1

Dana 15. svibnja 2006., intervenijent, Materis Paints Italia SpA (tada Materis Coatings Italia SpA) podnio je prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Žig za koji je zatražena registracija jest sljedeći figurativni znak:

3

Proizvodi za koje je prvotno zatražena registracija potpadaju pod razrede 2. i 19. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a koji, za svaki od razreda, odgovaraju sljedećem opisu:

4

Prijava žiga Europske unije bila je objavljena u Glasniku žigova Zajednice br. 28/2008 od 14. srpnja 2008.

5

Nakon ispitivanja prijave žiga i osobito prigovora na njegovu registraciju koji je podnio tužitelj Alpha Calcit Füllstoffgesellschaft mbH na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009, predmetni žig registriran je kao žig Europske unije 9. veljače 2012. pod brojem 5074745 za proizvode iz razreda 2. i 19. koji odgovaraju, za svaki od navedenih razreda, sljedećem opisu:

6

13. veljače 2012. tužitelj je podnio zahtjev za proglašenje ništavim žiga Europske unije registriranog pod brojem 5074745 na temelju članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 kao i članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) i članka 8. stavka 5. iste uredbe.

7

Žig na koji se poziva u potporu zahtjevu za proglašenje žiga ništavim je raniji verbalni žig Europske unije Calcilit, registriran 29. studenoga 2000. pod brojem 1234822 za proizvode iz razreda 1. i 19. koji odgovaraju, za svaki od navedenih razreda, sljedećem opisu:

8

Kao odgovor na EUIPO‑ovu obavijest od 20. veljače 2012. tužitelj je u dopisu od 28. ožujka 2012. naveo da se u prilog svojem zahtjevu za proglašenje žiga ništavim nije pozvao na članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009.

9

Zahtjev za proglašenje žiga ništavim bio je usmjeren protiv svih proizvoda iz točke 5. ove presude.

10

Dana 7. ožujka 2013. Odjel za poništaje odbio je u skladu s člankom 57. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 zahtjev za proglašenje žiga ništavim u pogledu proizvoda iz razreda 19. obuhvaćenog ranijim žigom. Što se tiče proizvoda iz razreda 1. obuhvaćenog ranijim žigom, također je odbio zahtjev za proglašenje žiga ništavim na temelju nepostojanja istovjetnosti, u smislu članka 8. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, kao i nepostojanja sličnosti u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) iste uredbe tog proizvoda s proizvodima obuhvaćenim žigom za koji je podnesena prijava.

11

Dana 23. travnja 2013. tužitelj je podnio žalbu EUIPO‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 protiv odluke Odjela za poništaje a da se više nije pozivao na istovjetnost suprotstavljanih proizvoda.

12

Četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a je odlukom od 4. rujna 2014. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) odbilo žalbu.

13

Žalbeno vijeće smatralo je da je dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg verbalnog žiga Calcilit podnesen u pogledu CCCMC‑a iz razreda 1., ali ne i u pogledu proizvoda „mramor u obliku granula, zrnaca i praha” iz razreda 19.

14

Što se tiče usporedbe CCCMC‑a i proizvoda obuhvaćenih osporavanim žigom, žalbeno vijeće smatralo je da ti proizvodi nisu slični.

15

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

16

EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

17

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 53. stavaka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, čitanog u svezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) iste uredbe.

18

Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da nema sličnosti između CCCMC‑a i proizvoda obuhvaćenih osporavanim žigom iz razreda 2. i 19. koji odgovaraju sljedećim opisima: „boje, lakovi, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajuće tvari; prirodne sirove smole” i „premazi”.

19

CCCMC se uobičajeno koristi kao punilo za proizvodnju proizvoda obuhvaćenih osporavanim žigom pri čemu je za neke od njih on jedan od najbitnijih sastojaka. Čest je slučaj da jedan ili više gospodarski povezanih poduzetnika ostvare vertikalnu integraciju i stavljaju istovremeno na tržište sastojke proizvoda i sam gotovi proizvod. Do toga može doći u ovakvoj situaciji i tužiteljevi klijenti, proizvođači boja i osobe koje kod njega kupuju CCCMC pod ranijim žigom Calcilit koji vrlo dobro poznaju, svakako bi bili uznemireni kada bi utvrdili da se na tržištu pojavila nova marka boja Calcilit. Tvrdnja žalbenog vijeća prema kojoj ovdje ne može biti sličnosti između gotovih proizvoda i proizvoda koji to nisu stoga nije dokazana.

