenut mora se proglasiti nadležnim ako se tuženik upustio u postupak i ako nije istaknuo prigovor nenadležnosti s obzirom na to da takvo upuštanje znači prešutno ugovaranje nadležnosti u smislu članka 24. te uredbe.
(t. 31., 33., 36. i t. 2. izreke)