201807130182003572018/C 268/026122015CJC26820180730HR01HRINFO_JUDICIAL201806052321

Predmet C-612/15: Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Specializiran nakazatelen sad – Bugarska) – kazneni postupak protiv Nikolaja Koleva, Milka Hristova, Stefana Kostadinova (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 325. UFEU-a — Prijevara ili drugo nezakonito djelovanje usmjereno protiv financijskih interesa Europske unije u području carina — Djelotvornost kaznenog progona — Obustava kaznenog postupka — Razuman rok — Direktiva 2012/13/EU — Pravo na informiranje o optužbi — Pravo pristupa spisu predmeta — Direktiva 2013/48/EU — Pravo na pristup odvjetniku)


C2682018HR210120180605HR00022132

Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Specializiran nakazatelen sad – Bugarska) – kazneni postupak protiv Nikolaja Koleva, Milka Hristova, Stefana Kostadinova

(Predmet C-612/15) ( 1 )

„(Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 325. UFEU-a — Prijevara ili drugo nezakonito djelovanje usmjereno protiv financijskih interesa Europske unije u području carina — Djelotvornost kaznenog progona — Obustava kaznenog postupka — Razuman rok — Direktiva 2012/13/EU — Pravo na informiranje o optužbi — Pravo pristupa spisu predmeta — Direktiva 2013/48/EU — Pravo na pristup odvjetniku)“

2018/C 268/02Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Specializiran nakazatelen sad

Stranke glavnog postupka

Nikolaj Kolev, Milko Hristov, Stefan Kostadinov

Izreka

1.

Članak 325. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje obustava kaznenog postupka, poput one koja je predviđena u člancima 368. i 369. Nakazatelno procesualnog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku), ako se taj propis primjenjuje na postupke pokrenute u pogledu slučajeva teške prijevare ili drugog teškog oblika nezakonitog djelovanja usmjerenog protiv financijskih interesa Unije u području carine. Na nacionalnom je sudu dužnost da članku 325. stavku 1. UFEU-a pruži puni učinak izuzimajući, prema potrebi, navedeni propis od primjene, osiguravajući pritom poštovanje temeljnih prava okrivljenika.

2.

Članak 6. stavak 3. Direktive br. 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se obrani dostave detaljne informacije o optužbi nakon podnošenja optužnice kojom se pokreće postupak pred sudom, ali prije nego što sud započne meritorno razmatrati optužbu i prije nego što otvori raspravu, odnosno da se u slučaju kada se dostavljaju naknadno izmijenjene informacije one dostave čak i nakon otvaranja rasprave, ali prije faze vijećanja, pod uvjetom da sud poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčio poštovanje prava na obranu i pravičnost postupka.

Članak 7. stavak 3. te direktive treba tumačiti na način da je na nacionalnom sudu da osigura da se obrani pruži stvarna mogućnost pristupa spisu predmeta, pri čemu se takav pristup može pružiti, ovisno o slučaju, nakon podnošenja optužnice kojom se pokreće postupak pred sudom, ali prije nego što sud započne meritorno razmatrati optužbu i prije nego što otvori raspravu, odnosno u slučaju kada se tijekom postupka prilažu novi dokazi u spis predmeta taj se pristup može pružiti čak i nakon otvaranja rasprave, ali prije faze vijećanja, pod uvjetom da sud poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčio poštovanje prava na obranu i pravičnost postupka.

3.

Članak 3. stavak 1. Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis koji nacionalnom sudu nalaže da zbog suprotstavljenih interesa dvaju okrivljenika isključi, protivno njihovoj volji, odvjetnika kojeg su oni opunomoćili, kao ni okolnost da taj sud navedenim okrivljenicima omogućava davanje punomoći novom odvjetniku odnosno okolnost da on sâm, ovisno o slučaju, odredi dva odvjetnika po službenoj dužnosti kao zamjenu za prvo navedenog odvjetnika.


( 1 ) SL C 48, 8. 2. 2016.