|
8.5.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 144/3 |
Presuda Suda (peto vijeće) od 9. ožujka 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – GE Healthcare GmbH protiv Hauptzollamt Düsseldorf
(Predmet C-173/15) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Carinski zakonik Zajednice - Članak 32. stavak 1. točka (c) - Utvrđivanje carinske vrijednosti - Tantijeme ili licencijske naknade koje se odnose na robu koja se procjenjuje - Pojam - Uredba (EEZ) br. 2454/93 - Članak 160. - „Uvjeti za prodaju” robe koja se procjenjuje - Plaćanje tantijema ili licencijskih naknada u korist društva koje je povezano kako s prodavateljem tako i s kupcem robe - Članak 158. stavak 3. - Mjere prilagodbe i raspodjele))
(2017/C 144/03)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Finanzgericht Düsseldorf
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: GE Healthcare GmbH
Tuženik: Hauptzollamt Düsseldorf
Izreka
|
1. |
Članak 32. stavak 1. točku (c) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1791/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 2006., treba tumačiti na način da, s jedne strane, ne nalaže da iznos tantijema ili licencijskih naknada treba biti utvrđen u trenutku sklapanja ugovora o licenciji ili u trenutku nastanka carinskog duga kako bi se smatralo da se te tantijeme ili licencijske naknade odnose na robu koja se procjenjuje i, s druge strane, da dopušta da se te tantijeme ili licencijske naknade „odnose na robu koja se procjenjuje” čak i ako se one odnose samo djelomično na navedenu robu. |
|
2. |
Članak 32. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 2913/92 kako je izmijenjena Uredbom br. 1791/2006 i članak 160. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1875/2006 od 18. prosinca 2006., treba tumačiti na način da tantijemi i licencijske naknade predstavljaju „uvjet za prodaju” robe koja se procjenjuje kada u istom koncernu trgovačkih društava plaćanje tantijema i licencijskih naknada zahtijeva poduzetnik koji je povezan i s prodavateljem i s kupcem te se plaćaju u korist tog istog poduzetnika. |
|
3. |
Članak 32. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 2913/92 kako je izmijenjena Uredbom br. 1791/2006 i članak 158. stavak 3. Uredbe br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1875/2006, treba tumačiti na način da se mjere prilagodbe i raspodjele sadržane u tim odredbama mogu provoditi kada carinska vrijednost predmetne robe nije utvrđena primjenom članka 29. Uredbe br. 2913/92 kako je izmijenjena, već supsidijarnom metodom predviđenom člankom 31. toga zakonika. |