Žalba koju je 28. kolovoza 2014. podnio Intel Corporation protiv presude Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 12. lipnja 2014. u predmetu T-286/09: Intel Corporation protiv Europske komisije

(Predmet C-413/14 P)

(2014/C 395/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Intel Corporation (zastupnici: D. M. Beard, QC, A. N. Parr i R. W. Mackenzie, solicitors)

Druge stranke u postupku: Europska komisija,

Association for Competitive Technology, Inc.,

Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	u potpunosti ili djelomično ukine pobijanu presudu;

—	u potpunosti ili djelomično poništi spornu odluku;

—	poništi ili znatno smanji izrečenu novčanu kaznu;

—	podredno, predmet uputi Općem sudu na ponovno odlučivanje u skladu s presudom Suda;

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u okviru prvog žalbenog razloga, koji se dijeli na tri dijela, tvrdi da je Opći sud prilikom ocjene zakonitosti njegovog ponašanja primijenio pogrešan pravni standard za ocjenu zakonitosti njegovog postupanja na temelju članka 82. UEZ-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u:

Opći sud pogrešno je smatrao da je postupanju u pitanju svojstveno to da je moglo ograničiti tržišno natjecanje, i da je ono prema tome protivno članku 82. UEZ-a i članku 54. Sporazuma o EGP-u a da pritom nije potrebno razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti povezane s tim postupanjem.

Opći sud pogrešno je smatrao da se u svrhu utvrđenja povrede članka 82. UEZ-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u mogućnost ograničenja tržišnog natjecanja može ocijeniti na temelju apstraktnih elemenata, a ne na temelju vjerojatnih ili stvarnih učinaka.

Opći sud pogriješio je podredno utvrdivši da je postupanje u pitanju moglo ograničiti tržišno natjecanje jer je pogrešno uzeo u obzir čimbenike na temelju kojih se ne može dokazati ta mogućnost, a zanemario niz relevantnih čimbenika koje je trebao razmotriti, kao što su pokrivenost tržišta praksom, trajanje navodnih praksi, stvarni tržišni dokazi o brzom padu cijena i nepostojanju isključivanja, te zaključci koje je trebalo izvesti iz testa jednako učinkovitog konkurenta (as-efficient competitor test) koji je Komisija provela tijekom upravnog postupka.

Žalitelj u okviru drugog žalbenog razloga tvrdi da je Opći sud pogrešno utvrdio postojanje povrede u zadnje dvije godine navodnog razdoblja povrede, s obzirom na to da bi pokrivenost tržišta postupanjem tijekom tih godina u najboljem slučaju iznosila tek 3,5 % mjerodavnog tržišta.

Žalitelj u okviru trećeg žalbenog razloga tvrdi da je Opći sud njegovo postupanje u odnosu na HP i Lenovo pogrešno kvalificirao „rabatom za isključivost”, iako je to postupanje obuhvaćalo samo 28 % odnosno 42 % (ili manje) ukupne kupovine predmetnog proizvoda tih kupaca, što je puno manje od „svih ili znatnog dijela” potreba spomenutih kupaca.

Žalitelj u okviru četvrtog žalbenog razloga tvrdi da je Opći sud povrijedio načela djelotvorne sudske zaštite i pravičnog postupka u vezi s petosatnim ispitivanjem jednog od glavnih Dellovih rukovoditelja o pitanjima koja su bila objektivno povezana s meritumom istrage, tijekom kojeg je taj rukovoditelj pružio vrlo detaljna pojašnjenja. Opći sud pogrešno je zaključio da je bilo dovoljno da Komisija otkrije samo popis tema o kojima se prilikom tog ispitivanja raspravljalo, umjesto zapisa ili sažetka ispitanikovih izjava u vezi s tim temama. Opći sud također je pogrešno smatrao da je žalitelj bio dužan podnijeti prima facie dokaz o tome da je Komisija propustila zabilježiti elemente korisne obrani; naime žalitelj je samo bio dužan dokazati da se ne može isključiti da su ti elementi mogli koristiti obrani, što je on u ovom predmetu nedvojbeno dokazao.

Žalitelj u okviru petog žalbenog razloga, koji se dijeli na tri dijela, tvrdi da je Opći sud nepravilno utvrdio postojanje nadležnosti Zajednice nad sporazumima s Lenovom iz 2006. i 2007:

Opći sud pogrešno je smatrao da je to postupanje „primjenjivano” u EGP-u jer Intel Lenovu u EGP-a nije prodavao proizvode u skladu s tim sporazumima.

Opći sud pogrešno je smatrao da je test „određenih učinaka” prikladna osnova za nadležnost Zajednice u pogledu postupanja o kojem je riječ.

Opći sud pogrešno je primijenio testove „određenih učinaka” jer se nije moglo predvidjeti da će Intelovi sporazumi s Lenovom o isporuci CPU-ova x86 kupcima u Kini imati trenutačan i bitan učinak unutar EGP-a.

U okviru šestog žalbenog razloga, koji se dijeli na dva dijela, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio različite greške prilikom izračuna izrečene novčane kazne:

Novčana kazna očito je neproporcionalna.

Opći sud povrijedio je temeljna načela prava Unije jer je Komisijine Smjernice o metodi utvrđivanja kazni iz 2006. primijenio na postupanje koje je prethodilo njihovom donošenju.