1

Žalbom podnesenom na temelju članka 9. Priloga I. Statutu Suda Europske unije, žaliteljica, Ewelina Jelenkowska‑Luca, zahtijeva poništenje presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 21. siječnja 2014., Jelenkowska‑Luca/Komisija (F‑114/12, Zb. SS, EU:F:2014:3; u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je isti odbio njenu tužbu za poništenje odluke Europske komisije od 11. srpnja 2012. o odbijanju njezine žalbe protiv odluke Ureda za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO), od 25. kolovoza 2010., o uskraćivanju prava na naknadu za život u inozemstvu predviđenu člankom 4. stavkom 1. Priloga VII. Pravilnika o osoblju Europske unije.

2

Službenički sud donio je 21. siječnja 2014. pobijanu presudu u postupku koji se odvijao na poljskom jeziku, slijedeći odabir žaliteljice prilikom podnošenja tužbe za poništenje Službeničkom sudu u skladu s člankom 35. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, koji se primjenjuje na Službenički sud na temelju članka 29. Poslovnika potonjeg suda. Ta je presuda žaliteljici dostavljena 22. siječnja 2014.

3

Zahtjevom sastavljenim na francuskom i podnesenim tajništvu Općeg suda 31. ožujka 2014., žaliteljica je podnijela predmetnu žalbu.

4

Dopisom od 15. travnja 2014. tajnik Općeg suda obavijestio je žaliteljicu da u skladu s člankom 7. stavkom 5. podstavkom 1. Uputa za tajnika Općeg suda žalba nije mogla biti upisana zato što nije bila sastavljena na jeziku koji je propisan člankom 136.a Poslovnika, u ovom slučaju na poljskom.

5

Dopisom od 2. svibnja 2014. jedan od savjetnika žaliteljice zatražio je od predsjednika Općeg suda da preispita odluku o odbijanju registracije žalbe te da bez naknade prihvati njen upis na dan podnošenja zahtjeva, to jest 31. ožujka 2014. U tom je pogledu naveo da se gđa Jelenkowska‑Luca obratila njegovom kabinetu samo nekoliko dana prije isteka roka za podnošenje žalbe i da mu je predala svu relevantnu dokumentaciju, uključujući pobijanu odluku na francuskom, ne napomenuvši međutim da je jezik postupka u prvom stupnju bio poljski.

6

Razmotrivši to pismo kao da obuhvaća zahtjev za odstupanje od pravila o jeziku na temelju članka 35. stavka 2. točke (c) Poslovnika, Opći sud je odlučio upisati žalbu, a zatim je 18. lipnja 2014. navedeni dopis proslijedio Komisiji pozivajući je da se, na temelju gore navedene odredbe, očituje o tom zahtjevu.

7

Dana 1. srpnja 2014. Komisija je podnijela svoje očitovanje na zahtjev za odstupanje od pravila o jeziku. Ona mu se usprotivila tvrdeći ponajprije da je taj zahtjev bio nepravovremen, jer je upotrebu jezika različitog od jezika postupka utvrđenog u skladu s člankom 136.a Poslovnika Opći sud trebao odobriti prije isteka prekluzivnog roka za podnošenje žalbe.

8

Očitovanje Komisije dostavljeno je žaliteljici 18. kolovoza 2014.

9

Žaliteljica od Općeg suda zahtijeva da:

10

U skladu s člankom 145. Poslovnika, kad je žalba u potpunosti ili djelomično očito nedopuštena ili očito neosnovana, Opći sud može u svakom trenutku na temelju izvještaja suca izvjestitelja obrazloženim rješenjem odbaciti odnosno odbiti žalbu u potpunosti ili djelomično.

11

U ovom slučaju Opći sud smatra da su dokazni elementi spisa dovoljno jasni te se opredjeljuje, primjenjujući taj članak, za odlučivanje bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

12

U skladu s člankom 9. stavkom 1. Priloga I. Statutu Suda, protiv konačnih odluka Službeničkog suda i protiv njegovih djelomičnih odluka o meritornim pitanjima te odluka o postupovnim pitanjima glede prigovora nenadležnosti ili nedopuštenosti može se podnijeti žalba Općem sudu u roku od dva mjeseca od dostave pobijane odluke.

13

Taj se postupovni rok, u skladu s člankom 102. stavkom 2. Poslovnika, produljuje zbog udaljenosti za deset dana. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, postupovni rokovi i rokovi zbog udaljenosti nisu različiti, tako da postupovni rok po njegovu završetku treba produljiti za rok zbog udaljenosti od deset dana (vidjeti rješenje od 7. srpnja 2014., Gomes Moreira/ECDC, T‑39/14 P, Zb. SS, EU:T:2014:684, t. 5. i navedenu sudsku praksu).

14

Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, žalbeni rok je prekluzivan, s obzirom na to da je ustanovljen radi osiguranja jasnoće i sigurnosti pravnih situacija i izbjegavanja svake diskriminacije ili arbitrarnog postupanja u djelovanju sudova, pa je stoga na sucu Europske unije da po službenoj dužnosti provjeri je li bio poštovan (vidjeti rješenje Gomes Moreira/ECDC, t. 13. supra, EU:T:2014:684, t. 6. i navedenu sudsku praksu).

15

U ovom slučaju, iz spisa proizlazi da je pobijana odluka dostavljena žaliteljici 22. siječnja 2014. Slijedi da je rok za podnošenje žalbe, produljen za rok zbog udaljenosti od deset dana, istekao 1. travnja 2014. Žaliteljica je žalbu protiv pobijane presude podnijela 31. ožujka 2014., to jest jedan dan prije isteka spomenutog roka.

16

Na temelju članka 136.a Poslovnika jezik postupka po žalbi protiv odluka Službeničkog suda jest jezik odluke koja je predmet žalbe, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 35. stavka 2. točaka (b) i (c) te članka 35. stavka 3. podstavka 4. Poslovnika.

17

Stranke koje Općem sudu podnose žalbu dužne su, prema tome, poštovati jezik postupka koji je u predmetu pred Službeničkim sudom izabrao tužitelj (vidjeti, u tom smislu i analogijom, rješenje od 20. svibnja 2010., Petrides/Komisija, C‑64/98 P‑REV, EU:C:2010:279, t. 15.).

18

Odredba članka 35. stavka 2. točke (c) Poslovnika, sadržana u petom poglavlju koji nosi naslov „Pravila o jeziku“, ipak omogućuje Općem sudu da na zahtjev jedne od stranaka, nakon što sasluša drugu, dopusti potpunu ili djelomičnu upotrebu nekog drugog jezika navedenog u članku 35. stavku 1. spomenutog Poslovnika. S tim u vezi Opći sud je već ocijenio da takav zahtjev, da bi se odstupilo od pravila o upotrebi jezika postupka, mora biti podrobno obrazložen (rješenje od 13. svibnja 1993., Ladbroke Racing/Komisija, T‑74/92, Zb., EU:T:1993:41, t. 14.), osobito kada ga je načinila sama žaliteljica (rješenje od 24. siječnja 1997., EFMA/Vijeće, T‑121/95, Zb., EU:T:1997:6, t. 10.).

19

Također, članak 35. stavak 3. Poslovnika određuje da se „[j]ezik postupka posebice upotrebljava u podnescima i izlaganjima stranaka, uključujući priložene dokazne elemente i dokumente, kao i u zapisnicima i odlukama Općeg suda“ te da se „[u]z svaki dokazni element i dokument sastavljen na jeziku različitom od jezika postupka mora priložiti prijevod na jezik postupka“.

20

U ovom slučaju, kao što je već navedeno u točki 2. ovog rješenja, jezik pobijane presude i stoga žalbenog postupka je poljski.

21

Međutim, žalba koju je žaliteljica podnijela tajništvu Općeg suda sastavljena je na francuskom i nije popraćena ni prijevodom na poljski ni zahtjevom za odstupanje od pravila o jeziku.

22

Savjetnik žaliteljice je spomenutom tajništvu uputio dopis koji sadrži zahtjev za odstupanje od pravila o jeziku (vidjeti t. 5. ove presude) tek mjesec dana nakon isteka roka za podnošenje žalbe, produljenog za rok zbog udaljenosti od deset dana, te 15 dana nakon što ga je tajništvo obavijestilo da žalba ne može biti upisana jer upotrijebljeni jezik nije bio onaj propisan u članku 136.a Poslovnika (vidjeti t. 4. ove presude).

23

Međutim, neovisno o pitanju odgovaraju li razlozi na koje se žaliteljica poziva u tom dopisu podrobno obrazloženom zahtjevu koji bi opravdao odstupanje od prvotnog odabira jezika koji je ona izvršila pred Službeničkim sudom, treba napomenuti da zahtjev za odstupanje od pravila o jeziku koji je podnesen nakon isteka roka za podnošenje žalbe, a čiji je predmet upravo žalba sastavljena na jeziku različitom od jezika postupka, kao što je to slučaj sa zahtjevom žaliteljice u ovom predmetu, ne može dovesti do retroaktivnog odobravanja upotrebe tog drugog jezika u zahtjevu i, na taj način, do naknadnog usklađivanja s pravilima o jeziku predviđenima u Poslovniku.

24

Uostalom, budući da odstupanje od pravila o upotrebi jezika postupka podliježe odobrenju Općeg suda po podrobno obrazloženom zahtjevu, na žalitelju je da postupi s dužnom pažnjom i podnese taj zahtjev pravodobno imajući u vidu rok za podnošenje žalbe.

25

Stoga valja zaključiti da predmetna žalba, zato što nije podnesena na jeziku postupka pobijane odluke, to jest na poljskom, nije sastavljena u skladu s pravilima Općeg suda o jeziku i nije dopuštena (vidjeti, u tom smislu i analogijom, rješenje Petrides/Komisija, t. 17. supra, EU:C:2010:279, t. 16.), a takav uzrok nedopuštenosti ne može se zaobići podnošenjem zahtjeva za odstupanje od pravila o jeziku nakon isteka roka za podnošenje žalbe.

26

Iz cjelokupnih prethodnih razmatranja proizlazi da žalbu treba odbaciti kao očito nedopuštenu, bez potrebe da se ona dostavlja Komisiji i da se odlučuje o utemeljenosti zahtjeva za odstupanje od pravila o jeziku.

27

Budući da je predmetno rješenje doneseno prije dostave žalbenog zahtjeva Komisiji, dovoljno je odlučiti da će žaliteljica snositi vlastite troškove, u skladu s člankom 87. stavkom 1. Poslovnika koji se, na temelju članka 144., primjenjuje na žalbeni postupak.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (žalbeno vijeće)

rješava: