Žalba koju je 20. kolovoza 2014. podnio Basic AG Lebensmittelhandel protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 26. lipnja 2014. u predmetu T-372/11: Basic AG Lebensmittelhandel protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-400/14 P)

(2014/C 431/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Basic AG Lebensmittelhandel (zastupnik: D. Altenburg, T. Haug, Rechtsanwälte)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) i Repsol YPF, SA

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj prigovara načinu na koji je Opći sud tumačio definiciju „usluge distribucije” što predstavlja, u smislu primjene prava, prethodno pitanje prilikom ocjene sličnosti usluga. Nadalje, žalitelj smatra da je Opći sud tu pogrešnu ocjenu koristio kao pravni temelj za daljnju ocjenu vjerojatnosti zabune između dotičnih žigova.

Žalitelj naglašava da je glavna uloga Suda osigurati jedinstveno tumačenje pojma i dosega dotičnih usluga (C-418/02, točka 33. – Praktiker; spojeni predmeti C-414/99 do C-416/99 Zino Davidoff i Levi Strauss, točke 42. i 43.) i presude „IP-Translator” (C-307/10, 19. lipanj 2012.) prema kojoj „proizvodi i usluge trebaju biti takvi da ih se može definirati na objektivan način kako bi ispunili funkciju žiga kao oznake podrijetla” te od Suda traži „dovoljno preciznu i jasnu” definiciju „usluga distribucije”.

Prema mišljenju žalitelja, usluga „distribucija” ima vrlo uzak doseg i obuhvaća samo aktivnosti „prijevoz; ambalažiranje i uskladištenje proizvoda”, a ne i usluge „prodaja na malo i prodaja na veliko”. Nadalje, žalitelj ističe da je Sud u presudi „Praktiker” razjasnio da je cilj „prodaje na malo” (razred 35) – za razliku od usluga u razredu 39 – prodaja proizvoda potrošačima budući da se te usluge sastoje „osobito od odabira asortimana proizvoda ponuđenih na prodaju te od ponude potrošaču različitih usluga koje ga navode da sklopi navedeni posao s predmetnim trgovcem radije nego s konkurencijom”.

Prema mišljenju žalitelja, opća klasifikacija „distribucije”u nicanski razred 39 ne smije biti zanemarena budući da se Sud u predmetu Praktiker izričito podupro vlastitu argumentaciju razmatranjem objašnjenja nicanskog razreda 35(C-418/02, t. 36.).

Prema tome, odluku Općeg suda valja ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.