10.6.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 175/25 |
Tužba podnesena 21. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-133/14)
2014/C 175/31
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal, W. Mölls i D. Martin, agenti)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
— |
poništi Direktivu Vijeća 2013/64/EU od 17.prosinca 2013. o izmjeni direktiva Vijeća 91/271/EEZ i 1999/74/EZ i direktiva 2000/60/EZ, 2006/7/EZ i 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju (1); |
— |
ostavi na snazi učinke Direktive 2013/64 do stupanja na snagu nove direktive donesene na temelju odgovarajućih pravnih temelja; |
— |
naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija zahtijeva poništenje Direktive 2013/64/EU koju je Vijeće usvojilo na pravnom temelju članka 349. UFEU-a.
Komisija prigovara Vijeću da je usvojilo tu direktivu iako je ona predlagala temeljiti odnosni akt na sektorskim pravnim osnovama, tj. na članku 43. stavku 2., članku 114. članku 153. stavku 2., članku 168. i članku 192. stavku 1. UFEU-a.
Ona smatra da se, u skladu sa svrhom i ciljem pobijane direktive, članak 349. UFEU-a ne može valjano upotrijebiti kao pravna temelj. Potonji članak 349. UFEU-a se može primijeniti samo kad se radi o odstupanju od načela primjene primarnog prava na najudaljenija područja kao što su ona utvrđena člankom 355. stavkom 1. UFEU-a. Međutim predmetna direktiva bi, bez odstupanja od Ugovorâ, samo prilagodila sekundarno pravo kako bi odgovorila na situaciju nastalu promjenom statusa Mayottea. Takvo tumačenje je ojačano ne samo tekstom članka 349. UFEU-a nego i sustavom pravnih osnova Ugovora kao i povijesnim izvorima tog članka.