20

Žalbeno vijeće je između ostalog pogrešno shvatilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu i kod industrijskih subjekata koji kupuju i CCCMC i boje i druga sredstva za oblaganje za proizvodnju svojih proizvoda.

21

Tužitelj osporava tvrdnju iz pobijane odluke prema kojoj je CCCMC sirovina. CCCMC je polugotov proizvod, prilagođen zahtjevima proizvodnje različitih kupaca. Zbog toga je veza između CCCMC‑a i proizvoda obuhvaćenih osporavanim žigom uža od one između potonjih i neke prave sirovine kao što je mramor.

22

Usto nije utvrđeno da su proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom gotovi proizvodi. Oni mogu biti međuproizvodi u brojim industrijskim primjenama. Stoga je argument žalbenog vijeća prema kojem se proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom obraćaju javnosti koju čine potrošači gotovih proizvoda dok se proizvodi obuhvaćeni ranijim žigom obraćaju profesionalcima iz industrijskog sektora neutemeljen. Tužitelj smatra da je moguće da postoji preklapanje, osobito kod kupaca proizvoda obuhvaćenih dvama spornim žigovima.

23

Što se tiče usporedbe između CCCMC‑a i prirodne sirove smole, tužitelj ističe da su ti proizvodi slični s obzirom na to da su komplementarni i dijele isti cilj, oba proizvoda se koriste u proizvodnji ljepila i posljedično se obraćaju istoj javnosti.

24

Što se tiče CCCMC‑a i premaza, tužitelj ističe da među njima postoji velika sličnost s obzirom na to da je prvi često bitan sastojak drugog i da to vrijedi neovisno o činjenici što se ta dva proizvoda nalaze u različitim razredima.

25

Konačno, tužitelj tvrdi da zbog prosječnog razlikovnog karaktera ranijeg žiga Calcilit, naglašene sličnosti između suprotstavljenih znakova i jasne sličnosti između proizvoda postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova. On tvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i da posljedično pobijana odluka treba biti poništena.

26

EUIPO osporava tužiteljeve argumente.

27

Osobito, najprije što se tiče usporedbe CCCMC‑a i proizvoda „boje, lakovi, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajuće tvari”, EUIPO smatra da iako CCCMC može biti sastojak navedenih proizvoda, s obzirom na to da je on sirovina, a da su drugi proizvodi gotovi proizvodi, veza među njima nije dovoljno uska kako bi ih se moglo smatrati sličnima. EUIPO osporava argumente tužitelja prema kojima, s jedne strane, CCCMC nije sirovina i, s druge strane, proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom ne stavljaju se uvijek na tržište kao gotovi proizvodi. On tvrdi da se zbog njihovih različitih priroda predmetni proizvodi ne mogu smatrati ni međusobno zamjenjivima ni konkurentskim. Dodaje da se razlikuju i u pogledu namjene jer se prvi uobičajeno koristi u proizvodnji drugih proizvoda, dok druge uobičajeno kupuju konačni potrošači za korištenje kod ukrašavanja. EUIPO smatra da su, u skladu sa sudskom praksom, sirovine koje se podvrgavaju postupku transformacije bitno drugačije od gotovih proizvoda u koje se ugrađuju ili koji se oblažu tim sirovinama, kako po svojoj prirodi, tako i prema svojem cilju i namjeni i da se u slučaju kada među proizvodima postoji takav odnos ne mogu smatrati komplementarnima. Dodaje da tužitelj nije dokazao postojanje društava koja proizvode sirovine kao što je proizvod obuhvaćen ranijim žigom i koja stavljaju na tržište gotove proizvode kao što su oni obuhvaćeni osporavanim žigom. EUIPO osporava tužiteljev argument prema kojem postoji preklapanje između kupaca CCCMC‑a i kupaca proizvoda obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava i tvrdi da u svakom slučaju potencijalni kupci iz industrijskog sektora uviđaju razlike između predmetnih proizvoda.

28

Nadalje, što se tiče usporedbe između CCCMC‑a i prirodne sirove smole, EUIPO tvrdi da, iako se oba proizvoda mogu koristiti kao poluproizvodi u proizvodnji ljepila, imaju različitu svrhu – prvi je punilo, a drugi ljepilo. Usto ti proizvodi nisu ni komplementarni ni konkurentski.

