Predmet C‑525/14

Europska komisija

protiv

Češke Republike

„Povreda obveze države članice — Slobodno kretanje robe — Članak 34. UFEU‑a — Količinska ograničenja uvoza — Mjere s istovrsnim učinkom — Plemenite kovine na koje se utiskuje žig u trećoj državi u skladu s nizozemskim zakonodavstvom — Uvoz u Češku Republiku nakon puštanja u slobodan promet — Odbijanje priznavanja žiga — Zaštita potrošača — Proporcionalnost — Dopuštenost“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 22. rujna 2016.

1. Sudski postupak – Usmeni dio postupka – Ponovno otvaranje – Obveza ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka kako bi se strankama omogućilo podnošenje očitovanja o pravnim pitanjima iznesenima u mišljenju nezavisnog odvjetnika – Nepostojanje

   (čl. 252. st. 2. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 83.)

2. Države članice – Obveze – Povreda obveze – Ocjena utemeljena na upravnoj praksi, a ne na nacionalnom propisu – Dopuštenost – Pretpostavke

   (čl. 258. UFUE‑a)

3. Tužba zbog povrede obveze – Predmet spora – Određivanje tijekom predsudskog postupka – Dosljedno i detaljno navođenje prigovora u obrazloženom mišljenju i u aktu kojim se pokreće postupak – Nedvosmisleni zahtjevi – Nepostojanje – Nedopuštenost

   (čl. 258. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 120. t. (c))

4. Slobodno kretanje robe – Količinska ograničenja – Mjere s istovrsnim učinkom – Načelo uzajamnog priznavanja – Trgovina unutar Unije robom iz trećih država koja se nalazi u slobodnom prometu, ali nije zakonito stavljena na tržište na državnom području neke od država članica – Neprimjenjivost tog načela

   (čl. 34. UFEU‑a)

5. Slobodno kretanje robe – Količinska ograničenja – Mjere s istovrsnim učinkom – Pojam – Nacionalna praksa prema kojoj stavljanje na tržište plemenitih kovina označenih žigovima laboratorija za žigosanje druge države članice zahtijeva nadzor i dodatno označavanje jamstvenim žigom – Uključenost – Opravdanje – Zaštita potrošača – Jamstveni žigovi utisnuti na državnom području treće države – Dopuštenost

   (čl. 34. UFEU‑a)

6. Slobodno kretanje robe – Količinska ograničenja – Mjere s istovrsnim učinkom – Opravdanje – Zaštita potrošača – Nacionalna praksa općeg i sustavnog odbijanja priznavanja žigova laboratorija za žigosanje druge države članice – Povreda načela proporcionalnosti

   (čl. 34. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 8.‑10.)

2.  Upravna praksa u državi članici može biti predmet tužbe zbog povrede obveze ako ima određeni stupanj dosljednosti i općenitosti.

   (t. 14.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 16.‑19.)

4.  Načelo uzajamnog priznavanja ne može se primijeniti na trgovinu unutar Unije robom iz trećih država koja se nalazi u slobodnom prometu u jednoj državi članici, ako ona nije prije izvoza u neku drugu državu članicu zakonito stavljena na tržište u nekoj od država članica.

   (t. 39.)

5.  Nacionalni propisi koji zahtijevaju da se proizvodi od plemenitih kovina uvezeni iz drugih država članica, u kojima se oni zakonito prodaju i žigosani su u skladu sa zakonodavstvom tih država, moraju ponovno žigosati u državi članici uvoza za učinak imaju otežavanje i poskupljivanje uvoza i predstavljaju mjeru istovrsnog učinka kakav ima količinsko ograničenje uvoza u smislu članka 34. UFEU‑a.

   Takav je slučaj i s praksom prema kojoj plemenite kovine označene žigovima laboratorija za žigosanje jedne države članice, koje su zakonito žigosane i stavljene na tržište na području te države članice ili, prema okolnostima slučaja, neke druge države članice, ili su žigosane na području treće države u skladu sa zakonodavstvom prvonavedene države članice i puštene u slobodan promet u jednoj državi članici, te bez obzira na to jesu li zakonito stavljene na tržište neke države članice, mogu se staviti na tržište na području dotične države članice samo ako su u njoj bile predmet nadzora i dodatno su označene jamstvenim žigom.

   Kada je riječ o postojanju mogućeg opravdanja za takvu praksu koji se sastoji, među ostalim, u zaštiti potrošača, a uvažavajući postojeću opasnost od prijevara na tržištu predmeta od plemenitih kovina u uvjetima nepostojanja Unijinih propisa, države članice imaju mogućnost odabira prikladnih mjera za suprotstavljanje toj opasnosti, pri čemu raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću. Iz navedenoga slijedi da država članica prema sadašnjem stanju prava Unije te izvan slučajeva koji su uređeni međunarodnim sporazumom u načelu može utemeljeno smatrati da jamstveni žigovi utisnuti na području treće države ne nude razinu zaštite potrošača jednaku onoj jamstvenih žigova koje su neovisna tijela utiskivala na području država članica.

   (t. 42.‑44., 52., 55.)

6.  Država članica povređuje obveze koje ima na temelju članka 34. UFEU‑a kada na općenit način i sustavno odbija priznati žigove laboratorija za žigosanje druge države članice ako takva praksa odbijanja, s jedne strane, nije opravdana jer rezultati nadzora provedenog u državi članici iz koje su predmetne plemenite kovine izvezene zadovoljavaju potrebe države članice uvoza i ako je ona, s druge strane, iako se može opravdati zaštitom potrošača, neproporcionalna ciljevima kojima teži.

   Kada je, s jedne strane, riječ o prvom aspektu povrede, takva praksa odbijanja nije opravdana kada dvije države članice osiguravaju jednaku razinu zaštite potrošača. Takav je slučaj i s plemenitim kovinama označenima žigom laboratorija za žigosanje u jednoj državi članici i zakonito stavljenima na tržište na državnom području države članice kao i za plemenite kovine označene žigom laboratorija za žigosanje u trećoj državi, koje su puštene u slobodan promet u Unije i koje su, prije izvoza u državu članicu o kojoj je riječ, zakonito stavljene na tržište na državnom području neke druge države članice koja je, baš kao i prva država članica, odlučila da neće prihvatiti da njezin(i) laboratorij(i) za žigosanje ili druga tijela koja su ovlaštena utiskivati njezine jamstvene žigove na plemenite kovine navedene žigove utiskuju na području trećih država.

   S druge strane, kada se takva praksa odbijanja može opravdati zaštitom potrošača, što je slučaj kada ona obuhvaća plemenite kovine označene žigom tog laboratorija utisnutim na državnom području treće države, koje su puštene u slobodan promet u Uniji i izvezene u državu članicu o kojoj je riječ, a da nisu prethodno zakonito stavljene na tržište u nekoj od država članica, kao i kada je riječ o takvoj robi koja je, nakon puštanja u slobodan promet, zakonito stavljena na tržište države članice koja ne zahtijeva da neovisno tijelo označava plemenite kovine jamstvenim žigom, ili na tržište države članice koja zahtijeva takvo označavanje, ali prihvaća da se ono obavi na području trećih država, ona je, s obzirom na svoju opću prirodu i sustavnost, neproporcionalna ciljevima kojima teži jer obuhvaća sve plemenite kovine označene žigovima navedenog laboratorija za žigosanje, a ne samo plemenite kovine koje su tim žigovima označavane na području treće države i to, štoviše, bez razlikovanja prema tome pod kojim su uvjetima te plemenite kovine izvezene u državu članicu koja te žigove ne priznaje, to jest, među ostalim, izvoze li se nakon jednostavnog puštanja u slobodan promet u drugoj državi članici ili nakon što su također zakonito stavljene na tržište neke druge države članice.

   (t. 58.‑60., 62., 64., 68., 69., t. 1. izreke)