Predmet T‑331/14

Mikola Janovič Azarov

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini — Zamrzavanje financijskih sredstava — Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju mjere zamrzavanja financijskih sredstava i gospodarskih izvora — Uvrštavanje tužiteljeva imena — Dokaz osnovanosti tog uvrštavanja na popis“

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 28. siječnja 2016.

  1. Tužba za poništenje — Pravni interes — Pravni interes koji se ocjenjuje u trenutku podnošenja tužbe — Tužba protiv akta kojim se protiv tužitelja uvode mjere ograničavanja — Stavljanje izvan snage pobijanog akta tijekom postupka — Proglašenje obustave postupka — Nedopuštenost — Zadržavanje tužiteljeva interesa za ishođenjem priznanja nezakonitosti pobijanog akta

    (čl. 263. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2014/119/ZVSP, kako je izmijenjena odlukama 2015/143/ZVSP i 2015/364/ZVSP; Uredba Vijeća br. 208/2014, kako je izmijenjena uredbama 2015/138 i 2015/357)

  2. Europska unija — Sudski nadzor zakonitosti akata institucija — Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini — Doseg nadzora — Dokaz utemeljenosti mjere — Obveza nadležnog tijela Unije da u slučaju osporavanja dokaže osnovanost razloga iznesenih protiv predmetnih osoba ili subjekata

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Odluka Vijeća 2014/119/ZVSP; Uredba Vijeća br. 208/2014)

  3. Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Ukrajini — Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava — Sudski nadzor zakonitosti — Doseg — Odredba opće primjene koja se odnosi na pojedinačnu mjeru ograničavanja — Uključenost

    (čl. 29. UEU‑a; čl. 275. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2014/119/ZVSP, čl. 1. st. 1., kako je izmijenjena Odlukom 2015/143/ZVSP)

  4. Sudski postupak — Akti kojima se tijekom postupka stavljaju izvan snage i zamjenjuju pobijani akti — Zahtjev za prilagodbu tužbenog zahtjeva za poništenje iznesen tijekom postupka — Nepostojanje izravnog i osobnog utjecaja — Nedopuštenost

    (Odluka Vijeća 2014/119/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom 2015/143/ZVSP; Uredba Vijeća br. 208/2014, kako je izmijenjena Uredbom 2015/138

  1.  Kod tužbe za poništenje, tužiteljev pravni interes mora postojati, pod prijetnjom obustave postupka, do objave sudske odluke, što pretpostavlja da tužba svojim rezultatom može biti korisna za stranku koja ju je podnijela.

    Kad je riječ o zahtjevu za poništenje akata Vijeća kojima se tužiteljevo ime uvrštava na popis osoba na koje se odnose mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini, okolnost da ti akti više nisu na snazi u trenutku objave sudske odluke, zato što su izmijenjeni u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, ne može biti jednaka mogućem poništenju prvotno donesenih akata koje je izvršio Opći sud utoliko što ta izmjena nije priznanje akata o kojima je riječ. Tužitelj, posljedično, zadržava pravni interes koji proizlazi iz činjenice da priznanje nezakonitosti pobijanih akata može biti temelj naknadne tužbe za naknadu štete pretrpljene zbog tih akata tijekom razdoblja njihove primjene.

    (t. 27., 30., 31.)

  2.  Iako Vijeće ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu općih kriterija koje treba uzeti u obzir pri donošenju mjera ograničavanja, učinkovitost sudskog nadzora koju jamči članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zahtijeva da se, u okviru nadzora nad zakonitošću razloga na kojima je utemeljena odluka o uvrštenju imena neke osobe na popis osoba koje podliježu mjerama ograničavanja, sud Unije uvjeri da se ta odluka, koja tu osobu osobno pogađa, temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. To podrazumijeva provjeru činjenica navedenih u obrazloženju koje podupire spomenutu odluku, kako sudski nadzor ne bi bio ograničen na utvrđenje apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego se odnosi na pitanje jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih za koji se smatra da je sam po sebi dovoljan da se na njemu temelji ta odluka, dovoljno precizno i konkretno dokazani.

    U tom pogledu, za uvrštavanje imena osobe na popis osoba koje podliježu mjerama ograničavanja zato što je utvrđeno da je odgovorna za pronevjeru državnih sredstava, Vijeće mora raspolagati dovoljno čvrstom činjeničnom osnovom, to jest, podacima o činjenicama ili specifičnom tužiteljevu ponašanju koji se toj osobi stavljaju na teret.

    Nadalje, na nadležnom je tijelu Unije, u slučaju osporavanja, da utvrdi utemeljenost razloga protiv dotične osobe, a ne na potonjoj da negativno dokazuje neutemeljenost spomenutih razloga.

    (t. 43., 54., 56.)

  3.  Članak 275. stavak 2. UFEU‑a primjenjuje se na sve odluke Vijeća o mjerama ograničavanja protiv fizičkih ili pravnih osoba iz glave V. poglavlja 2. Ugovora o EU‑u a da ne pravi razliku ovisno o tome radi li se o odlukama opće primjene ili pojedinačnim odlukama. Ona osobito ne isključuje mogućnost, u okviru podneska o prilagodbi tužbenog zahtjeva, osporavanja zakonitosti odredbe opće primjene u prilog tužbi za poništenje podnesenoj protiv pojedinačne mjere ograničavanja.

    (t. 62.)

  4.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 64., 65.)