Predmet C‑453/14

Vorarlberger Gebietskrankenkasse

i

Alfred Knauer

protiv

Landeshauptmann von Vorarlberg

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EZ) br. 883/2004 — Članak 5. — Pojam ‚istovjetna davanja’ — Jednako postupanje s davanjima za slučaj starosti u dvjema državama članicama Europskog gospodarskog prostora — Nacionalni propis koji uzima u obzir davanja za slučaj starosti koja se primaju u drugim državama članicama radi izračuna iznosa socijalnih doprinosa“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 21. siječnja 2016.

  1. Socijalna sigurnost — Radnici migranti — Propisi Unije — Materijalno područje primjene — Izjave država članica o davanjima za slučaj starosti — Doseg

    (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 883/2004, čl. 9.)

  2. Pravo Europske unije — Tumačenje — Metode — Doslovno, sustavno i teleološko tumačenje

  3. Socijalna sigurnost — Radnici migranti — Propisi Unije — Materijalno područje primjene — Davanja za slučaj starosti — Davanja koja isplaćuje strukovni mirovinski sustav jedne države članice i davanja koja isplaćuje zakonski mirovinski sustav druge države članice — Istovjetna davanja

    (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 883/2004, čl. 5. podtočka (a))

  1.  Kad su davanja za slučaj starosti navedena u izjavi države članice u smislu članka 9. Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, ona su obuhvaćena područjem primjene te uredbe.

    U tom pogledu, kada je na temelju članka 9. Uredbe br. 883/2004 cijeli strukovni mirovinski sustav bio predmet izjave Kneževine Lihtenštajn, koju valja izjednačiti s državom članicom za potrebe primjene navedene uredbe, davanja za slučaj starosti koje isplaćuje taj sustav treba shvaćati na način da ulaze u područje primjene te uredbe.

    (t. 23., 24.)

  2.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 27.)

  3.  Članak 5. podtočku (a) Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti treba tumačiti na način da su davanja za slučaj starosti koja isplaćuje strukovni mirovinski sustav države članice i davanja koja isplaćuje zakonski mirovinski sustav druge države članice, a oba su sustava obuhvaćena područjem primjene iste uredbe, istovjetna davanja u smislu te odredbe ako dvije kategorije davanja imaju isti cilj da se njihovim osiguranicima zajamči zadržavanje životnog standarda s obzirom na standard koji su uživali prije svojeg umirovljenja.

    U tom pogledu, okolnost postojanja razlika, posebice u odnosu na način na koji su stečena prava na ta davanja ili u odnosu na mogućnost da osiguranici uživaju dobrovoljna dopunska davanja, ne opravdava drukčiji zaključak.

    Objektivno opravdanje da se s dotičnim davanjima za slučaj starosti ne postupa na isti način moglo bi, ovisno o slučaju, postojati kada bi se za davanja za slučaj starosti koja isplaćuje strukovni mirovinski sustav jedne države članice ubirali doprinosi za pokrivanje davanja za slučaj bolesti u drugoj državi članici, a da su takvi doprinosi već ubrani u prvoj državi članici.

    (t. 36.‑38. i izreka)