Predmet C‑123/15

Max‑Heinz Feilen

protiv

Finanzamt Fulda

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Slobodno kretanje kapitala — Porez na nasljedstvo — Propis države članice koji predviđa smanjenje poreza na nasljedstvo primjenjivo na nasljedstva koja obuhvaćaju imovinu koja je već bila predmet prijenosa nasljeđivanjem oporezovanog tim porezom u toj državi članici — Ograničenje — Opravdanje — Usklađenost poreznog sustava“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 30. lipnja 2016.

Slobodno kretanje kapitala i sloboda platnog prometa – Ograničenja – Porez na nasljedstvo – Nacionalni propis koji se odnosi na izračun poreza na nasljedstvo koji propisuje smanjenje navedenog poreza primjenjivog na nasljedstva koja obuhvaćaju imovinu koja je već bila predmet prijenosa nasljeđivanjem koji je sam po sebi oporezovan tim porezom u toj državi članici – Različiti tretman ovisno o mjestu gdje se imovina nalazi i o mjestu boravišta stranaka u ostavinskom postupku u trenutku prethodnog nasljeđivanja – Nedopuštenost – Opravdanje – Nužnost jamčenja usklađenosti poreznog sustava

(čl. 63. st. 1. i čl. 65. UFEU‑a)

Članku 63. stavku 1. i članku 65. UFEU‑a nije protivan propis države članice, koji u slučaju nasljeđivanja od strane osoba iz određenog poreznog razreda predviđa smanjenje poreza na nasljedstvo kada ostavina sadržava imovinu koja je tijekom deset godina koje su prethodile tom stjecanju već bila prenesena nasljeđivanjem, pod uvjetom da je taj prijenos već bio oporezovan porezom na nasljedstvo u toj državi članici.

Doista, takav propis smanjenje poreza na nasljedstvo čini ovisnim o mjestu gdje se dobra obuhvaćena ostavinom nalaze u trenutku prethodnog nasljeđivanja i o mjestu gdje su preminuli ili nasljednik imali boravište u trenutku tog prethodnog nasljeđivanja. Posljedica je tog propisa da nasljedstvo koje obuhvaća dobra koja su se nalazila u drugoj državi članici prilikom prethodnog nasljeđivanja kod kojeg nijedna od stranaka nije imala boravište u dotičnoj državi članici, podliježe većem porezu na nasljedstvo od onog koji se naplaćuje u slučaju nasljedstva koje obuhvaća samo dobra koja su se prilikom prethodnog nasljeđivanja nalazila u potonjoj državi članici ili dobra koja su se prilikom prethodnog nasljeđivanja, kod kojeg je barem jedna od stranaka imala boravište u dotičnoj državi članici, nalazila u drugoj državi članici. Stoga, taj propis uzrokuje smanjenje vrijednosti nasljedstva i predstavlja ograničenje kretanja kapitala u smislu članka 63. stavka 1. UFEU‑a.

Kada je riječ o eventualnom opravdanju za navedeno ograničenje, koje se temelji na članku 65. UFEU‑a, razlike u tretmanu dopuštene člankom 65. stavkom 1. točkom (a) UFEU‑a moraju se razlikovati od proizvoljnih diskriminacija zabranjenih člankom 65. stavkom 3. UFEU‑a. Razlika u tretmanu mora se odnositi na situacije koje nisu objektivno usporedive ili mora biti opravdana važnim razlogom u općem interesu. Kada je riječ o usporedivosti predmetnih situacija, nije sporno da propis, u svrhu poreza na nasljedstvo, izjednačava osobe iz poreznog određenog razreda koje imaju boravište na nacionalnom državnom području i nasljeđivanjem stječu imovinu koja obuhvaća dobra koja su tijekom deset godina koje su prethodile nasljeđivanju već bila predmet nasljeđivanja od nasljednika koji su bili obuhvaćeni istim poreznim razredom, bez obzira na to gdje se ta dobra nalaze ili na mjesto boravišta njegovih stranaka u trenutku tog prethodnog nasljeđivanja. Taj propis različito tretira te osobe ovisno o tome jesu li se dobra o kojima je riječ nalazila ili ne na nacionalnom državnom području u trenutku prethodnog nasljeđivanja i o tome jesu li stranke tog nasljeđivanja imale ili ne boravište na tom području samo u svrhu primjene smanjenja poreza na nasljedstvo. Iz toga slijedi da se razlika u tretmanu koju pravi navedeni propis odnosi na situacije koje su objektivno usporedive.

Međutim, propisujući da se smanjenje poreza na nasljedstvo odnosi isključivo na osobe koje nasljeđivanjem stječu imovinu koja je dovela do naplate tog poreza u državi članici oporezivanja prilikom prethodnog nasljeđivanja, konfiguracija te porezne pogodnosti odražava simetričnu logiku stvarajući tako izravnu vezu između navedene porezne pogodnosti i prethodnog oporezivanja. Bilo bi u suprotnosti s tom logikom ako bi se ta porezna pogodnost odnosila i na osobe koje nasljeđuju imovinu koja nije oporezovana porezom na nasljedstvo u toj državi članici. Budući da je cilj porezne pogodnosti predviđene nacionalnim propisom u određenoj mjeri smanjiti porezno opterećenje nasljedstva koje obuhvaća imovinu koja se prenosi među bliskim srodnicima i koje je već prije oporezivano, djelomično sprečavajući dvostruko oporezivanje te imovine u državi članici oporezivanja unutar kratkog razdoblja, postoji izravna veza između smanjenja poreza na nasljedstvo i prethodnog oporezivanja porezom na nasljedstvo s obzirom na to da su ta porezna pogodnost i to prethodno oporezivanje vezani uz isti porez, istu imovinu i bliske članove iste obitelji.

Slijedom toga, potreba jamčenja usklađenosti poreznog sustava može opravdati ograničenje kretanja kapitala koje je posljedica takvog nacionalnog propisa.

(t. 21., 22., 24., 26.‑28., 33., 34., 37., 38., 42. i izreka)