Stranke
Osnova
Operativni dio

Stranke

U predmetu T‑708/14,

Marpefa, SL, sa sjedištem u Barceloni (Španjolska), koju zastupa I. Barroso Sánchez‑Lafuente, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) ,

tuženik,

a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a bila je:

Kabushiki Kaisha Sony Computer Entertainment , sa sjedištem u Tokiju (Japan),

povodom tužbe protiv odluka drugog žalbenog vijeća OHIM‑a od 2. i 4. srpnja 2014. (predmeti R 1813/2013‑2, R 2013/2013‑2, R 1626/2013‑2 i R 1631/2013‑2) u postupcima povodom prigovora između Marpefe, SL i Kabushiki Kaisha Sony Computer Entertainment,

OPĆI SUD (šesto vijeće),

u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeće

Rješenje

Osnova

Činjenično stanje i postupak

1. Odlukama od 2. i 4. srpnja 2014. (predmeti R 1813/2013‑2, R 2013/2013‑2, R 1626/2013‑2 i R 1631/2013‑2 u postupcima povodom prigovora između Marpefe, SL i Kabushiki Kaisha Sony Computer Entertainment (u daljnjem tekstu: pobijane odluke), drugo žalbeno vijeće Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) odbilo je tužiteljev prigovor protiv registracije verbalnih i figurativnih žigova Zajednice PSVITA i PLAYSTATION VITA. Te odluke dostavljene su tužitelju 11. i 15. srpnja 2014.

2. Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda putem elektroničke pošte 22. rujna 2014. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

3. Tajništvo Općeg suda zaprimilo je 30. rujna 2014. tužbu u papirnatom obliku zajedno s popratnim dopisom od 26. rujna 2014., kao i šest ovjerenih primjeraka tužbe i određene stranice koje sadržavaju ispravke tužbe. Popratni dopis, koji nije bio dostavljen putem elektroničke pošte, sadržavao je vlastoručni potpis tužiteljevog odvjetnika. Sama tužba bila je skenirani primjerak sa skeniranim potpisom tužiteljevog odvjetnika, a ne s njegovim vlastoručnim potpisom.

4. Dopisom od 1. listopada 2014., koji je tajništvo zaprimilo 2. listopada 2014., tužiteljev odvjetnik dostavio je zadnju stranicu tužbe (stranica 17.) koja je sadržavala njegov vlastoručni potpis. Taj potpis međutim nije bio istovjetan onome koji je bio na tužbi poslanoj elektroničkom poštom 22. rujna 2014., o čemu je tužiteljev odvjetnik obaviješten telefaksom od 23. listopada 2014.

Zahtjev tužitelja

5. Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

– poništi pobijane odluke;

– poništi registraciju žigova za proizvode i usluge o kojima je riječ;

– naloži OHIM‑u snošenje troškova.

Pravo

6. U skladu s člankom 111. Poslovnika Općeg suda, kad je Opći sud očito nenadležan za odlučivanje o nekoj tužbi, on može odlučiti obrazloženim rješenjem bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

7. U predmetnom slučaju Opći sud smatra da je stvar dovoljno razjašnjena na osnovi dokumenata spisa pa odlučuje, u skladu s tim člankom, donijeti odluku bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

8. Sukladno članku 65. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), tužba protiv odluka žalbenog vijeća OHIM‑a mora se podnijeti u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o toj odluci. U skladu s člankom 102. stavkom 2. Poslovnika postupovni rokovi produljuju se zbog udaljenosti za deset dana.

9. Prema ustaljenoj sudskoj praksi rok za podnošenje tužbe obvezne je naravi jer je uspostavljen radi osiguranja jasnoće i sigurnosti pravnih položaja i izbjegavanja diskriminacije ili proizvoljnog postupanja pri vođenju sudskih postupaka, te je na sucu Europske unije da po službenoj dužnosti provjeri je li taj rok bio poštovan (vidjeti analogijom presudu od 23. siječnja 1997., Coen, C‑246/95, Zb., EU:C:1997:33, t. 21.; presudu od 18. rujna 1997., Mutual Aid Administration Services/Komisija, T‑121/96 i T‑151/96, Zb., EU:T:1997:132, t. 38. i 39., i rješenje od 3. listopada 2012., Tecnimed/OHIM – Ecobrands (ZAPPER‑CLICK), T‑360/10, EU:T:2012:517, t. 12.).

10. U predmetnom slučaju, kao što je to bilo navedeno u točki 1. gore, pobijane odluke dostavljene su tužitelju 11. i 15. srpnja 2014.

11. Iz pravila o računanju postupovnih rokova propisanih člankom 101. stavkom 1. i člankom 102. stavkom 2. Poslovnika slijedi da su rokovi za podnošenje tužbe istekli 22. i 25. rujna 2014.

12. Prema članku 43. stavku 1. Poslovnika „izvornik svakog postupovnog akta mora potpisati agent ili odvjetnik stranke“.

13. Sukladno članku 43. stavku 6. Poslovnika dan kad je u tajništvu Općeg suda zaprimljen primjerak potpisanog izvornika postupovnog akta putem telefaksa ili elektroničke pošte uzima se u obzir u svrhu računanja postupovnih rokova samo ako je potpisani izvornik akta predan tajništvu najkasnije deset dana nakon zaprimanja telefaksa ili elektroničke pošte. Osim toga, u točki 7. Praktičnih uputa za stranke pred Općim sudom (SL 2012, L 68, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 12., str. 66.) propisano je da se u slučaju odstupanja između potpisanog izvornika i primjerka koji je prethodno podnesen u obzir uzima jedino dan podnošenja potpisanog izvornika.

14. Prema tome, ako tekst poslan elektroničkom poštom ne zadovoljava pretpostavke pravne sigurnosti nametnute člankom 43. Poslovnika, dan slanja primjerka tužbe putem telefaksa ili elektroničke pošte ne može se uzeti u obzir u svrhu računanja roka za podnošenje tužbe, pa je jedino dan podnošenja potpisanog izvornika mjerodavan u tu svrhu (vidjeti analogijom rješenje od 13. prosinca 2013., Marcuccio/Komisija, F‑2/13, Zb. SS, EU:F:2013:214, t. 43., potvrđeno povodom žalbe rješenjem od 22. svibnja 2014., Marcuccio/Komisija, T‑148/14 P, Zb. SS, EU:T:2014:315, t. 9. i navedenu sudsku praksu).

15. Osim toga, kako bi podnošenje postupovnog akta bilo valjano, člankom 43. Poslovnika, kojim se uređuje mogućnost uzimanja u obzir dana slanja putem elektroničke pošte primjerka potpisanog izvornika, propisuje se obveza da zastupnik rukom potpiše izvornik akta prije nego što ga pošalje putem elektroničke pošte i da taj izvornik podnese tajništvu Općeg suda najkasnije deset dana nakon toga. U tim okolnostima, ako se kasnije pokaže da potpisani izvornik akta koji je fizički predan tajništvu Općeg suda u roku od deset dana od slanja putem elektroničke pošte ne sadržava, barem, isti potpis kao onaj koji se nalazi na dokumentu poslanom elektroničkom poštom, to je dovoljno da se utvrdi da su ta dva dokumenta različita, čak i ako je te potpise u stvarnosti stavila ista osoba (vidjeti analogijom rješenje Marcuccio/Komisija, t. 14. supra , EU:F:2013:214, t. 40. i 41.).

16. U predmetnom slučaju tajništvo Općeg suda zaprimilo je tužbu sa skeniranim potpisom 22. rujna 2014., odnosno prije isteka roka za podnošenje tužbe.

17. Tužbu u papirnatom obliku tajništvo Općeg suda zaprimilo je 30. rujna 2014. Međutim, radilo se o skeniranom primjerku izvornika tužbe kojoj je samo dodan skenirani potpis tužiteljevog odvjetnika (vidjeti točku 3. gore). Ta tužba dakle nije sadržavala vlastoručni potpis tužiteljevog odvjetnika. Točno je da je popratni dopis dostavljen tajništvu 30. rujna 2014. sadržavao vlastoručni potpis odvjetnika. Međutim, taj popratni dopis nije bio dio sadržaja elektroničke pošte od 22. rujna 2014. Prema tome, ne može se smatrati da je tužba potpisana vlastoručno i da se podudara s izvornikom tužbe dostavljane putem elektroničke pošte.

18. Stoga treba utvrditi da dokument koji je tajništvo Općeg suda zaprimilo putem elektroničke pošte 22. rujna 2014. nije primjerak tužbe dostavljene tajništvu putem pošte 30. rujna 2014.

19. Nadalje, ne može se smatrati da je podnošenjem, 2. listopada 2014., stranice izvornika tužbe koja je sadržavala vlastoručni potpis tužiteljevog odvjetnika otklonjen nedostatak koji se sastojao u nepodnošenju potpisanog izvornika tužbe najkasnije u roku od deset dana nakon što je tajništvo Općeg suda bilo primilo primjerak tužbe putem elektroničke pošte. Naime, podneseni dokument, koji štoviše ne obuhvaća cjelokupni tekst izvornika tužbe, sadrži potpis koji nije istovjetan onome na tužbi poslanoj putem elektroničke pošte 22. rujna 2014. (vidjeti točku 4. gore).

20. Potpisani izvornik tužbe stoga nije podnesen tajništvu najkasnije deset dana nakon što je ono zaprimilo primjerak tužbe putem elektroničke pošte.

21. U tom slučaju, sukladno članku 43. stavku 6. Poslovnika, jedino je dan podnošenja potpisanog izvornika tužbe mjerodavan za računanje roka za podnošenje tužbe (rješenja od 28. travnja 2008., PubliCare Marketing Communications/OHIM (Publicare), T‑358/07, EU:T:2008:130, t. 13., i od 28. studenoga 2011., Noscira/OHIM – Agouron Pharmaceuticals (ZENTYLOR), T‑307/11, EU:T:2011:697, t. 15.).

22. U predmetnom slučaju tajništvo je dokumente koje je tužitelj poslao, zajedno s popratnim dopisom uredno potpisanim rukom, zaprimilo 30. rujna 2014., dakle izvan rokova za podnošenje tužbe, koji su istekli 22. odnosno 25. rujna 2014.

23. Slijedom navedenog, treba zaključiti da tužba nije podnesena prije isteka roka za podnošenje tužbe.

24. Također treba podsjetiti da nepodnošenje izvornika tužbe koju je potpisao odvjetnik ovlašten u tu svrhu ne spada u formalne nedostatke koji se mogu otkloniti u skladu s člankom 44. stavkom 6. Poslovnika. Naime, taj zahtjev treba smatrati bitnim formalnim pravilom i primjenjivati strogo, tako da njego nepoštovanje ima za posljedicu nedopuštenost tužbe nakon isteka postupovnih rokova (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2011., Bell & Ross/OHMI, C‑426/10 P, Zb., EU:C:2011:612, t. 42.; rješenje od 21. rujna 2012., Noscira/OHIM, C‑69/12 P, EU:C:2012:589, t. 22. i 23., i presuda od 23. svibnja 2007., Parlament/Eistrup, T‑223/06 P, Zb., EU:T:2007:153, t. 48. i 51.).

25. Osim toga, tužitelj nije dokazao, a nije se ni pozvao na, pogrešku koja se može opravdati ili na postojanje nepredvidivih okolnosti ili više sile na osnovi kojih bi Opći sud mogao odstupiti od predmetnog roka sukladno članku 45. stavka drugog Statuta Suda Europske unije, primjenjivog na postupak pred Općim sudom na temelju članka 53. tog Statuta.

26. U tim uvjetima tužbu treba odbaciti kao očito nedopuštenu, pri čemu je nije potrebno dostaviti OHIM‑u.

Troškovi

27. Budući da je predmetno rješenje doneseno prije dostave tužbe OHIM‑u i prije nego što su potonjemu nastali troškovi, dovoljno je odlučiti da tužitelj snosi vlastite troškove, u skladu s člankom 87. stavkom 1. Poslovnika.

Operativni dio

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

rješava:

1. Tužba se odbacuje.

2. Marpefa, SL snosi vlastite troškove.

U Luxembourgu 3. veljače 2015.


RJEŠENJE OPĆEG SUDA (šesto vijeće)

3. ožujka 2015. ( *1 )

„Žig Zajednice — Rok za podnošenje tužbe — Zakašnjenje — Očita nedopuštenost“

U predmetu T‑708/14,

Marpefa, SL, sa sjedištem u Barceloni (Španjolska), koju zastupa I. Barroso Sánchez‑Lafuente, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM),

tuženik,

a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a bila je:

Kabushiki Kaisha Sony Computer Entertainment, sa sjedištem u Tokiju (Japan),

povodom tužbe protiv odluka drugog žalbenog vijeća OHIM‑a od 2. i 4. srpnja 2014. (predmeti R 1813/2013‑2, R 2013/2013‑2, R 1626/2013‑2 i R 1631/2013‑2) u postupcima povodom prigovora između Marpefe, SL i Kabushiki Kaisha Sony Computer Entertainment,

OPĆI SUD (šesto vijeće),

u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeće

Rješenje

Činjenično stanje i postupak

1

Odlukama od 2. i 4. srpnja 2014. (predmeti R 1813/2013‑2, R 2013/2013‑2, R 1626/2013‑2 i R 1631/2013‑2 u postupcima povodom prigovora između Marpefe, SL i Kabushiki Kaisha Sony Computer Entertainment (u daljnjem tekstu: pobijane odluke), drugo žalbeno vijeće Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) odbilo je tužiteljev prigovor protiv registracije verbalnih i figurativnih žigova Zajednice PSVITA i PLAYSTATION VITA. Te odluke dostavljene su tužitelju 11. i 15. srpnja 2014.

2

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda putem elektroničke pošte 22. rujna 2014. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

3

Tajništvo Općeg suda zaprimilo je 30. rujna 2014. tužbu u papirnatom obliku zajedno s popratnim dopisom od 26. rujna 2014., kao i šest ovjerenih primjeraka tužbe i određene stranice koje sadržavaju ispravke tužbe. Popratni dopis, koji nije bio dostavljen putem elektroničke pošte, sadržavao je vlastoručni potpis tužiteljevog odvjetnika. Sama tužba bila je skenirani primjerak sa skeniranim potpisom tužiteljevog odvjetnika, a ne s njegovim vlastoručnim potpisom.

4

Dopisom od 1. listopada 2014., koji je tajništvo zaprimilo 2. listopada 2014., tužiteljev odvjetnik dostavio je zadnju stranicu tužbe (stranica 17.) koja je sadržavala njegov vlastoručni potpis. Taj potpis međutim nije bio istovjetan onome koji je bio na tužbi poslanoj elektroničkom poštom 22. rujna 2014., o čemu je tužiteljev odvjetnik obaviješten telefaksom od 23. listopada 2014.

Zahtjev tužitelja

5

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijane odluke;

poništi registraciju žigova za proizvode i usluge o kojima je riječ;

naloži OHIM‑u snošenje troškova.

Pravo

6

U skladu s člankom 111. Poslovnika Općeg suda, kad je Opći sud očito nenadležan za odlučivanje o nekoj tužbi, on može odlučiti obrazloženim rješenjem bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

7

U predmetnom slučaju Opći sud smatra da je stvar dovoljno razjašnjena na osnovi dokumenata spisa pa odlučuje, u skladu s tim člankom, donijeti odluku bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

8

Sukladno članku 65. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), tužba protiv odluka žalbenog vijeća OHIM‑a mora se podnijeti u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o toj odluci. U skladu s člankom 102. stavkom 2. Poslovnika postupovni rokovi produljuju se zbog udaljenosti za deset dana.

9

Prema ustaljenoj sudskoj praksi rok za podnošenje tužbe obvezne je naravi jer je uspostavljen radi osiguranja jasnoće i sigurnosti pravnih položaja i izbjegavanja diskriminacije ili proizvoljnog postupanja pri vođenju sudskih postupaka, te je na sucu Europske unije da po službenoj dužnosti provjeri je li taj rok bio poštovan (vidjeti analogijom presudu od 23. siječnja 1997., Coen, C‑246/95, Zb., EU:C:1997:33, t. 21.; presudu od 18. rujna 1997., Mutual Aid Administration Services/Komisija, T‑121/96 i T‑151/96, Zb., EU:T:1997:132, t. 38. i 39., i rješenje od 3. listopada 2012., Tecnimed/OHIM – Ecobrands (ZAPPER‑CLICK), T‑360/10, EU:T:2012:517, t. 12.).

10

U predmetnom slučaju, kao što je to bilo navedeno u točki 1. gore, pobijane odluke dostavljene su tužitelju 11. i 15. srpnja 2014.

11

Iz pravila o računanju postupovnih rokova propisanih člankom 101. stavkom 1. i člankom 102. stavkom 2. Poslovnika slijedi da su rokovi za podnošenje tužbe istekli 22. i 25. rujna 2014.

12

Prema članku 43. stavku 1. Poslovnika „izvornik svakog postupovnog akta mora potpisati agent ili odvjetnik stranke“.

13

Sukladno članku 43. stavku 6. Poslovnika dan kad je u tajništvu Općeg suda zaprimljen primjerak potpisanog izvornika postupovnog akta putem telefaksa ili elektroničke pošte uzima se u obzir u svrhu računanja postupovnih rokova samo ako je potpisani izvornik akta predan tajništvu najkasnije deset dana nakon zaprimanja telefaksa ili elektroničke pošte. Osim toga, u točki 7. Praktičnih uputa za stranke pred Općim sudom (SL 2012, L 68, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 12., str. 66.) propisano je da se u slučaju odstupanja između potpisanog izvornika i primjerka koji je prethodno podnesen u obzir uzima jedino dan podnošenja potpisanog izvornika.

14

Prema tome, ako tekst poslan elektroničkom poštom ne zadovoljava pretpostavke pravne sigurnosti nametnute člankom 43. Poslovnika, dan slanja primjerka tužbe putem telefaksa ili elektroničke pošte ne može se uzeti u obzir u svrhu računanja roka za podnošenje tužbe, pa je jedino dan podnošenja potpisanog izvornika mjerodavan u tu svrhu (vidjeti analogijom rješenje od 13. prosinca 2013., Marcuccio/Komisija, F‑2/13, Zb. SS, EU:F:2013:214, t. 43., potvrđeno povodom žalbe rješenjem od 22. svibnja 2014., Marcuccio/Komisija, T‑148/14 P, Zb. SS, EU:T:2014:315, t. 9. i navedenu sudsku praksu).

15

Osim toga, kako bi podnošenje postupovnog akta bilo valjano, člankom 43. Poslovnika, kojim se uređuje mogućnost uzimanja u obzir dana slanja putem elektroničke pošte primjerka potpisanog izvornika, propisuje se obveza da zastupnik rukom potpiše izvornik akta prije nego što ga pošalje putem elektroničke pošte i da taj izvornik podnese tajništvu Općeg suda najkasnije deset dana nakon toga. U tim okolnostima, ako se kasnije pokaže da potpisani izvornik akta koji je fizički predan tajništvu Općeg suda u roku od deset dana od slanja putem elektroničke pošte ne sadržava, barem, isti potpis kao onaj koji se nalazi na dokumentu poslanom elektroničkom poštom, to je dovoljno da se utvrdi da su ta dva dokumenta različita, čak i ako je te potpise u stvarnosti stavila ista osoba (vidjeti analogijom rješenje Marcuccio/Komisija, t. 14. supra, EU:F:2013:214, t. 40. i 41.).

16

U predmetnom slučaju tajništvo Općeg suda zaprimilo je tužbu sa skeniranim potpisom 22. rujna 2014., odnosno prije isteka roka za podnošenje tužbe.

17

Tužbu u papirnatom obliku tajništvo Općeg suda zaprimilo je 30. rujna 2014. Međutim, radilo se o skeniranom primjerku izvornika tužbe kojoj je samo dodan skenirani potpis tužiteljevog odvjetnika (vidjeti točku 3. gore). Ta tužba dakle nije sadržavala vlastoručni potpis tužiteljevog odvjetnika. Točno je da je popratni dopis dostavljen tajništvu 30. rujna 2014. sadržavao vlastoručni potpis odvjetnika. Međutim, taj popratni dopis nije bio dio sadržaja elektroničke pošte od 22. rujna 2014. Prema tome, ne može se smatrati da je tužba potpisana vlastoručno i da se podudara s izvornikom tužbe dostavljane putem elektroničke pošte.

18

Stoga treba utvrditi da dokument koji je tajništvo Općeg suda zaprimilo putem elektroničke pošte 22. rujna 2014. nije primjerak tužbe dostavljene tajništvu putem pošte 30. rujna 2014.

19

Nadalje, ne može se smatrati da je podnošenjem, 2. listopada 2014., stranice izvornika tužbe koja je sadržavala vlastoručni potpis tužiteljevog odvjetnika otklonjen nedostatak koji se sastojao u nepodnošenju potpisanog izvornika tužbe najkasnije u roku od deset dana nakon što je tajništvo Općeg suda bilo primilo primjerak tužbe putem elektroničke pošte. Naime, podneseni dokument, koji štoviše ne obuhvaća cjelokupni tekst izvornika tužbe, sadrži potpis koji nije istovjetan onome na tužbi poslanoj putem elektroničke pošte 22. rujna 2014. (vidjeti točku 4. gore).

20

Potpisani izvornik tužbe stoga nije podnesen tajništvu najkasnije deset dana nakon što je ono zaprimilo primjerak tužbe putem elektroničke pošte.

21

U tom slučaju, sukladno članku 43. stavku 6. Poslovnika, jedino je dan podnošenja potpisanog izvornika tužbe mjerodavan za računanje roka za podnošenje tužbe (rješenja od 28. travnja 2008., PubliCare Marketing Communications/OHIM (Publicare), T‑358/07, EU:T:2008:130, t. 13., i od 28. studenoga 2011., Noscira/OHIM – Agouron Pharmaceuticals (ZENTYLOR), T‑307/11, EU:T:2011:697, t. 15.).

22

U predmetnom slučaju tajništvo je dokumente koje je tužitelj poslao, zajedno s popratnim dopisom uredno potpisanim rukom, zaprimilo 30. rujna 2014., dakle izvan rokova za podnošenje tužbe, koji su istekli 22. odnosno 25. rujna 2014.

23

Slijedom navedenog, treba zaključiti da tužba nije podnesena prije isteka roka za podnošenje tužbe.

24

Također treba podsjetiti da nepodnošenje izvornika tužbe koju je potpisao odvjetnik ovlašten u tu svrhu ne spada u formalne nedostatke koji se mogu otkloniti u skladu s člankom 44. stavkom 6. Poslovnika. Naime, taj zahtjev treba smatrati bitnim formalnim pravilom i primjenjivati strogo, tako da njego nepoštovanje ima za posljedicu nedopuštenost tužbe nakon isteka postupovnih rokova (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2011., Bell & Ross/OHMI, C‑426/10 P, Zb., EU:C:2011:612, t. 42.; rješenje od 21. rujna 2012., Noscira/OHIM, C‑69/12 P, EU:C:2012:589, t. 22. i 23., i presuda od 23. svibnja 2007., Parlament/Eistrup, T‑223/06 P, Zb., EU:T:2007:153, t. 48. i 51.).

25

Osim toga, tužitelj nije dokazao, a nije se ni pozvao na, pogrešku koja se može opravdati ili na postojanje nepredvidivih okolnosti ili više sile na osnovi kojih bi Opći sud mogao odstupiti od predmetnog roka sukladno članku 45. stavka drugog Statuta Suda Europske unije, primjenjivog na postupak pred Općim sudom na temelju članka 53. tog Statuta.

26

U tim uvjetima tužbu treba odbaciti kao očito nedopuštenu, pri čemu je nije potrebno dostaviti OHIM‑u.

Troškovi

27

Budući da je predmetno rješenje doneseno prije dostave tužbe OHIM‑u i prije nego što su potonjemu nastali troškovi, dovoljno je odlučiti da tužitelj snosi vlastite troškove, u skladu s člankom 87. stavkom 1. Poslovnika.

 

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

rješava:

 

1.

Tužba se odbacuje.

 

2.

Marpefa, SL snosi vlastite troškove.

 

U Luxembourgu 3. veljače 2015.

 

Tajnik

E. Coulon

Predsjednik

S. Frimodt Nielsen


( *1 ) Jezik postupka: španjolski