2.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 34/42


Tužba podnesena 4. prosinca 2014. – Hassan protiv Vijeća

(Predmet T-790/14)

(2015/C 034/50)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Samir Hassan (Damask, Sirija) (zastupnik: L. Pettiti, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) poništi:

Provedbenu Odluku Vijeća 2014/678/ZVSP od 26. rujna 2014. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije kojom se Samir Hassan uvrštava u popis koji se nalazi u prilogu navedene Odluke Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije;

Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1013/2014 od 26. rujna 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji kojom se Samir Hassan uvrštava u popis koji se nalazi u Prilogu II. Uredbi Vijeća (EU) br. 36/2012 od 18. siječnja 2012. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji;

utvrdi i presudi da su učinci poništenih akata konačni;

na temelju članaka 268. do 340. UFEU-a nadoknadi štetu koju je S. Hassan pretrpio zbog primjene gore navedenih mjera ograničavanja protiv njega i na temelju toga:

prizna izvanugovornu odgovornost Vijeća Europske unije zbog pretrpljene i buduće imovinske štete te neimovinske štete;

dosudi S. Hassanu iznos od 2 50  000 EUR mjesečno počevši od 1. rujna 2011. kako bi mu nadoknadio pretrpljenu imovinsku štetu;

dosudi S. Hassanu simboličan iznos od 1 EUR zbog pretrpljene neimovinske štete;

Vijeću Europske unije naloži naknadu buduće imovinske štete;

u svakom slučaju, Vijeću Europske unije naloži snošenje ukupnih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci Vijeća u ocjeni činjenica i pogrešci koja se tiče prava zbog toga što je Vijeće ponovno uvrstilo ime tužitelja na popise osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja na temelju neosnovanih razloga.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi prava vlasništva i načela proporcionalnosti.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi načela presumpcije nevinosti tužitelja.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio jer je Vijeće protiv njega primijenilo nezakonite mjere.