Predmet C‑431/14 P‑R

Helenska Republika

protiv

Europske komisije

„Privremena pravna zaštita — Žalba — Zahtjev za suspenziju izvršenja presude kojom je odbijena tužba za poništenje — Zahtjev kojim se u osnovi traži suspenzija primjene odluke koja je predmet te tužbe — Fumus boni iuris — Državne potpore — Izvanredne okolnosti kao rezultat financijske krize — Pojam ‚potpore’ — Spojivost s unutarnjim tržištem — Obrazloženje“

Sažetak – Rješenje potpredsjednika Suda od 3. prosinca 2014.

  1. Privremena pravna zaštita – Suspenzija izvršenja – Presuda Općeg suda koja je predmet žalbe – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Zahtjev kojim se traži određivanje suspenzije primjene sporne odluke pobijane u prvostupanjskom postupku – Dopuštenost

    (čl. 278. UFEU‑a)

  2. Privremena pravna zaštita – Suspenzija izvršenja – Privremene mjere – Uvjeti određivanja – Fumus boni iuris – Hitnost – Teška i nepopravljiva šteta – Kumulativnost – Uravnoteženje svih interesa o kojima je riječ

    (čl. 278. i 279. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 60. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 160. st. 3.)

  3. Privremena pravna zaštita – Suspenzija izvršenja – Presuda Općeg suda koja je predmet žalbe – Suspenzija primjene odluke koja je bezuspješno pobijana u postupku pred Općim sudom – Pretpostavke – Fumus boni iuris – Opseg tereta dokazivanja tužitelja

    (čl. 278. UFEU‑a)

  4. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Iznimke – Diskrecijska ovlast Komisije – Mogućnost donošenja smjernica – Obvezujući učinak

    (čl. 107. i 108. UFEU‑a)

  5. Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Povrat u prijašnje stanje – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

    (čl. 108. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.)

  1.  Činjenica da zahtjev za privremenu pravnu zaštitu, podnesen u okviru žalbenog postupka protiv presude Općeg suda kojom je odbijena tužba za poništenje odluke Komisije kojom je utvrđeno da je državna potpora nespojiva s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat, ima za cilj suspenziju te odluke te stoga nadilazi suspenziju izvršenja pobijane presude, ne čini taj zahtjev nedopuštenim.

    Budući da je, kao prvo, pobijana presuda po tome što se njome tužba odbija u cijelosti usporediva s negativnom odlukom, pri čemu se ne može zamisliti da bi zahtjev za suspenziju, koja ničime ne bi promijenila položaj žalitelja, mogao biti prihvaćen, osim u iznimnim okolnostima, i da, kao drugo, obveza povrata državne potpore proizlazi iz odluke koja se pobija pred Općim sudom, razlozi vezani uz pravo na učinkovitu sudsku zaštitu nalažu da se taj zahtjev proglasi dopuštenim.

    (t. 16., 17.)

  2.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 19.)

  3.  Uvjet fumus boni juris ispunjen je ako u stadiju postupka privremene pravne zaštite postoji važan pravni ili činjenični spor čije rješenje nije na prvu ruku očito, tako da na prvi pogled tužba u glavnom postupku nije bez ozbiljnog temelja. Naime, budući da je svrha postupka privremene pravne zaštite osigurati punu učinkovitost konačne odluke koju treba donijeti, kako bi se izbjegla praznina u pravnoj zaštiti koju pruža Sud, sud privremene pravne zaštite treba se ograničiti na prima facie ocjenu osnovanosti razloga istaknutih u sporu o meritumu kako bi se utvrdilo postoji li dovoljno velika vjerojatnost za uspjeh s tužbom u glavnom postupku.

    Kada je riječ o zahtjevu za privremenu zaštitu podnesenom u okviru žalbenog postupka povodom presude Općeg suda kojom je odbijena tužba za poništenje podignuta protiv odluke Komisije kojom je utvrđena nespojivost državne potpore s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat, činjenica da se tim zahtjevom prije traži suspenzija primjene sporne odluke nego suspenzija izvršenja pobijane presude, povlači posljedice za ocjenu postojanja fumus boni juris.

    Naime, koliko god bili ozbiljni razlozi i argumenti istaknuti u pogledu pobijane presude, oni ne mogu biti dovoljni da pravno opravdaju, sami po sebi, suspenziju primjene odluke koja se pobija pred Općim sudom. Da bi dokazao ispunjavanje uvjeta u pogledu fumus boni juris, tužitelj također mora uspjeti pokazati da su razlozi i argumenti istaknuti pred Općim sudom u pogledu zakonitosti te odluke takvi da opravdavaju određivanje zatražene suspenzije, unatoč činjenici da ih je sud Unije već ispitao i utvrdio da nisu osnovani.

    (t. 20.‑22., 24.)

  4.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 36., 37.)

  5.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 45.)


Predmet C‑431/14 P‑R

Helenska Republika

protiv

Europske komisije

„Privremena pravna zaštita — Žalba — Zahtjev za suspenziju izvršenja presude kojom je odbijena tužba za poništenje — Zahtjev kojim se u osnovi traži suspenzija primjene odluke koja je predmet te tužbe — Fumus boni iuris — Državne potpore — Izvanredne okolnosti kao rezultat financijske krize — Pojam ‚potpore’ — Spojivost s unutarnjim tržištem — Obrazloženje“

Sažetak – Rješenje potpredsjednika Suda od 3. prosinca 2014.

  1. Privremena pravna zaštita — Suspenzija izvršenja — Presuda Općeg suda koja je predmet žalbe — Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu — Zahtjev kojim se traži određivanje suspenzije primjene sporne odluke pobijane u prvostupanjskom postupku — Dopuštenost

    (čl. 278. UFEU‑a)

  2. Privremena pravna zaštita — Suspenzija izvršenja — Privremene mjere — Uvjeti određivanja — Fumus boni iuris — Hitnost — Teška i nepopravljiva šteta — Kumulativnost — Uravnoteženje svih interesa o kojima je riječ

    (čl. 278. i 279. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 60. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 160. st. 3.)

  3. Privremena pravna zaštita — Suspenzija izvršenja — Presuda Općeg suda koja je predmet žalbe — Suspenzija primjene odluke koja je bezuspješno pobijana u postupku pred Općim sudom — Pretpostavke — Fumus boni iuris — Opseg tereta dokazivanja tužitelja

    (čl. 278. UFEU‑a)

  4. Potpore koje dodjeljuju države — Zabrana — Iznimke — Diskrecijska ovlast Komisije — Mogućnost donošenja smjernica — Obvezujući učinak

    (čl. 107. i 108. UFEU‑a)

  5. Potpore koje dodjeljuju države — Povrat nezakonite potpore — Povrat u prijašnje stanje — Povreda načela proporcionalnosti — Nepostojanje

    (čl. 108. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.)

  1.  Činjenica da zahtjev za privremenu pravnu zaštitu, podnesen u okviru žalbenog postupka protiv presude Općeg suda kojom je odbijena tužba za poništenje odluke Komisije kojom je utvrđeno da je državna potpora nespojiva s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat, ima za cilj suspenziju te odluke te stoga nadilazi suspenziju izvršenja pobijane presude, ne čini taj zahtjev nedopuštenim.

    Budući da je, kao prvo, pobijana presuda po tome što se njome tužba odbija u cijelosti usporediva s negativnom odlukom, pri čemu se ne može zamisliti da bi zahtjev za suspenziju, koja ničime ne bi promijenila položaj žalitelja, mogao biti prihvaćen, osim u iznimnim okolnostima, i da, kao drugo, obveza povrata državne potpore proizlazi iz odluke koja se pobija pred Općim sudom, razlozi vezani uz pravo na učinkovitu sudsku zaštitu nalažu da se taj zahtjev proglasi dopuštenim.

    (t. 16., 17.)

  2.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 19.)

  3.  Uvjet fumus boni juris ispunjen je ako u stadiju postupka privremene pravne zaštite postoji važan pravni ili činjenični spor čije rješenje nije na prvu ruku očito, tako da na prvi pogled tužba u glavnom postupku nije bez ozbiljnog temelja. Naime, budući da je svrha postupka privremene pravne zaštite osigurati punu učinkovitost konačne odluke koju treba donijeti, kako bi se izbjegla praznina u pravnoj zaštiti koju pruža Sud, sud privremene pravne zaštite treba se ograničiti na prima facie ocjenu osnovanosti razloga istaknutih u sporu o meritumu kako bi se utvrdilo postoji li dovoljno velika vjerojatnost za uspjeh s tužbom u glavnom postupku.

    Kada je riječ o zahtjevu za privremenu zaštitu podnesenom u okviru žalbenog postupka povodom presude Općeg suda kojom je odbijena tužba za poništenje podignuta protiv odluke Komisije kojom je utvrđena nespojivost državne potpore s unutarnjim tržištem te je naložen njezin povrat, činjenica da se tim zahtjevom prije traži suspenzija primjene sporne odluke nego suspenzija izvršenja pobijane presude, povlači posljedice za ocjenu postojanja fumus boni juris.

    Naime, koliko god bili ozbiljni razlozi i argumenti istaknuti u pogledu pobijane presude, oni ne mogu biti dovoljni da pravno opravdaju, sami po sebi, suspenziju primjene odluke koja se pobija pred Općim sudom. Da bi dokazao ispunjavanje uvjeta u pogledu fumus boni juris, tužitelj također mora uspjeti pokazati da su razlozi i argumenti istaknuti pred Općim sudom u pogledu zakonitosti te odluke takvi da opravdavaju određivanje zatražene suspenzije, unatoč činjenici da ih je sud Unije već ispitao i utvrdio da nisu osnovani.

    (t. 20.‑22., 24.)

  4.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 36., 37.)

  5.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 45.)