29

Konačno, što se tiče usporedbe između CCCMC‑a i punila, EUIPO tvrdi da iako je točno da se prvi može pojaviti među sastojcima drugih, ti proizvodi imaju različitu prirodu, funkciju i način uporabe. Dodaje da se argumenti izneseni kod usporedbe između CCCMC‑a i proizvoda „boje, lakovi, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajuće tvari” također mogu primijeniti u tom pogledu.

30

EUIPO zaključuje da zbog pomanjkanja sličnosti između predmetnih proizvoda, jedan od uvjeta postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu nije ispunjen i stoga je žalbeno vijeće ispravno zaključilo kada je odbilo žalbu.

31

Intervenijent osporava argumente tužitelja.

32

On osobito ističe da je žalbeno vijeće ispravno zaključilo da su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima različiti. Primjećuje da je tužitelj u upravnom postupku smatrao da je CCCMC sirovina. Tvrdi da je tomu zaista tako i iz toga izvodi zaključak da CCCMC nije sličan proizvodima obuhvaćenim osporavanim žigom koji su namijenjeni krajnjim potrošačima. Poziva se na sudsku praksu suda Europske unije prema kojoj činjenica da se jedan proizvod koristi za proizvodnju drugoga nije dovoljna kako bi se ti proizvodi smatrali sličnima. Smatra da su predmetni proizvodi različiti u pogledu potrošača kojima su namijenjeni i distribucijskih kanala. Što se tiče tužiteljeva argumenta u pogledu mogućnosti vertikalne integracije između poduzetnika koji stavljaju na tržište različite vrste predmetnih proizvoda, intervenijent tvrdi da to nije dokazano. Upućuje na argumente koje je koristilo žalbeno vijeće kod donošenja zaključka o tome da predmetni proizvodi nisu slični. Smatra da je žalbeno vijeće ispravno isključilo mogućnost vjerojatnosti dovođenja u zabludu između predmetnih proizvoda zbog razlika u njihovoj namjerni, distribucijskim kanalima, korisnicima i načinima korištenja.

33

Najprije valja istaknuti da tužitelj ne osporava zaključke žalbenog vijeća o nedostatnosti dokaza o uporabi ranijeg žiga za proizvod „mramor u obliku granula, zrnaca i praha” iz razreda 19. Tužitelj osim toga ne osporava tvrdnju iz točke 31. pobijane odluke prema kojoj se samo proizvodi iz razreda 2. koji su obuhvaćeni osporavanim žigom i koji su bili predmet registracije trebaju uspoređivati s proizvodima obuhvaćenim ranijim žigom, a ne svi elementi s abecednog popisa tog razreda.

34

Između ostalog, tužitelj pojašnjava u svojem zahtjevu da je tražio poništenje pobijane odluke u mjeri u kojoj je žalbeno vijeće u njoj zaključilo o postojanju različitosti između proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom i proizvoda obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava a nalaze se u razredima 2. i 19. koji odgovaraju sljedećem opisu:

35

Tužitelj stoga ne osporava zaključke žalbenog vijeća u pogledu „metala u listovima i u prahu za slikare, dekoratere, tiskare i umjetnike”, obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava.

36

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da su proizvodi o kojima se još raspravlja u stadiju tužbe pred Općim sudom proizvodi navedeni u točki 34. ove presude, u pogledu osporavanog žiga, i CCCMC, u pogledu ranijeg žiga.

37

Tužitelj je u tužbi tvrdio da je njegov raniji žig Calcilit bio vrlo poznat među kupcima CCCMC‑a koji su proizvođači boja, gipsa i drugih premaza i u tom kontekstu se pozvao na analogiju sa žigom Caparol koji je navodno poznat za boje, lakove i premaze.

38

Te tvrdnje kojima se pred Općim sudom sugerira da je raniji žig ugledan trebaju biti odbačene kao nedopuštene na temelju članka 188. Poslovnika Općeg suda, prema kojem podnesci koje su stranke podnijele u okviru postupka pred Općim sudom ne mogu mijenjati predmet spora pred žalbenim vijećem.

39

Naime, tužitelj je u upravnom postupku nakon što se pozvao na ugled svojeg ranijeg žiga u obrazloženju zahtjeva za proglašavanje ništavosti, dopisom od 28. ožujka 2012. izričito naveo da se ne poziva na članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 u potporu svojem zahtjevu.

40

Prema odredbama članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 zajedno s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) iste uredbe, žig Europske unije proglašava se ništavim na zahtjev nositelja ranijeg žiga ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig.

41

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu postoji kada javnost može vjerovati da proizvodi ili usluge o kojima je riječ potječu od istog poduzeća ili gospodarski povezanih poduzeća. Prema istoj toj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba se procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presude od 29. rujna 1998.Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 16., 17. i 29. i navedenu sudsku praksu i od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, Zb., EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).

42

Naime, sveobuhvatna ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Na taj se način nizak stupanj sličnosti obilježenih proizvoda ili usluga može kompenzirati višim stupnjem sličnosti između žigova i vice versa (presuda od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., EU:C:1998:442, t. 17., i od 14. prosinca 2006.Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO u okviru i dr.), T‑81/03, T‑82/03 et T‑103/03, EU:T:2006:397, t. 7.).

43

Prema sudskoj praksi, u okviru sveobuhvatne procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu valja uzeti u obzir prosječnog potrošača predmetne kategorije proizvoda koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Isto tako valja uzeti u obzir činjenicu da se stupanj pažnje prosječnog potrošača može razlikovati u odnosu na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

44

Usto valja navesti da kod usporedbe navedenih proizvoda u obzir treba uzeti samo javnost zajedničku predmetnim proizvodima. Naime prema sudskoj praksi, relevantnu javnost čine potrošači za koje je vjerojatno da će koristiti kako proizvode označene ranijim žigom tako i proizvode označene osporavanim žigom (presude od 24. svibnja 2011., ancotel/OHIM – Acotel (ancotel.), T‑408/09, neobjavljena, EU:T:2011:241, t. 38.; od 4. veljače 2013., Hartmann/OHIM – Protecsom (DIGNITUDE), T‑504/11, neobjavljena, EU:T:2013:57, t. 30.; od 2. listopada 2013., Cartoon Network/OHIM – Boomerang TV (BOOMERANG), T‑285/12, neobjavljena, EU:T:2013:520, t. 19.; od 26. lipnja 2014., Basic/OHIM – Repsol YPF (basic), T‑372/11, EU:T:2014:585, t. 27., i od 22. siječnja 2015., Novomatic/OHIM – Simba Toys (AFRICAN SIMBA), T‑172/13, neobjavljena, EU:T:2015:40, t. 67.).

45

U ovom slučaju nije sporno da profesionalna javnost i to preciznije profesionalna javnost iz industrijskog sektora čini jedinu javnost za koju je vjerojatno da koristi proizvod obuhvaćen ranijim žigom, to jest CCCMC. Kao što to proizlazi kako iz naslova tog proizvoda tako i iz argumenata stranaka, CCCMC je proizvod koji se koristi kao punilo u proizvodnji brojnih proizvoda, osobito plastičnih proizvoda, papira, oblagala, boja, premaza. Nesporno je i također u bitnome istaknuto u pobijanoj odluci da CCCMC nije namijenjen pojedincima ni profesionalcima izvan industrijskog sektora.

46

Iz toga slijedi da se relevantna javnost za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu ni u kom slučaju ne nalazi izvan profesionalne javnosti iz industrijskog sektora.

47

Nakon što je provedeno ovo prvo utvrđivanje, kako bi se okarakteriziralo postojanje relevantne javnosti, potrebno je i provjeriti je li i u kojoj mjeri ta profesionalna javnosti iz industrijskog sektora također i korisnik proizvoda označenih osporavanim žigom.

48

Kao što je to utvrđeno u daljnjem tekstu, žalbeno vijeće koje nije posvetilo posebnu pažnju utvrđivanju relevantne javnosti, nije na zadovoljavajući način ocijenilo to pitanje tijekom postupka usporedbe barem dijela predmetnih proizvoda.

49

Ispitivanje tužbe valja nastaviti u okviru usporedbe proizvoda koje je izravno razmatralo žalbeno vijeće.

50

U točkama 33. do 37. pobijane odluke žalbeno vijeće je nakon određenih razmatranja o prirodi i namjeni uspoređenih proizvoda u bitnome zaključilo da se CCCMC razlikuje od „boja, lakova, glazura; zaštita od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajućih tvari” jer je CCCMC sirovina dok su ti proizvodi gotovi i, osim toga, CCCMC je namijenjen industriji i proizvodnji gotovih proizvoda dok „boje, lakovi, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajuće tvari” u pravilu kupuju finalni potrošači, profesionalci ili šira javnost za dekoriranje ili zaštitu.

51

Što se tiče tih ocjena, u svakom slučaju valja istaknuti, s jedne strane, da kvalifikacija proizvoda kao gotovog proizvoda ne isključuje njegovu primjenu u industriji kao sastojka, sirovine ili komponente u proizvodnji drugog proizvoda. Naime pojam gotov proizvod znači proizvod koji je spreman za stavljanje na tržište. Stoga se može primijeniti na proizvode stavljene na tržište u industriji. Osim toga, čak i ako se taj pojam koristi u užem smislu za razlikovanje proizvedenih proizvoda od netransformiranih sirovina, ne dozvoljava da se podupre stav žalbenog vijeća. Naime valja utvrditi da proizvedeni proizvod može biti sastojak, sirovina ili komponenta drugog proizvedenog proizvoda.

52

Slijedom toga, kvalifikacija žalbenog vijeća „boja, lakova, glazura; zaštita od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajućih tvari” kao gotovih proizvoda ničime ne dozvoljava da se isključi mogućnost da ti proizvodi mogu uči u industrijski proces proizvodnje drugih proizvoda. Činjenica da se boje, lakovi ili glazure mogu prodavati pojedincima ili poduzetnicima ličiocima iz sektora građevinarstva ne isključuje mogućnost da takve proizvode mogu stavljati na tržište industrijalci za proizvodnju drugih proizvoda.

53

S druge strane, žalbeno vijeće je na neuvjerljiv način, koristeći neupitne i općenite izraze u bitnome potvrdilo da „boje, lakove, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajuće tvari”„u pravilu” kupuju potrošači izvan industrijskog sektora u svrhu ukrašavanja i zaštite.

54

Naravno, poznato je da neke od tih proizvoda „boje, lakove, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva” kupuju i koriste potrošači izvan industrijskog sektora, kao što su poduzetnici ličioci koji obavljaju završne radove na zgradama ili samostalni majstori.

55

Međutim, ta opće poznata činjenica koja se odnosi na poduzetnike ličioce i na široku javnost nema veze s industrijskim sektorom i ne govori ništa o proizvodima koji se vjerojatno koriste u tom sektoru. Ona stoga ne dozvoljava da se zaključi da industrijalci nisu također potrošači tih proizvoda.

56

Prema tome, s obzirom na to da se relevantna javnost za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu ni u kojem slučaju ne može proširiti izvan kruga profesionalaca u industrijskom sektoru (vidjeti točku 46. ove presude), jedino pitanje na koje je žalbeno vijeće trebalo odgovoriti jest koriste li profesionalci u industrijskom sektoru, nesporni korisnici CCCMC‑a, i proizvode „boje, lakove, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva” za proizvodnju vlastitih proizvoda.

57

Te tvrdnje vrijede još više u pogledu „tvari za bojanje” i „nagrizajućih tvari” u mjeri u kojoj su ti proizvodi tehnički posebniji od mnogih boja, lakova i glazura, i nije opće poznato da su namijenjeni, kao što je to u bitnom smatralo žalbeno vijeće, poduzetnicima ličiocima i općoj javnosti.

58

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je žalbeno vijeće, u točkama 34. do 37. pobijane odluke zaključilo, bez provođenja konkretnog ispitivanja, a oslanjajući se umjesto toga na nebitna i nepouzdana razmatranja, da javnost iz industrijskog sektora, potrošač CCCMC‑a nije i potrošač „boja, lakova, glazura; zaštita od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajućih tvari”.

59

Tužitelj stoga u bitnome ispravno prigovara žalbenom vijeću da nije uzelo u obzir okolnost da profesionalci iz industrijskog sektora, korisnici CCCMC‑a, također kupuju i boje i druga sredstava za oblaganje za proizvodnju svojih gotovih proizvoda. Ta kritika, koja nije bila osporena i koju je tužitelj pokazao na primjeru profesionalaca u industriji plastičnih proizvoda, s obzirom na navode stanaka vrijedi i za profesionalce u papirnoj industriji, industriji boja i industriji premaza.

60

Naposljetku, žalbeno vijeće je u pomanjkanju prethodnog ispravnog određivanja relevantne javnosti u svrhu ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu između CCCMC‑a i „boja, lakova, glazura; zaštita od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajućih tvari” zaključilo da nema sličnosti između tih proizvoda i CCCMC‑a na temelju nebitnih i nepouzdanih razmatranja.

61

U tim okolnostima, valja prihvatiti jedini žalbeni razlog tužitelja u vezi s „bojama, lakovima, glazurama; zaštitama od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvarima za bojanje; nagrizajućim tvarima” koji su označeni osporavanim žigom i poništiti pobijanu odluku u pogledu tih proizvoda.

62

U točki 39. pobijane odluke žalbeno vijeće smatralo je da prirodne sirove smole imaju drugačiju prirodu, svrhe i namjene od CCCMC‑a. Žalbeno vijeće smatralo je da su prirodne sirove smole zapaljive, ljepljive i viskozne supstance koje izlučuje određeno drveće, netopljive u vodi i koje se koriste u proizvodnji lakova i ljepila. Smatralo je da iako su svi predmetni proizvodi sirovine koje se mogu koristiti u proizvodnji lakova ili ljepila, oni imaju vrlo različitu svrhu to jest dati ljepljivost ili biti dodani kao punilo kako bi zgusnuli proizvode, razrijedili ih ili promijenili viskoznost.

63

Žalbeno vijeće je osim toga istaknulo da se društva koja se bave ekstrahiranjem sirovih smola iz drveća i drugih biljaka općenito razlikuju od društava koja dobivaju CCCMC iz kamena. Osim toga, ti proizvodi nisu komplementarni. Njihove funkcije su sasvim drugačije i oni tim više nisu konkurentski. Žalbeno vijeće je posljedično zaključilo da CCCMC i prirodne sirove smole nisu slični (točka 40. pobijane odluke).

64

Tužitelj tvrdi da postoje toliko uske veze između CCCMC‑a i prirodnih sirovih smola pa se lako može zaključiti o postojanju sličnosti između tih proizvoda. Naime ta dva proizvoda koriste se kao međuproizvodi u proizvodnji ljepila. Komplementarni su i imaju isti cilj, a to je proizvodnja ljepila. Posljedično kupci tih proizvoda bit će isti.

65

Najprije valja napomenuti da za razliku od prethodno analiziranih ocjena žalbenog vijeća u vezi s proizvodima „boje, lakove, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva, tvari za bojanje; nagrizajuće tvari”, ocjene žalbenog vijeća u vezi s usporedbom CCCMC‑a i prirodnih sirovih smola točne su isključivo u pogledu relevantne javnosti, to jest profesionalne javnosti u industriji. Naime u pobijanoj odluci postavlja se pitanje samo u uporabi tih proizvoda za proizvodnju ljepila, znači o industrijskoj uporabi.

66

Kao drugo, valja istaknuti da za razliku od svih ili dijela proizvoda koje je žalbeno vijeće ispitalo u točkama 33. do 38. pobijane odluke i čiji je mogući sastojak bio CCCMC, isti se ne pojavljuje u proizvodnji prirodnih sirovih smola koje su, kao što to i njihovo ime kaže, prirodni sirovi proizvodi.

67

Kao treće, ne može se ozbiljno osporiti da, zbog razloga koje je žalbeno vijeće ispravno navelo u točki 39. pobijane odluke na koje se poziva u točki 62. ove presude, prirodne sirove smole i CCCMC su vrlo različiti proizvodi po svojoj prirodi i cilju. Ni u kom pogledu nisu konkurentski. Tužiteljeva tvrdnja da su ti proizvodi komplementarni ničim nije potkrijepljena.

68

Kao četvrto, tužitelj ne opovrgava ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj se društva koja se bave ekstrahiranjem sirovih smola iz drveća i drugih biljaka općenito razlikuju od društava koja dobivaju CCCMC iz kamena.

69

S obzirom na gore navedeno, okolnost na koju se poziva tužitelj prema kojoj ista javnost upotrebljava te proizvode za proizvodnju istog proizvoda, to jest ljepila, ne može opravdati tvrdnju o sličnosti predmetnih proizvoda u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Relevantna javnost, sastavljena od profesionalaca iz industrijskog sektora, bez poteškoća opaža da su ti proizvodi, iako konkuriraju njezinoj industrijskoj djelatnosti proizvodnje ljepila, potpuno drugačiji.

70

Iz prethodnih razmatranja slijedi da jedini tužbeni razlog na koji se tužitelj poziva treba odbiti u pogledu „prirodnih sirovih smola” obuhvaćenih osporavanim žigom.

71

Žalbeno vijeće je smatralo u točki 41. pobijane odluke da su premazi ukrasni materijali za žbukanje koji se apliciraju na zidove zgrada ili za ojačavanje cijevi dimnjaka u izgradnji. Ono je tvrdilo da iako je točno da ti proizvodi mogu sadržavati CCCMC među svojim sastojcima, njihova priroda, funkcija i upotreba su različite. Naime, ti se proizvodi koriste u sektoru građevinarstva za izradu ukrasa dok je CCCMC sirovina koja se dodaje različitim gotovim proizvodima kako bi se ograničilo korištenje skupljih vezivnih materijala ili ojačalo ili poboljšalo određena svojstava miješanih materijala. Između ostalog, premazi se ne nabavljaju od istih društava niti su namijenjeni istoj vrsti potrošača. Stoga je žalbeno vijeće zaključilo da ti proizvodi i CCCMC nisu slični.

72

Tužitelj osporava stav žalbenog vijeća i tvrdi da postoji velika sličnost između CCCMC‑a i premaza. Tako se premazi na bazi vapna koje obuhvaća pojam „premazi” u osnovi sastoje od vapna kao punila pri čemu je vapno sinonim za kalcijev karbonat. Postotak kalcijeva karbonata koji se nalazi u smjesama žbuke može iznositi do 70 %. Kalcijev karbonat koji se koristi kao punilo za žbuku spada također u CCCMC.

73

Treba napomenuti da, ako tužitelj tvrdi, a da ga se ne osporava, kako premazi uključuju proizvode koji sadržavaju CCCMC, on s druge strane ne osporava ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj se razlikuju javnost kojoj su namijenjeni premazi od javnosti kojoj je namijenjen CCCMC.

74

Stoga je nesporno da je CCCMC proizvod namijenjen samo profesionalcima iz industrijskog sektora, u ovom slučaju proizvodnje premaza, jer su premazi koje ta industrija proizvodi namijenjeni građevinskim poduzećima i, ako je primjenjivo, široj javnosti.

75

U takvim okolnostima koje ukazuju na nepostojanje javnosti koja je zajednička CCCMC‑u i premazima, žalbeno vijeće je ispravno zaključilo da se ti proizvodi ne mogu smatrati sličnima u smislu članka 8. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

76

Ta ocjena nije dovedena u pitanje tužiteljevim argumentom prema kojem bi se proizvođače žbuke i drugih premaza kojima je tužitelj dostavljao CCCMC pod svojim žigom Calcilit neizbježno navelo da vjeruju, kada bi vidjeli premaze koje stavlja na tržište treća osoba pod žigom koji se sastoji od istog imena, da je jedan te isti proizvođač počeo proizvoditi i prodavati u okviru vertikalne gospodarske integracije i pod istim krovnim žigom CCCMC i premaze na bazi CCCMC‑a.

77

Naime, taj se argument temelji na nepoznavanju sudske prakse navedene u točki 44. ove presude prema kojem kod usporedbe navedenih proizvoda u obzir treba uzeti samo relevantnu javnost koju čine potrošači za koje je vjerojatno da će koristiti kako proizvode označene ranijim žigom tako i proizvode označene osporavanim žigom. Tužitelj nije ni dokazao ni naveo da industrijalci iz sektora proizvodnje premaza, koji za proizvodnju koriste CCCMC, za tu istu proizvodnju koriste i premaze.

78

S obzirom na prethodna razmatranja valja odbiti jedini tužbeni zahtjev na koji se tužitelj poziva u vezi s proizvodima „premazima” obuhvaćenim osporavanim žigom.

79

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, valja djelomično prihvatiti tužbu i poništiti pobijanu oduku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće u pogledu proizvoda „boje, lakovi, glazure; zaštite od hrđe te od propadanja i truljenja drva; tvari za bojanje; nagrizajuće tvari” obuhvaćenih osporavanim žigom zaključilo o nepostojanju sličnosti sa CCCMC‑om. U preostalom dijelu tužba se odbija.

80

U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika, svaka stranka snosi vlastite troškove ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.

81

Budući da su u ovom slučaju obje stranke djelomično uspjele, valja naložiti da svaka stranka snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

proglašava i presuđuje: