13.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 361/4

1.

Mora li, na osnovi Direktive 93/13/EEZ (1), sud pred kojim se vodi postupak povodom prigovora protiv prisilnog izvršenja, određenog bez nazočnosti tužitelja, koje se temelji na ugovoru o potrošačkom kreditu u vezi s izdanom kreditnom karticom American Expres Gold, čim bude raspolagao za to potrebnim činjeničnim i pravnim elementima, ocijeniti, čak i po službenoj dužnosti, je li naknada predviđena predmetnim ugovorom nepoštena, to jest: (a) – naknada za izdavanje kartice; (b) – godišnja naknada za vođenje kartice; (c) – godišnja naknada za vođenje dodatne kartice; (d) – naknada za produljenje kartice; (e) – naknada za zamjensku karticu; (f) – naknada za promjenu PIN-a; (g) – naknada za podizanje gotovine s bankomata i u poslovnicama (vlastitim ili u drugim bankama u Rumunjskoj ili inozemstvu); (h) – naknada za plaćanje robe i/ili usluga trgovaca u inozemstvu ili Rumunjskoj; (i) – naknada za izdavanje i slanje izvatka o stanju računa; (j) – naknada za uvid u stanje računa na bankomatima; (k) – naknada za kašnjenje u plaćanju; (l) – naknada za prekoračenje kreditnog limita; (m) – naknada za neopravdano odbijanje plaćanja, unatoč činjenici da iznos tih naknada nije naveden u ugovoru?

2.

Je li sljedeća izjava o godišnjoj kamati: „kamata na kredit obračunava se u odnosu na dnevno stanje računa, podijeljenog po stavkama (plaćanja, podizanje gotovine, troškovi i naknada) i dnevne kamatne stope za obračunsko razdoblje. Kamata se obračunava dnevno, u skladu sa sljedećom formulom: iznos dobiven množenjem svake stavke s dnevnog stanja računa s dnevnom kamatnom stopom koja se primjenjuje na određeni dan; dnevna kamatna stopa izračunava se kao omjer između godišnje stope i 360 dana” – koja je od ključne važnosti u kontekstu Direktive Vijeća 87/102/EZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje potrošača [neslužbeni prijevod], kako je izmijenjena Direktivom 98/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998., koja koristi sličan izričaj –sastavljena jasno i razumljivo u smislu članaka 3. i 4. Direktive 93/13/EEZ?

3.

Dopušta li nenavođenje iznosa naknade koja se plaća temeljem ugovora i uvrštavanje u ugovor načina izračuna kamata, bez navođenja njihovog iznosa, nacionalnom sudu – u skladu s odredbama Direktive Vijeća 87/102 od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje potrošača (2), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. (3), i Direktive Vijeća 93/13/EEZ – da utvrdi da se zbog nenavođenja tih podataka u ugovoru o potrošačkom kreditu smatra da je predmetni kredit odobren bez naknada i kamata?

4.

Odnosi li se na sudužnika iz ugovora o potrošačkom kreditu pojam „potrošač”, kako je definiran odredbama članka 2. točke (a) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, i članka 1. stavka 2. točke (a) Direktive 87/102/EEZ?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, je li načelo učinkovitosti prava dodijeljenih direktivama zadovoljeno kada je iznos kamate, naknada i troškova poznat jedino glavnom dužniku, putem mjesečnog izvatka o stanju računa ili stavljanjem obavijesti na oglasnu ploču u sjedištu banke?

6.

Treba li Direktivu 87/102/EEZ tumačiti na način da je banka dužna u pisanom obliku izvijestiti kako dužnika tako i sudužnika o najvišem kreditnom limitu, godišnjoj kamati i troškovima koji se primjenjuju od dana sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, kao i o uvjetima pod kojima se ti elementi mogu izmijeniti, o postupku za raskid ugovora o potrošačkom kreditu i bilo kojoj promjeni tijekom trajanja ugovora o potrošačkom kreditu koja se odnosi na godišnju kamatu ili troškove nastale nakon potpisivanja ugovora o potrošačkom kreditu, u trenutku nastanka takve promjene, preporučenim pismom s povratnicom ili putem besplatnog izvatka o stanju računa?