Predmet T‑810/14

Portugalska Republika

protiv

Europske komisije

„Neprovedba presude Suda kojom je utvrđena povreda obveze države članice — Novčana kazna — Odluka o određivanju iznosa novčane kazne — Stavljanje izvan snage nacionalnog zakonodavstva neusklađenog s pravom Unije — Datum prestanka povrede obveze — Poništenje ranije odluke o određivanju iznosa novčane kazne izrečene u okviru provedbe iste presude Suda — Pravomoćnost — Očito potpuno pravno neosnovana tužba“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (šesto vijeće) od 27. lipnja 2016.

  1. Tužba zbog povrede obveze – Presuda Suda kojom se utvrđuje povreda obveze – Povreda obveze provedbe presude – Novčane sankcije – Trenutak prestanka povrede obveze – Stupanje na snagu propisa kojim se izvan snage stavlja propis neusklađen s pravom Unije – Komisijina ovlast da odredi novčanu kaznu za razdoblje od donošenja presude zbog povrede obveze do njezina prestanka

    (čl. 260. st. 2. UFEU‑a)

  2. Tužba zbog povrede obveze – Presuda Suda kojom se utvrđuje povreda obveze provedbe presude i kojom se određuje novčana kazna – Komisijina nadležnost za naplatu novčane kazne koju je odredio Sud – Doseg – Granice

    (čl. 260. st. 2. UFEU‑a)

  3. Pravo Europske unije – Načela – Zaštita legitimnih očekivanja – Pretpostavke – Precizna jamstva uprave – Pravna sigurnost – Zahtjev da akti koji proizvode pravne učinke budu jasni i precizni

  4. Tužba zbog povrede obveze – Presuda Suda kojom se utvrđuje povreda obveze provedbe presude i kojom se određuje novčana kazna – Određivanje iznosa novčane kazne odlukom za koju je presuđeno da je nezakonita – Komisijina ovlast da novom odlukom odredi iznos novčane kazne – Povreda načela ne bis in idem – Nepostojanje

    (čl. 260. st. 2. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 50.)

  1.  Kada prestanak povrede obveze ovisi o donošenju nacionalne mjere, kao što je mjera stavljanja izvan snage, pri određivanju datuma prestanka povrede obveze treba uzeti u obzir datum stupanja na snagu te mjere. U slučaju povrede obveze utvrđene presudom Suda koja se sastoji od postojanja zakonodavstva neusklađenog s pravom Unije, navedena povreda obveze prestaje kada stupi na snagu nacionalni zakon kojim se stavlja izvan snage to neusklađeno zakonodavstvo. Komisija stoga može osnovano smatrati da iz takve presude proizlazi da dotičnoj državi članici treba izreći novčanu kaznu počevši od objave navedene presude, za razdoblje tijekom kojeg je još uvijek bilo na snazi zakonodavstvo neusklađeno s pravom Unije.

    (t. 34.)

  2.  Komisija je, u svojstvu dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika za proračun Unije, načelno nadležna za povrat iznosa koje duguju države članice kada im Sud izrekne novčanu kaznu na temelju članka 260. stavka 2. UFEU‑a. Ta nadležnost podrazumijeva da Komisija može ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti koje je postavio Sud u presudi kojom je izrečena novčana kazna kako bi se utvrdio datum prestanka predmetne povrede obveze. Nasuprot tomu, ta nadležnost ne obuhvaća mogućnost da Komisija ocijeni usklađenost s pravom Unije pravnog pravila ili ponašanja države članice o kojemu Sud prethodno nije zauzeo stajalište.

    U slučaju da se povreda obveze koju je Sud utvrdio sastoji od nestavljanja izvan snage nacionalnog zakonodavstva neusklađenog s pravom Unije, Komisija smije samo provjeriti je li do tog stavljanja izvan snage stvarno došlo. Komisija, dakle, ne smije smatrati da stavljanje izvan snage neusklađenog nacionalnog zakonodavstva nije dovoljno i zaključiti da se tek novim zakonodavstvom može okončati ta neusklađenost. Naime, Komisija time ocjenjuje usklađenost novog pravnog uređenja s pravom Unije iako Sud nije imao mogućnost odlučiti o tom pitanju.

    Nasuprot tomu, Komisija ostaje unutar granica načelne nadležnosti koju ima u području izvršavanja proračuna Unije kada određuje iznos novčane kazne bez autonomne analize usklađenosti novog zakonodavstva s pravom Unije, utvrđujući pritom samo datum stupanja na snagu nacionalnog pravnog pravila o stavljanju izvan snage neusklađenog zakonodavstva, s obzirom na to da je Sud istaknuo da je to stavljanje izvan snage dovoljno za prestanak utvrđene povrede obveze.

    (t. 40.‑42.)

  3.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 62., 63., 65.)

  4.  Mehanizmu predviđenom u članku 260. stavku 2. UFEU‑a svojstveno je to da je određivanje iznosa koje primjenjuje Komisija samo čin kojim se provodi plaćanje novčane kazne naloženo predmetnoj državi članici na temelju presude Suda. Stoga, u slučaju da je prvi put odredila iznos novčane kazne u odluci koju je zbog nezakonitosti sankcionirao sud Unije, Komisija može osnovano iznova odrediti iznos novom odlukom, što je čak i dužna učiniti, a da time ipak ne povrijedi načelo ne bis in idem.

    (t. 72.)