3.4.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 104/17

Presuda Suda (prvo vijeće) od 1. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court of the United Kingdom – Ujedinjena Kraljevina) – Secretary of State for Work and Pensions protiv Tolley

(Predmet C-430/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost - Uredba (EEZ) br. 1408/71 - Naknada za uzdržavanje osoba s invaliditetom (dio za njegu) (disability living allowance) - Osoba osigurana za slučaj starosti koja je trajno prestala obavljati profesionalnu djelatnost - Pojmovi ‚davanje za slučaj bolesti’ i ‚davanje za slučaj invalidnosti’ - Prenosivost))

(2017/C 104/25)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court of the United Kingdom

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Secretary of State for Work and Pensions

Tuženik: Tolley

Izreka

1.

Davanje, kao što je to naknada za uzdržavanje osoba s invaliditetom (dio za njegu) (disability living allowance), predstavlja davanje za slučaj bolesti u smislu Uredbe (EEZ) br. 1408/71. od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji koja je izmijenjena i ažurirana Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 307/1999 od 8. veljače1999.

2.

Članak 13. stavak 2. točku (f) Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 307/1999, treba tumačiti na način da činjenica da je osoba stekla pravo na starosnu mirovinu na temelju doprinosa koji su uplaćeni u određenom razdoblju u sustav socijalne sigurnosti države članice ne isključuje mogućnost da se zakonodavstvo te države članice naknadno prestane primjenjivati na tu osobu. Na nacionalnom je sudu da s obzirom na okolnosti spora koji se pred njim vodi i s obzirom na odredbe primjenjivog nacionalnog prava utvrdi trenutak kada se to zakonodavstvo prestalo primjenjivati na navedenu osobu.

3.

Članak 22. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 307/1999, treba tumačiti na način da mu se protivi to da se zakonodavstvom nadležne države članice uvjetuje ostvarenje prava na naknadu, poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, uvjetom boravišta i prisutnosti na državnom području te države članice.

Članak 22. stavak 1. točku (b) i članak 22. stavak 2. Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 307/1999, treba tumačiti na način da osoba koja se nalazi u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku zadržava pravo primati davanja propisana tom prvonavedenom odredbom nakon što je prenijela svoje boravište u državu članicu koja nije nadležna država, pod uvjetom da je u tu svrhu ishodila suglasnost.

(1)  SL C 320, 28. 9. 2015.