Predmet C‑64/15

BP Europa SE

protiv

Hauptzollamt Hamburg‑Stadt

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Opći aranžmani za trošarine — Direktiva 2008/118/EZ — Nepravilnost do koje je došlo tijekom kretanja trošarinske robe — Kretanje robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine — Manjak robe prilikom isporuke — Ubiranje trošarine u nedostatku dokaza o uništenju ili gubitku robe“

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. siječnja 2016.

  1. Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Gramatičko, sustavno i teleološko tumačenje

  2. Porezne odredbe – Usklađivanje zakonodavstava – Trošarine – Direktiva 2008/118 –Kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine – Trenutak tog kretanja – Stvarni primitak predmetne robe od strane primatelja

    (Direktiva Vijeća 2008/118, čl. 20. st. 2.)

  3. Porezne odredbe – Usklađivanje zakonodavstava – Trošarine – Direktiva 2008/118 – Nepravilnost do koje je došlo tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine – Razlika između nepravilnosti utvrđene tijekom kretanja trošarinske robe i potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka te robe

    (Direktiva Vijeća 2008/118, čl. 7. st. 2. t. (a) i st. 4. te čl. 10. st. 2.)

  4. Porezne odredbe – Usklađivanje zakonodavstava – Trošarine – Direktiva 2008/118 – Nepravilnost do koje je došlo tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine – Nepravilnost koja se odnosi samo na jedan dio robe – Primjenjivost članka 10. stavka 4. navedene direktive

    (Direktiva Vijeća 2008/118, čl. 10. st. 4.)

  1.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 28.)

  2.  Članak 20. stavak 2. Direktive 2008/118 o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12 treba tumačiti na način da kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine završava u smislu te odredbe u trenutku kada njezin primatelj nakon potpunog iskrcavanja prijevoznog sredstva koje sadrži predmetnu robu utvrdi njezin manjak u odnosu na količinu koja mu je trebala biti isporučena.

    Naime, sadržaj članka 20. stavka 2. Direktive 2008/118 se odnosi na samu robu, pri čemu se u njemu ni na koji način ne upućuje na sredstava kojima je ona dopremljena. Radi određivanja trenutka isporuke robe stoga treba uzeti u obzir stvarnu isporuku robe kao takve od strane njezina pošiljatelja, a ne samo dopremanje primatelju spremnika te robe, bez obzira na to o kakvom je dopremanju riječ.

    Članak 20. te direktive je dio njezina poglavlja IV., naslovljenog „Kretanje trošarinske robe u sustavu odgode plaćanja trošarine“. Odredbe tog poglavlja uključuju i članak 19. stavak 2. točku (c) spomenute direktive, prema kojem primatelj mora dopustiti preglede temeljem kojih nadležna tijela države članice odredišta mogu ustanoviti je li predmetna roba stvarno zaprimljena. Zakonodavac Unije time je želio taj stvarni primitak robe učiniti elementom koji određuje uvjete pod kojima se kretanje te robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine mora ocijeniti prilikom njezine isporuke. Nijedna druga odredba spomenutog poglavlja ne zahtijeva drukčije tumačenje.

    Usto, cilj odredaba članka 20. stavka 2. Direktive 2008/118, kojima se određuje kada završava kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, jest odrediti trenutak kada se smatra da je ta roba puštena u potrošnju, i odrediti slijedom toga trenutak kada nastaje obveza obračuna trošarine na tu robu.

    Osim toga, s obzirom na to da je trošarina porez na potrošnju, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 9. Direktive 2008/118, razrezan na određenu količinu robe stavljene u potrošnju, trenutak nastanka obveze obračuna te trošarine mora biti određen na način da se količina predmetne robe može precizno izmjeriti.

    (t. 29.‑32., 35., t. 1. izreke)

  3.  Članak 7. stavak 2. točku (a) u vezi s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2008/118 o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12 treba tumačiti na način da se situacije koje se tim odredbama uređuju razlikuju od one iz članka 7. stavka 4. te direktive i da okolnost da nacionalna odredba kojom se prenosi članak 10. stavak 2. Direktive 2008/117, izričito ne spominje da je nepravilnost koju uređuje ta odredba direktive trebala dovesti do puštanja u potrošnju predmetne robe ne može spriječiti primjenu te nacionalne odredbe u slučaju utvrđenja manjka, koji nužno podrazumijeva takvo puštanje u potrošnju.

    Naime, članak 10. stavak 2. i članak 7. stavak 2. točka (a) Direktive 2008/118, se odnose na slučaj u kojem je nepravilnost otkrivena tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine uzrokovala njezino puštanje u potrošnju otpuštanjem iz tog sustava. Slijedom toga, nacionalnom odredbom kojom se prenosi članak 10. stavak 2. Direktive 2008/118 u načelu se ne može propisati da se smatra da je do takve nepravilnosti došlo u državi članici u kojoj je otkrivena i u vrijeme kada je otkrivena a ta pretpostavka nije uvjetovana činjenicom da je ta nepravilnost uzrokovala puštanje u potrošnju predmetne robe.

    Utvrđenje postojanja manjka robe prilikom isporuke trošarinske robe u sustavu odgode plaćanja trošarine upućuje na nužno proteklu situaciju tijekom koje roba koja nedostaje nije bila predmet te isporuke i čije kretanje stoga nije završilo u skladu s člankom 20. stavkom 2. Direktive 2008/118. Ta situacija posljedično predstavlja nepravilnost u smislu članka 10. stavka 6. te direktive. Nepravilnost te naravi nužno dovodi do otpuštanja iz sustava odgode plaćanja trošarine i, slijedom toga, puštanja u potrošnju, kako je to predviđeno člankom 7. stavkom 2. točkom (a) spomenute direktive.

    Osim toga, nepravilnost koju uređuje članak 10. stavak 2. Direktive 2008/118 odnosi se na situaciju različitu od one iz članka 7. stavka 4. te direktive, odnosno situaciju u kojoj nije došlo do „potpuno[g] uništenj[a] ili nepovrat[nog] gubit[ka] trošarinske robe“. Stoga, ako se podnese dokaz o takvom potpunom uništenju ili nepovratnom gubitku trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, u toj situaciji ne može doći do puštanja u potrošnju u smislu članka 7. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/118, pa stoga ni do primjene članka 10. stavka 2. te direktive. Slijedom navedenoga, situacije koje su obuhvaćene tim odredbama razlikuju se od one na koju se odnosi članak 7. stavak 4. spomenute direktive.

    (t. 38., 39., 43., 45.‑47., t. 2. izreke)

  4.  Članak 10. stavak 4. Direktive 2008/118 o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12 treba tumačiti na način da se primjenjuje ne samo kada ukupna količina robe koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine ne dospije na mjesto odredišta nego i na slučajeve u kojima samo dio te robe nije dospio na odredište.

    Naime, sâm sadržaj članka 10. stavka 4. Direktive 2008/118 stoga ni na koji način ne ograničava primjenu te odredbe samo na slučajeve u kojima ukupna količina robe koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine ne dospije na odredište. Članak 10. stavak 4. Direktive 2008/118 stoga se smjestio u okvir unutar kojeg je zakonodavac Unije namjeravao urediti sve situacije nepravilnosti, uključujući, slijedom toga, one koje se odnose samo na dio kretanja.

    (t. 50., 52., 54., t. 3. izreke)