Spojeni predmeti T-316/14 RENV i T-148/19
Kurdistan Workers’ Party (PKK)
protiv
Vijeća Europske unije
Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 30. studenoga 2022.
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja donesene protiv PKK‑a u okviru borbe protiv terorizma – Zamrzavanje financijskih sredstava – Zajedničko stajalište 2001/931/ZVSP – Primjenjivost na situacije oružanog sukoba – Teroristička skupina – Činjenična osnova odlukâ o zamrzavanju financijskih sredstava – Odluka nadležnog tijela – Tijelo treće države – Preispitivanje – Proporcionalnost – Obveza obrazlaganja – Prava obrane – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Prilagodba tužbe”
1. Sudski postupak – Odluka ili uredba kojom je u tijeku postupka zamijenjen pobijani akt – Novi element – Proširenje prvotnih zahtjeva i razloga – Uvjet – Akt na koji se odnosi prvotni zahtjev za poništenje – Pojam
(Poslovnik Općeg suda, čl. 86. st. 1.; odluke Vijeća (ZVSP) 2015/521, (ZVSP) 2015/1334, (ZVSP) 2017/1426 i (ZVSP) 2020/1132; uredbe Vijeća 2019/1337, 2020/19 i 2020/1128)
(t. 21., 22., 24., 25.)
2. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga, kaznenog progona ili osuđujuće nacionalne odluke – Tijelo nadležno za donošenje navedene nacionalne odluke – Pojam – Upravno tijelo – Uključenost – Uvjeti
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.)
(t. 32., 33., 50.-55., 58., 63.)
3. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga, kaznenog progona ili osuđujuće nacionalne odluke – Preispitivanje za potrebe opravdanja zadržavanja na popisu za zamrzavanje financijskih sredstava – Suradnja između Vijeća i nadležnih tijela –Doseg – Razlika između prvotnog donošenja i preispitivanja akata
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4. i 6.)
(t. 35., 40.)
4. Europska unija – Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Obveza lojalne suradnje između država članica i institucija Unije – Prvotna odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Opravdanje – Teret dokazivanja koji ima Vijeće – Doseg
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.)
(t. 36., 37., 137.)
5. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke – Novi elementi koji opravdavaju zadržavanje na koje se treba odnositi nacionalna odluka donesena nakon odluke na kojoj se temeljilo prvotno uvrštenje – Nepostojanje
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4. i 6.)
(t. 38., 43., 151., 152., 192.)
6. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga, kaznenog progona ili osuđujuće nacionalne odluke – Obveza obrazlaganja koju ima Vijeće – Doseg
(čl. 296. i čl. 263. četvrti st. UFEU-a; Zajedničko stajalište 2001/931, čl. 1. st. 4. i 6.; Uredba Vijeća br. 2580/2001; odluke Vijeća (ZVSP) 2019/25 i (ZVSP) 2019/1341; uredbe Vijeća br. 125/2014, br. 790/2014, 2015/513, 2015/1325, 2015/2425, 2016/1127, 2017/150 i 2017/1420)
(t. 39., 138., 153., 216.-219., 222.-224., 227.-231., 238.)
7. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga, kaznenog progona ili osuđujuće nacionalne odluke – Nepostojanje obveze da nacionalna odluka bude donesena u okviru kaznenog postupka stricto sensu – Uvjeti
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.)
(t. 56., 57.)
8. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Obveza lojalne suradnje između država članica i institucija Unije – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke o pokretanju istraga, kaznenog progona ili osuđujuće nacionalne odluke – Nacionalna osuđujuća odluka – Nepostojanje obveze navođenja ozbiljnih i vjerodostojnih dokaza ili indicija na kojima se temelji nacionalna odluka
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.; uredbe Vijeća br. 125/2014, br. 790/2014, 2015/513, 2015/1325, 2015/2425, 2016/1127, 2017/150 i 2017/1420)
(t. 73.-76., 80.)
9. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke – Tijelo nadležno za donošenje navedene nacionalne odluke – Pojam – Tijelo treće države – Uključenost
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.; uredbe Vijeća br. 125/2014, br. 790/2014, 2015/513, 2015/1325, 2015/2425, 2016/1127, 2017/150 i 2017/1420)
(t. 85., 86.)
10. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Donošenje ili zadržavanje na temelju nacionalne odluke tijela treće države o zamrzavanju financijskih sredstava – Dopuštenost – Uvjet – Nacionalna odluka donesena uz poštovanje prava obrane i prava na djelotvornu sudsku zaštitu – Obveza provjere koju ima Vijeće – Obveza obrazlaganja – ODoseg
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4.; odluke Vijeća (ZVSP) 2019/25 i (ZVSP) 2019/134; uredbe Vijeća br. 125/2014, br. 790/2014, 2015/513, 2015/1325, 2015/2425, 2016/1127, 2017/150 i 2017/1420)
(t. 87., 88., 91., 93.-98.)
11. Sudski postupak – Tužba kojom se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Jasan i precizan prikaz tužbenih razloga – Zahtjev dokaza u potporu istaknutom tužbenom razlogu – Nepostojanje – Dopuštenost
(Statut Suda, čl. 21. drugi st. i čl. 53. prvi st.; Poslovnik Općeg suda, čl. 76. t. (d))
(t. 104.-106.)
12. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Zamrzavanje financijskih sredstava – Područje primjene – Osobe, skupine i subjekti uključeni u teroristička djela – Prvotno uvrštenje – Teroristička djela – Pojam – Kvalifikacija koju utvrđuju nacionalna tijela – Obveza provjere koju ima Vijeće
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 3., 4. i 6.)
(t. 109.-118., 139.-146.)
13. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Zamrzavanje financijskih sredstava – Zajedničko stajalište 2001/931 – Područje primjene – Oružani sukob u smislu međunarodnog humanitarnog prava – Uključenost
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 3. prvi podst.; Okvirna odluka Vijeća 2002/475/PUP; Uredba Vijeća br. 2580/2001)
(t. 122.-124., 127.-131., 134.)
14. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Zamrzavanje financijskih sredstava – Područje primjene – Načelo samoodređenja – Razlikovanje između ciljeva svojstvenih ostvarivanju prava na samoodređenje i postupanja poduzetih radi njihova postizanja – Diskrecijska ovlast Vijeća
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 3. prvi podst. t. i. do iii.)
(t. 125., 126., 131., 133.)
15. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Preventivna priroda donesenih mjera – Načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni – Primjenjivost – Nepostojanje
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 1.; Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931)
(t. 136.).
16. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Zadržavanje na temelju nacionalne odluke – Nacionalna odluka koja sama više ne omogućuje da se zaključi da i dalje postoji rizik od uključenosti u teroristička djela – Obveza Vijeća da uzme u obzir novije činjenične elemente koji dokazuju daljnje postojanje navedenog rizika
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 4. i 6.; odluke Vijeća (ZVSP) 2019/25 i (ZVSP) 2019/1341; uredbe Vijeća br. 125/2014, br. 790/2014, 2015/513, 2015/1325, 2015/2425, 2016/1127, 2017/150 i 2017/1420)
(t. 147.-150., 158., 164., 166.-168., 172., 175., 181., 184.-186., 188., 196.-198., 200., 202., 203., 253., 254. i t. 1. izreke)
17. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Zadržavanje na temelju nacionalne odluke koju je donijelo nadležno tijelo – Doseg nadzora – Nadzor koji obuhvaća sve elemente koji su se uzeli u obzir radi dokazivanja daljnjeg postojanja rizika uključenosti u teroristička djela – Elementi koji u cijelosti ne proizlaze iz nacionalne odluke koju je donijelo nadležno tijelo – Nepostojanje utjecaja
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931, čl. 1. st. 6.)
(t. 154.).
18. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Pravo na pristup dokumentima – Pravo uvjetovano podnošenjem odgovarajućeg zahtjeva Vijeću – Nepostojanje povrede
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931; Uredba Vijeća br. 2580/2001)
(t. 165., 240.)
19. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Posebne mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u okviru borbe protiv terorizma – Zamrzavanje financijskih sredstava organizacije koja je uključena u teroristička djela – Ograničenja prava vlasništva, slobode izražavanja i prava na okupljanje – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje
(Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931; odluke Vijeća (ZVSP) 2019/25 i (ZVSP) 2019/1341; uredbe Vijeća br. 2580/2001, 2015/513, 2015/1325, 2015/2425, 2016/1127, 2017/150 i 2017/1420)
(t. 206.-211., 214., 215.)
20. Tužba za poništenje – Presuda o poništenju – Učinci – Obveza donošenja provedbenih mjera – Doseg – Obveza izbjegavanja zamjene poništenog akta aktom koji sadržava isti nedostatak – Proširenje te obveze na naknadne akte
(čl. 266. UFEU-a; Statut Suda, čl. 60. drugi st.)
(t. 246.-248.)
21. Sudski postupak – Troškovi – Nepotrebni troškovi ili troškovi nastali zloupotrebom prava – Posljedice toga što Vijeće ne poštuje obvezu da utvrdi posljedice nezakonitosti utvrđenih presudom o poništenju – Nalaganje svakoj stranci snošenja vlastitih troškova
(Poslovnik Općeg suda, čl. 133., čl. 134. st. 1. i 3., čl. 135. st. 2. i čl. 219.)
(t. 251., 255.-259.)
Kratak prikaz
Kurdistan Workers’ Party (PKK) uvršten je od 2002., kao organizacija uključena u teroristička djela, na popise osoba ili subjekata na koje se primjenjuju mjere zamrzavanja financijskih sredstava, priložene Zajedničkom stajalištu 2001/931/ZVSP i Uredbi br. 2580/2001(1). Vijeće se u aktima koje je donijelo 2014. protiv te organizacije oslonilo na nacionalne odluke koje je donijelo britansko tijelo, odnosno američka tijela, kojima su od 2015. dodane sudske odluke koje su donijeli francuski sudovi.
Sud je presudom od 22. travnja 2021., Vijeće/PKK (C 46/19 P)(2), ukinuo presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018. donesenu u predmetu PKK/Vijeće (T 316/14)(3), kojom se poništilo više akata koje je Vijeće Europske unije donijelo između 2014. i 2017.(4) i kojima se zadržalo uvrštenje PKK-a na sporne popise. Taj je predmet vraćen Općem sudu na ponovno suđenje (T-316/14 RENV) i spojen s predmetom PKK/Vijeće (T-148/19), u kojem je PKK tražio i poništenje akata koje je Vijeće donijelo protiv njega između 2019. i 2020.(5).
Opći sud svojom presudom donesenom u oba predmeta poništava uredbe koje je Vijeće donijelo 2014. u dijelu u kojem se odnose na zadržavanje PKK-a na spornim popisima jer je Vijeće povrijedilo obvezu provođenja ažuriranja ocjene daljnjeg postojanja rizika od uključenosti PKK-a u terorističke aktivnosti. Suprotno tomu, kad je riječ o naknadnim aktima Vijeća, Opći sud zaključuje da tužbeni razlozi koje je tužitelj istaknuo u pogledu američkih i britanskih nacionalnih odluka ne mogu dovesti u pitanje ocjenu Vijeća u pogledu daljnjeg postojanja tog rizika, koja se osobito temelji na uzimanju u obzir naknadnih incidenata i činjenica. Tom prilikom Opći sud pojašnjava i svoju sudsku praksu koja se odnosi na opseg članka 266. UFEU-a u području mjera ograničavanja.
Ocjena Općeg suda
Opći sud prije svega podsjeća na načela koja uređuju prvotno donošenje mjera ograničavanja i na njihovo preispitivanje koje Vijeće provodi na temelju Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP(6). Stoga, budući da ne postoje sredstva kojima bi Unija mogla provoditi vlastite istrage, postupak koji može dovesti do donošenja prvotne mjere zamrzavanja financijskih sredstava odvija se na dvije razine: na nacionalnoj razini, na kojoj nadležno nacionalno tijelo donosi odluku u pogledu osobe o kojoj je riječ, i na razini Unije, na kojoj Vijeće donosi odluku kojom se zainteresirana osoba uvrštava na predmetni popis na temelju detaljnih informacija ili materijala iz odgovarajuće dokumentacije koja upućuje na to da je donesena takva odluka na nacionalnoj razini. Svrha takve prethodne odluke jest utvrditi postojanje dokaza ili ozbiljnih i vjerodostojnih indicija o sudjelovanju osobe o kojoj je riječ u terorističkim aktivnostima koje navedena nacionalna tijela smatraju pouzdanima. Slijedom toga, nije zadaća Vijeća nije da provjeri jesu li se djela utvrđena u nacionalnim osuđujućim presudama na kojima se temeljilo prvotno uvrštenje stvarno dogodila i kome se mogu pripisati te stoga teret dokazivanja koji ono snosi u tom pogledu ima relativno ograničen opseg.
Opći sud zatim napominje da svaki od osporavanih akata valja razlikovati prema tome temelji li se na odlukama nadležnih nacionalnih tijela koje su opravdale tužiteljevo prvotno uvrštenje ili na naknadnim odlukama tih nacionalnih tijela ili elementima na koje se samostalno oslonilo Vijeće(7). Stoga, kad je riječ o elementima na koje se Vijeće može osloniti kako bi dokazalo da i dalje postoji rizik od uključenosti u terorističke aktivnosti u fazi periodičnog preispitivanja prethodno donesenih mjera(8), zadaća je Vijeća da u slučaju osporavanja dokaže osnovanost činjeničnih utvrđenja navedenih u aktima o zadržavanju subjekta o kojem je riječ na popisima, a suda Unije da provjeri njihovu istinitost.
Osim toga, Opći sud ističe da Vijeće i dalje ima obvezu obrazlaganja u pogledu incidenata utvrđenih u nacionalnim odlukama koje su se uzele u obzir u fazi prvotnog donošenja akata o kojima je riječ, kao i incidenata utvrđenih u naknadnim nacionalnim odlukama ili ikojih incidenata koje je Vijeće samostalno uzelo u obzir.
Kad je riječ o rješenju ministra unutarnjih poslova Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2001. kojim se zabranjuje PKK, Opći sud podsjeća na to da je u svojoj sudskoj praksi već smatrao da je tu odluku donijelo „nadležno tijelo” u smislu Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP, pri čemu se tim zajedničkim stajalištem ne isključuje uzimanje u obzir odluka upravnih tijela ako se ta tijela mogu smatrati „jednakovrijednima” pravosudnim tijelima zbog toga što se protiv njihovih odluka može pokrenuti sudski postupak koji se odnosi na činjenične i pravne elemente. Naime, protiv rješenjâ ministra unutarnjih poslova Ujedinjene Kraljevine može se pokrenuti postupak pred Proscribed Organisations Appeal Commissionom (Žalbeni odbor za zabranjene organizacije, Ujedinjena Kraljevina) i, po potrebi, pred žalbenim sudom.
U ovom slučaju, nakon što je pojasnio da Zajedničko stajalište ne zahtijeva da odluka nadležnog tijela o kojem je riječ nužno bude donesena u okviru kaznenog postupka stricto sensu, Opći sud utvrđuje da je rješenje iz 2001. doneseno u okviru borbe protiv terorizma i da je dio nacionalnog postupka u okviru kojeg se zahtijeva da se protiv PFF-a donesu preventivne ili represivne mjere. Opći sud zaključuje da se pobijanim aktima poštuju uvjeti koji se u tom pogledu nalažu Zajedničkim stajalištem(9).
Suprotno tomu, Opći sud smatra da je bila zadaća Vijeća da provjeri kvalifikaciju činjenica koju je utvrdilo nadležno nacionalno tijelo i podudarnost akata koje je ono uzelo u obzir s definicijom terorističkog djela koja je utvrđena Zajedničkim stajalištem. Smatra da je u tom pogledu dovoljno u obrazloženjima koje je Vijeće donijelo u prilog pobijanim aktima navesti da je ono provjerilo jesu li razlozi koji su prethodili odlukama nadležnih nacionalnih tijela obuhvaćeni definicijom terorizma iz Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP. Opći sud pojašnjava da se ta obveza provjere odnosi samo na incidente utvrđene u odlukama nacionalnih tijela na kojima se temeljilo prvotno uvrštenje subjekta o kojem je riječ. Naime, kad Vijeće zadrži ime subjekta na popisima za zamrzavanje financijskih sredstava u okviru periodičnog preispitivanja(10), samo treba dokazati da i dalje postoji rizik da je taj subjekt uključen u takva djela.
