Predmet T-712/14

Confédération européenne des associations d’horlogers-réparateurs (CEAHR)

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Zlouporaba vladajućeg položaja – Sustav selektivnog popravljanja – Odbijanje proizvođača švicarskih satova da nezavisne urare opskrbljuju rezervnim dijelovima – Primarno tržište i poslijeprodajno tržište – Sprečavanje svakog oblika stvarnog tržišnog natjecanja – Odluka o odbijanju pritužbe”

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 23. listopada 2017.

  1. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ispitivanje pritužbi – Komisijino određivanje prioriteta – Komisijina obveza da odlukom odluči o postojanju povrede – Nepostojanje – Uzimanje u obzir interesa Unije za vođenje istrage o predmetu – Diskrecijska ovlast Komisije – Granice – Sudski nadzor – Doseg

    (Čl. 101., 102. i 105. st. 1. UFEU-a; čl. 7. st. 2. Uredba Komisije br. 773/2004)

  2. Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Sustav selektivnog popravljanja – Dopuštenost – Uvjeti – Analogna primjena uvjeta koji se primjenjuju na sustave selektivne distribucije

    (Čl. 101. st. 1. UFEU-a)

  3. Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Sustav selektivnog popravljanja – Dopuštenost – Uvjeti – Objektivno opravdanje – Očuvanje kvalitete predmetnih proizvoda i njihove primjerene uporabe

    (Čl. 101. st. 1. UFEU-a)

  4. Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Sustav selektivnog popravljanja – Dopuštenost – Pretpostavke – Proporcionalnost navedenog sustava

    (Čl. 101. st. 1. UFEU-a)

  5. Vladajući položaj – Zlouporaba – Odbijanje poduzetnika u vladajućem položaju da dopusti drugom poduzetniku pristup proizvodu ili usluzi koji su potrebni za njegovu djelatnost – Sustav selektivnog popravljanja satova – Nepostojanje rizika sprečavanja svakog oblika stvarnog tržišnog natjecanja – Nepostojanje zlouporabe

    (Čl. 102. UFEU-a)

  6. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ispitivanje pritužbi – Pritužba kojom se prijavljuje postojanje sporazuma ili usklađenog djelovanja i u kojoj se navodi zlouporaba vladajućeg položaja – Diskrecijska ovlast Komisije – Ispitivanje postojanja zlouporabe vladajućeg položaja – Uzimanje u obzir dopuštenosti postupanja koje se kritizira na temelju članka 101. UFEU-a – Dopuštenost

    (Čl. 101. i 102. UFEU-a)

  7. Vladajući položaj – Zlouporaba – Pojam – Stupanj tržišne snage poduzetnika u vladajućem položaju – Irelevantnost

    (Čl. 102. UFEU-a)

  8. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Sustav selektivnog popravljanja – Odbijanje opskrbe proizvodima koji su nužni za djelatnost drugog poduzetnika – Postupno donošenje odluka o odbijanju opskrbe – Nepostojanje zabranjenog sporazuma

    (Čl. 101. st. 1. UFEU-a)

  9. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ispitivanje pritužbi – Obveza obrazlaganja odluke o obustavi postupka – Doseg

    (Čl. 101. i 102. UFEU-a)

  10. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

  1.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 33.- 41.)

  2.  Uvjeti koji omogućuju određivanje usklađenosti sustava selektivne distribucije s člankom 101. UFEU-a također se mogu koristiti za ocjenu toga dovodi li sustav selektivnog popravljanja, koji je obuhvaćen uslugom nakon prodaje, do štetnih učinaka za tržišno natjecanje. Sustavi selektivnog popravljanja stoga su u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a pod uvjetom da su objektivno opravdani, nediskriminirajući i proporcionalni.

    Organizacija sustava selektivnog popravljanja posljedično nije obuhvaćena zabranom iz članka 101. stavka 1. UFEU-a, pod uvjetom da se izbor operaterâ provodi s obzirom na objektivne kvalitativne kriterije, koji su određeni ujednačeno s obzirom na sve potencijalne operatere i koji se primjenjuju na nediskriminirajući način, pod uvjetom da svojstva predmetnog proizvoda traže takvu mrežu kako bi se sačuvala njegova kvaliteta i osigurala primjerena uporaba i napokon, pod uvjetom da se definiranim kriterijima ne prekoračuje ono što je nužno.

    Nasuprot tomu, nije potrebno provjeriti dovode li te mreže do sprečavanja svakog oblika tržišnog natjecanja. Naime, s obzirom na to da su kriteriji navedeni u ovoj presudi ispunjeni, to je dovoljno kako bi se smatralo da je selektivni sustav element tržišnog natjecanja, u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a.

    (t. 50., 53.-55.)

  3.  Iako očuvanje imidža brenda ne može opravdati ograničenje tržišnog natjecanja primjenom sustava selektivnog popravljanja prestižnih satova, cilj očuvanja kvalitete proizvoda i njihove primjerene uporabe može sam po sebi opravdati takvo ograničenje.

    (t. 66.)

  4.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 75.-80.)

  5.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 87.-91., 106.-112.)

  6.  Primjenjivost članka 101. UFEU-a na neki sporazum ne dovodi u pitanje primjenu članka 102. UFEU-a na ponašanja stranaka tog istog sporazuma, ako su ispunjeni uvjeti primjene za svaku tu odredbu. To što je djelovanje operatera podvrgnutih stvarnom tržišnom natjecanju odobreno na temelju članka 101. UFEU-a, posljedično ne znači da to isto djelovanje poduzetnika u vladajućem položaju ne bi nikad činilo zlouporabu tog položaja. Stoga, činjenica da je neko ponašanje dopušteno na temelju članka 101. UFEU-a načelno ne podrazumijeva da je to ponašanje dopušteno na temelju članka 102. UFEU-a, nego je za to potrebno provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti primjene potonje odredbe.

    Međutim, budući da sustav selektivnog popravljanja satova nije obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. UFEU-a, s obzirom na to da ga se smatra elementom tržišnog natjecanja zbog poštovanja određenih uvjeta, Komisija u okviru izvršenja široke diskrecijske ovlasti kojom raspolaže u okviru postupanja s pritužbom kojom se prijavljuje postojanje sporazuma ili usklađenog djelovanja i u kojoj se navodi zlouporaba vladajućeg položaja koja proizlazi iz navedenog sustava selektivnog popravljanja može smatrati da usklađenost takvog sustava s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a čini indiciju koja je takva da se njome u kombinaciji s drugim elementima može utvrditi kako postoji mala vjerojatnost da bi taj sustav doveo do sprečavanja svakog oblika tržišnog natjecanja u smislu sudske prakse koja se odnosi na članak 102. UFEU-a.

    (t. 94. i 96.)

  7.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 121.-123.)

  8.  Postupno donošenje odluka o odbijanju opskrbe, kada je raspoređeno tijekom dugog razdoblja kao u ovom slučaju, dovodi do zaključka da te odluke nisu rezultat zabranjenog sporazuma, nego se radi o neovisnim trgovačkim odlukama.

    (t. 127.)

  9.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 135.-137.)

  10.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 139. i 140.)