Predmet T‑66/14

(objavljeno u ulomcima)

John Arnold Bredenkamp i dr.

protiv

Vijeća Europske unije

i

Europske komisije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Zimbabveu — Zamrzavanje financijskih sredstava — Izvanugovorna odgovornost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 21. srpnja 2016.

  1. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Pravno pravilo koje dodjeljuje prava pojedincima – Pojam – Pravo na vlasništvo – Uključenost

    (čl. 340. st. 2. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 17. i čl. 52. st. 1.)

  2. Akti institucija – Odabir pravne osnove – Uredba kojom se uvode mjere ograničavanja protiv treće zemlje – Mjere zamrzavanja sredstava određenih osoba i subjekata povezanih s vođama te zemlje ili koje oni kontroliraju – Dovoljna veza između tih osoba i subjekata i režima te zemlje – Članci 60. i 301. UEZ‑a uzeti zajedno – Dopuštenost

    (čl. 60. i 301. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 314/2004, čl. 6.)

  3. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Mjere ograničavanja – Zamrzavanje sredstava određenih osoba, subjekata ili tijela s obzirom na stanje u trećoj zemlji – Pravo na saslušanje prije donošenja takvih mjera – Nepostojanje – Iznimka – Produljenje primjene mjera koje su prvotno donesene za ograničeno razdoblje

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima čl. 41. st. 2. t. (a) i čl. 47.; Uredba Vijeća br. 314/2004, čl. 6.)

  4. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Mjere ograničavanja – Zamrzavanje sredstava određenih osoba, subjekata ili tijela s obzirom na stanje u trećoj zemlji – Pravo na pristup dokumentima – Granice

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a) i čl. 47.; Uredba Vijeća br. 314/2004)

  1.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 17., 24., 26.)

  2.  Iz teksta članaka 60. i 301. UEZ‑a, a osobito iz izraza „u pogledu dotičnih trećih zemalja” i „s jednom ili više trećih zemalja” koji se u njima koriste, proizlazi da se te odredbe tiču usvajanja mjera u odnosu na treće zemlje jer taj pojam može obuhvaćati vođe takve zemlje, a ujedno i pojedince i subjekte koji su s tim vođama povezani ili su pod njihovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Ne može se isključiti mogućnost da mjerama ograničavanja koje su usvojene na temelju članaka 60. i 61. UEZ‑a mogu biti podvrgnuti i upravitelji određenih poduzeća, pod uvjetom da se dokaže da su povezani s vođama ciljane treće zemlje.

    S obzirom na ciljeve mjera ograničavanja, odnosno da se spriječi pružanje pomoći ciljanoj vladi, pojam povezane osobe mora uključivati i osobe koje vrše aktivnosti poput pružanja financijske potpore režimu na vlasti i drugih oblika potpore, među ostalim, putem poduzeća. U tom smislu učinkovitost mjera ograničavanja ovisi o mogućnosti njihova usvajanja u odnosu na svaku pravnu osobu koja je u vlasništvu fizičke osobe povezane s vođama dotične zemlje. Stoga, ako su nazivi pravnih osoba uvršteni na popis kojim se nameću mjere ograničavanja zbog toga što su u vlasništvu fizičke osobe koja se također nalazi na tom popisu, to uvrštenje valjano se temelji na člancima 60. i 301. UEZ‑a.

    (t. 31., 35.‑37.)

  3.  S obzirom na učinak iznenađenja koji je potreban da bi mjera zamrzavanja financijskih sredstava bila učinkovita, pravo na saslušanje, koje se mora poštovati kada se radi o mjerama ograničavanja, ne zahtijeva da tijela Unije prije inicijalnog uvrštenja osobe ili drugog subjekta na popis radi provedbe mjera ograničavanja obavijeste zainteresiranu osobu ili drugog subjekta o razlozima tog uvrštenja niti zahtijeva da Vijeće po službenoj dužnosti sasluša tu osobu ili subjekta. Nasuprot tomu, kad je Vijeće prvotno zamrznulo sredstva na određeno razdoblje, ono zainteresiranim osobama načelno mora dati priliku da ih se sasluša prije produljenja primjene te mjere. Naime, kako bi bili učinkoviti, akti kojima se produljuje primjena takve mjere ne mora nužno imati učinak iznenađenja. Međutim, pravo na saslušanje prije donošenja akta koji zadržava na snazi mjere ograničavanja prema već obuhvaćenim osobama podrazumijeva da je Vijeće prihvatilo nove dokaze protiv tih osoba.

    (t. 48., 49., 51.)

  4.  Iako je točno da načelo poštovanja prava obrane, kad su priopćene informacije koje su dovoljno precizne i omogućuju zainteresiranom subjektu da učinkovito izloži svoje stajalište o dokazima koje mu na teret stavljaju dotične institucije, ne podrazumijeva obvezu tih institucija da samoinicijativno omoguće pristup dokumentima iz svojeg spisa, one su svejedno obvezne na zahtjev zainteresirane strane omogućiti pristup svim službenim dokumentima koji nisu povjerljivi, a koji se odnose na dotičnu mjeru.

    (t. 50.)