Stoga je Vijeće u okviru tog preispitivanja dužno provjeriti je li se od prvotnog uvrštenja imena osobe ili subjekta o kojem je riječ činjenična situacija promijenila s obzirom na uključenost te osobe ili subjekta u terorističke aktivnosti i, osobito, je li nacionalna odluka stavljena izvan snage ili povučena zbog novih elemenata ili izmjene ocjene nadležnog nacionalnog tijela. U tom pogledu, puka činjenica da nacionalna odluka koja je poslužila kao temelj za prvotno uvrštenje ostaje na snazi može, s obzirom na proteklo vrijeme i ovisno o promjeni okolnosti slučaja, ne biti dovoljna da bi se zaključilo da i dalje postoji rizik. U takvoj situaciji Vijeće je dužno utemeljiti zadržavanje mjera ograničavanja na ažuriranoj ocjeni situacije koja dokazuje da taj rizik i dalje postoji. U tom se slučaju Vijeće može osloniti na nedavne elemente koji se temelje ne samo na nacionalnim odlukama nadležnih tijela nego i na drugim izvorima i stoga na vlastite ocjene.
Opći sud ističe da je u tom slučaju sud Unije dužan provjeriti, na temelju poštovanja obveze obrazlaganja, jesu li razlozi navedeni u obrazloženju, na kojima se temelji zadržavanje na popisima za zamrzavanje financijskih sredstava, dovoljno precizni i konkretni te, u okviru nadzora materijalne zakonitosti, jesu li ti razlozi potkrijepljeni i temelje li se na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. Stoga, neovisno o tome proizlaze li ti elementi iz nacionalne odluke nadležnog tijela ili iz drugih izvora, zadaća je Vijeća da u slučaju osporavanja utvrdi osnovanost činjeničnih utvrđenja, a na sudu je Unije da provjeri istinitost činjenica o kojima je riječ.
Naposljetku, kad je riječ o članku 266. UFEU-a, na koji se PKK poziva samo u predmetu T-148/19 i na temelju kojeg je institucija čiji je akt proglašen ništavim dužna poduzeti mjere kako bi postupila u skladu sa svakom presudom o poništenju(11), Opći sud podsjeća na to da se ta institucija ima tu obvezu od trenutka objave presude o kojoj je riječ ako se njome poništava odluka, za razliku od presude kojom se poništava uredba(12). Stoga je Vijeće na datum donošenja odluka iz 2019. u pogledu PKK-a bilo dužno izbrisati PKK s popisa ili donijeti akt o ponovnom uvrštenju u skladu s obrazloženjem presude od 15. studenoga 2018. (T-316/14). Opći sud naglašava da poništenje koje je proglasio sud Unije ne bi imalo koristan učinak da ne postoji ta obveza.
Opći sud u tom pogledu napominje da je Vijeće u odlukama iz 2019. ponovilo iste razloge kao što su oni utvrđeni u aktima iz 2015. do 2017., koji su proglašeni nezakonitima u presudi od 15. studenoga 2018. Iako je Vijeće podnijelo žalbu protiv te presude, koja nije bila suspenzivna, takvo odbijanje Vijeća da utvrdi posljedice pravomoćnosti moglo je narušiti povjerenje koje osobe imaju u poštovanje sudskih odluka. Međutim, budući da je presuda od 15. studenoga 2018. (T-316/14) ukinuta presudom Suda od 22. travnja 2021. (C 46/19 P), osobito u dijelu u kojem se njome poništavaju akti iz 2015. do 2017., i s obzirom na retroaktivnost tog ukidanja koje je proglasio Sud, Opći sud smatra da to što Vijeće nije poštovalo svoje obveze ne može dovesti do poništenja odluka iz 2019. Budući da je tužitelj ipak mogao smatrati da je opravdano podnijeti tužbu u predmetu T-148/19, Opći sud stoga uzima u obzir taj element u okviru raspodjele troškova između stranaka.
S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud zaključuje da je Vijeće, kad je riječ o periodičnom preispitivanju koje ono provodi(13), u pogledu akata iz 2014. povrijedilo svoju obvezu ažuriranja ocjene daljnjeg postojanja rizika od PKK-ove uključenosti u terorističke aktivnosti. Slijedom toga, Opći sud poništava provedbene uredbe Vijeća br. 125/2014 i br. 790/2014 u predmetu T 316/14 RENV. Suprotno tomu, kad je riječ o naknadnim aktima iz 2015. do 2017. i odlukama iz 2019., Opći sud zaključuje da tužbeni razlozi koje ističe tužitelj ne mogu dovesti u pitanje ocjenu Vijeća u pogledu daljnjeg postojanja rizika od PKK-ove uključenosti u terorizam, koja se i dalje valjano temelji na zadržavanju na snazi rješenja ministra unutarnjih poslova Ujedinjene Kraljevine kao i, po potrebi, drugim naknadnim incidentima. Slijedom toga, Opći sud u preostalom dijelu odbija tužbu u predmetu T-316/14 RENV, kao i tužbu u predmetu T-148/19.
1 Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931/ZVSP od 27. prosinca 2001. o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma (SL 2001., L 344, str. 93.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 1., str. 11.) i Uredba Vijeća (EZ) br. 2580/2001 od 27. prosinca 2001. o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma (SL 2001., L 344, str. 70.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 1., str. 5.). Ti su se akti redovito ažurirali.
2 Presuda od 22. travnja 2021., Vijeće/PKK (C-46/19 P, EU:T:2021:316)
3 Presuda od 15. studenoga 2018., PKK/Vijeće (T-316/14, EU:T:2018:788)
4 Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 125/2014 od 10. veljače 2014. (SL 2014., L 40, str. 9.); Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 790/2014 od 22. srpnja 2014. (SL 2014., L 217, str. 1.); Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/521 od 26. ožujka 2015. (SL 2015., L 82, str. 107.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/513 od 26. ožujka 2015. (SL 2015., L 82, str. 1.); Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/1334 od 31. srpnja 2015. (SL 2015., L 206, str. 61.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/1325 od 31. srpnja 2015. (SL 2015., L 206, str. 12.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/2425 od 21. prosinca 2015. (SL 2015., L 334, str. 1.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2016/1127 od 12. srpnja 2016. (SL 2016., L 188, str. 1.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2017/150 od 27. siječnja 2017. (SL 2017., L 23, str. 3.); Odluka Vijeća (ZVSP) 2017/1426 od 4. kolovoza 2017. (SL 2017., L 204, str. 95.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2017/1420 od 4. kolovoza 2017. (SL 2017., L 204, str. 3.)
5 Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/25 od 8. siječnja 2019. (SL 2019., L 6, str. 6.); Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/1341 od 8. kolovoza 2019. (SL 2019., L 209, str. 15.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2019/1337 od 8. kolovoza 2019. (SL 2019., L 209, str. 1.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2020/19 od 13. siječnja 2020. (SL 2020., L 8I, str. 1.); Odluka Vijeća (ZVSP) 2020/1132 od 30. srpnja 2020. (SL 2020., L 247, str. 18.); Provedbena uredba Vijeća (EU) 2020/1128 od 30. srpnja 2020. (SL 2020., L 247, str. 1.)
6 Vidjeti članak 1. stavke 4. i 6. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP.
7 Te dvije vrste osnova uređuju se različitim odredbama Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP, pri čemu su prve obuhvaćene člankom 1. stavkom 4. tog zajedničkog stajališta, a druge njegovim člankom 1. stavkom 6.
8 Vidjeti članak 1. stavak 6. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP.
9 Članak 1. stavak 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP
10 Na temelju članka 1. stavka 6. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP
11 Članak 266. UFEU-a: „Institucija, tijelo, ured ili agencija čiji je akt proglašen ništavim, ili čije je propuštanje djelovanja proglašeno protivnim ovom Ugovoru, dužni su poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda. Ova obveza ne utječe ni na koju obvezu koja bi mogla proizaći iz primjene drugog stavka članka 340.”.
12 Na temelju članka 60. drugog stavka Statuta Suda Europske unije, presude o poništenju uredbi stupaju na snagu tek istekom roka za podnošenje žalbe ili nakon njezina odbijanja.
13 Na temelju članka 1. stavka 6. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP