Predmet C‑45/15 P

Safa Nicu Sepahan Co.

protiv

Vijeća Europske unije

„Žalba – Tužba za naknadu štete – Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) – Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana – Popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Imovinska šteta – Neimovinska šteta – Pogreška u odmjeri iznosa naknade štete – Nepostojanje – Protužalba – Pretpostavke izvanugovorne odgovornosti Europske unije – Obveza dokazivanja osnovanosti mjera ograničavanja – Dovoljno ozbiljna povreda”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 30. svibnja 2017.

  1. Žalba–Odgovor na žalbu–Predmet–Isticanje razloga različitih i neovisnih o onima navedenim u žalbi–Nedopuštenost

    (Poslovnik Suda, čl. 172., 174., 176. i 178. st. 1. i 3.)

  2. Izvanugovorna odgovornost–Pretpostavke–Nezakonitost–Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije–Povreda obveze Vijeća koja proizlazi iz sudske prakse, a sastoji se u dokazivanju osnovanosti mjera ograničavanja donesenih protiv fizičkih ili pravnih osoba–Uključenost

    (čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

  3. Pravo Europske unije–Načela–Prava obrane–Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu–Mjere ograničavanja–Zamrzavanje financijskih sredstava određenih osoba, subjekata ili tijela s obzirom na stanje u trećoj državi–Obveza davanja obavijesti o inkriminirajućim dokazima–Doseg

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

  4. Izvanugovorna odgovornost–Pretpostavke–Stvarna i izvjesna šteta prouzročena nezakonitim aktom–Neimovinska šteta prouzročena donošenjem i zadržavanjem mjera ograničavanja–Poništenje akta koji ne osigurava odgovarajuće popravljanje neimovinske štete

    (čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

  5. Žalba–Razlozi–Nedostatnost obrazloženja–Mjerila Općeg suda za odmjeravanje iznosa naknade štete–Nadzor od strane Suda

  6. Izvanugovorna odgovornost–Pretpostavke–Nezakonitost–Šteta–Uzročna veza–Teret dokazivanja

    (čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

  7. Žalba–Razlozi–Nadzor Suda nad ocjenom činjenica i dokaza–Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja–Razlog koji se temelji na iskrivljavanju dokaza–Nužnost preciznog navođenja iskrivljenih elemenata i dokazivanja analitičkih pogrešaka koje su dovele do tog iskrivljavanja

    (čl. 256. st. 1. podst. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 51. st. 1. i čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 168., st. 1. t. (d))

  8. Izvanugovorna odgovornost–Pretpostavke–Stvarna i izvjesna šteta–Ocjenjivanje–Mjerila

    (čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

  9. Tužba za poništenje–Razlozi–Nepostojanje obrazloženja ili njegova nedostatnost–Tužbeni razlog različit od onog koji se odnosi na materijalnu zakonitost

    (čl. 263. i 296. UFEU‑a)

  10. Žalba–Razlozi–Razlog koji se prvi put iznosi u žalbi–Nedopuštenost

    (čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

  1.  U skladu s člankom 174. Poslovnika Suda, zahtjev odgovora na žalbu usmjeren je na potpuno ili djelomično prihvaćanje ili odbijanje žalbe. Nadalje, u skladu s člancima 172. i 176. tog Poslovnika, stranke koje su ovlaštene podnijeti odgovor na žalbu mogu zasebnim aktom, različitim od odgovora na žalbu, podnijeti protužalbu, koja, u skladu s člankom 178. stavcima 1. i 3., drugom rečenicom tog poslovnika, mora biti usmjerena na potpuno ili djelomično ukidanje pobijane presude i utemeljena na razlozima i argumentima koji ne smiju biti jednaki onima iz odgovora na žalbu. Iz tih odredaba promatranih zajedno proizlazi da odgovor na žalbu ne može biti usmjeren na ukidanje pobijane presude zbog razloga različitih i neovisnih o onima navedenim u žalbi, s obzirom na to da se takvi razlozi mogu istaknuti samo u okviru protužalbe.

    (t. 20.)

  2.  U području izvanugovorne odgovornosti Unije, dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima postoji kad institucija o kojoj je riječ očito i grubo ne poštuje granice svoje diskrecijske ovlasti, pri čemu su elementi koje treba uzeti u obzir, osobito, stupanj jasnoće i preciznosti povrijeđenog pravila kao i opseg margine prosudbe koja je povrijeđenim pravilom ostavljena tijelima Unije. Povreda prava Unije je, u svakom slučaju, dovoljno ozbiljna ako se nastavlja usprkos objavi presude kojom je predmetna povreda utvrđena, presude u povodu zahtjeva za prethodnu odluku ili usprkos ustaljenoj praksi Suda o toj problematici, iz čega je jasno da postupanje o kojem je riječ predstavlja povredu.

    Gotovo trogodišnja povreda obveze Vijeća da u slučaju osporavanja pruži podatke ili dokaze kojima se potkrjepljuju razlozi odluke o određivanju mjera ograničavanja protiv fizičke ili pravne osobe predstavlja dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima. Naime, očito je da takva obveza, koja proizlazi iz sudske prakse o mjerama zamrzavanja financijskih sredstava donesenim u specifičnom kontekstu borbe protiv međunarodnog terorizma, vrijedi i kad je riječ o donošenju mjera ograničavanja u vidu zamrzavanja imovine s ciljem izvršavanja pritiska na Islamsku Republiku Iran, vodeći računa osobito o pojedinačnoj naravi tih mjera ograničavanja i znatnom utjecaju koji one mogu imati na prava i slobode osoba i subjekata na koje se odnose.

    (t. 30., 31., 39., 40.)

  3.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 36., 37.)

  4.  Iako je točno da poništenje nezakonitih mjera ograničavanja predstavlja oblik naknade neimovinske štete koju je pretrpjela osoba ili subjekt o kojem je riječ, iz toga ipak ne proizlazi da je u svim slučajevima taj oblik naknade nužno dovoljan kako bi se osigurala potpuna naknada te štete.

    (t. 49.)

  5.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 50., 51., 103.)

  6.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 61., 62.)

  7.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 65., 74.‑76., 84.)

  8.  Sud Unije ne može apstraktno utvrđivati postojanje stvarne i izvjesne štete, nego ju je potrebno ocijeniti s obzirom na konkretne činjenice koje su svojstvene svakom slučaju koji mu je podnesen.

    (t. 79.)

  9.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 85.)

  10.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 109.)