1

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 10. veljače 2017. tužiteljica Olga Stanislavivna Janukovič, u svojstvu nasljednice Viktora Viktoroviča Janukoviča, podnijela je, primjenom članka 168. Poslovnika Općeg suda, zahtjev za tumačenje točke 3. izreke rješenja od 12. srpnja 2016., Janukovič/Vijeće (T‑347/14, u daljnjem tekstu: rješenje u glavnom predmetu, EU:T:2016:433).

2

Izreka rješenja u glavnom predmetu glasi kako slijedi:

[…]”

3

Svojim zahtjevom za tumačenje tužiteljica ističe da je točka 3. izreke rješenja u glavnom predmetu dvosmislena u pogledu svojeg dosega i osobito pitanja mogu li se isključiti troškovi V. Viktoroviča Janukoviča nastali dok je još bio živ. Naime, iz potpuno doslovnog tumačenja navedene točke izreke rješenja u glavnom predmetu proizlazi da je, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenim u tužbi, Vijeću Europske unije naloženo snošenje samo troškova tužiteljice, u svojstvu nasljednice V. Viktoroviča Janukoviča, a ne troškova potonjeg nastale prije njegove smrti. U tom pogledu tužiteljica ističe da, s obzirom na kontekst i sadržaj rješenja u glavnom predmetu, točku 3. izreke tog rješenja treba tumačiti na način da, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi, on obuhvaća sve troškove V. Viktoroviča Janukoviča prije njegove smrti čiju je naknadu moguće tražiti kao i sve tužiteljičine troškove čiju je naknadu moguće tražiti podnesene nakon navedene smrti.

4

Stoga tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

5

U dopisu podnesenom tajništvu Općeg suda 17. ožujka 2017. Europska komisija istaknula je da nema očitovanja o ovom zahtjevu za tumačenje.

6

U svojim očitovanjima o zahtjevu za tumačenje podnesenom 27. ožujka 2017. Vijeće najprije iznosi da se ne slaže s doslovnim tumačenjem koje navodi tužiteljica. Prema mišljenju Vijeća, točku 3. izreke rješenja u glavnom predmetu treba tumačiti na način da, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi, svi troškovi čiju je naknadu moguće tražiti obuhvaćaju troškove V. Viktoroviča Janukoviča do njegove smrti. To tumačenje jasno proizlazi ne samo iz teksta navedene točke same izreke nego i iz točaka 96. i 97. rješenja u glavnom predmetu. U tom pogledu Vijeće ističe da, protivno onomu što se čini da tvrdi tužiteljica, troškovi čiju je naknadu moguće tražiti moraju biti utvrđeni u odnosu na zahtjev za poništenje naveden u tužbi, za koji stranka koja je uspjela u postupku ima pravo primiti naknadu troškova čiju je naknadu moguće tražiti, a ne u odnosu na osobu koja čini stranku koja je uspjela u postupku. Napokon, kad je riječ o troškovima ovog postupka, Vijeće zahtijeva od Općeg suda da svakoj stranci naloži snošenje njezinih vlastitih troškova.

7

U tom pogledu valja istaknuti da članak 43. Statuta Suda Europske unije predviđa da, ako je smisao ili doseg presude nejasan, Sud daje njezino tumačenje na prijedlog bilo koje stranke ili institucije koja za to dokaže svoj pravni interes.

8

Zahtjev za tumačenje presude ili rješenja treba ispitivati ne samo u pogledu izreke predmetne sudske odluke nego i u pogledu razloga koji su njezina nužna osnova, u smislu da su prijeko potrebni za određivanje točnog smisla onoga što je presuđeno u njezinoj izreci (vidjeti po analogiji presudu od 23. listopada 2008., People’s Mojahedin Organization of Iran/Vijeće, T‑256/07, EU:T:2008:461, t. 60).

9

U ovom slučaju zahtjev za tumačenje rješenja u glavnom predmetu odnosi se na točku 3. njegove izreke, koja se izričito tiče troškova koji se odnose na zahtjev za poništenje postavljen u tužbi, dok se točka 4. izreke rješenja u glavnom predmetu izričito tiče troškova koji se odnose na zahtjev za poništenje naveden u podnesku kojim se vrši prilagodba tužbe. Međutim, iz točke 96. rješenja u glavnom predmetu proizlazi da se Opći sud izjasnio o troškovima postupka primjenom članka 134. stavka 2. Poslovnika, prema kojem Opći sud odlučuje o podjeli troškova ako više stranaka ne uspije u postupku. Posljedično, u točki 97. rješenja u glavnom predmetu, s obzirom na to da je Opći sud istaknuo da Vijeće nije uspjelo u postupku kad je riječ o zahtjevu za poništenje postavljenom u tužbi, naložio je Vijeću snošenje troškova povezanih s tim zahtjevom, u skladu s tužiteljičinim zahtjevom, dok je tužiteljici naložio snošenje troškova povezanih sa zahtjevom za poništenje navedenim u podnesku kojim se vrši prilagodba tužbe, u skladu sa zahtjevom Vijeća.

10

Iz svega prethodno navedenog može se zaključiti da točku 3. izreke rješenja u glavnom predmetu treba tumačiti na način da se ona, kad je riječ o zahtjevu za poništenje navedenom u tužbi, odnosi i na troškove V. Viktoroviča Janukoviča prije njegove smrti i na troškove same tužiteljice, s obzirom na to da je, kao što je to istaknuto u točki 67. rješenja u glavnom predmetu, postupak za poništenje koji je pokrenuo V. Viktorovič Janukovič nakon njegove smrti nastavila tužiteljica, kao njegova sveopća pravna sljednica, te je naposljetku uspjela u sporu glede navedenog zahtjeva.

11

Na temelju članka 133. Poslovnika, odluka o troškovima donosi se u presudi ili rješenju kojim se završava postupak. S obzirom na okolnosti predmetnog slučaja, treba odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.

12

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

rješava: