Predmet C‑336/14
Kazneni postupak
protiv
Sebat Ince
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amstgericht Sonthofen)
„Sloboda pružanja usluga — Članak 56. UFEU‑a — Igre na sreću — Javni monopol u području klađenja na sportska natjecanja — Prethodno upravno odobrenje — Isključenje privatnih subjekata — Prikupljanje oklada za račun subjekta sa sjedištem u drugoj državi članici — Kaznenopravne sankcije — Nacionalna odredba protivna pravu Unije — Isključenje — Prelazak na sustav koji predviđa dodjelu ograničenog broja koncesija privatnim subjektima — Načela transparentnosti i nepristranosti — Direktiva 98/34/EZ — Članak 8. — Tehnički propisi — Pravila koja se odnose na usluge — Obveza obavješćivanja“
Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 4. veljače 2016.
Sloboda pružanja usluga — Odredbe Ugovora — Područje primjene — Igre na sreću — Prikupljanje oklada društva sa sjedištem u jednoj državi članici posredovanjem subjekta sa sjedištem u drugoj državi članici — Uključenost
(čl. 56. UFEU‑a)
Pravo Europske unije — Nadređenost — Protivno nacionalno pravo — Ipso iure neprimjenjivost postojećih propisa
(Izjava br. 17 priložena UEU‑u i UFEU‑u)
Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Igre na sreću — Nacionalni propisi koji samo jednom gospodarskom subjektu daju isključivo pravo organizacije tih igara — Nedopuštenost — Odbijanje dodjeljivanja prijelaznog razdoblja odnosnoj nacionalnoj administraciji kako se ne bi ispitivali na prijelaznoj osnovi zahtjevi za izdavanje dozvola u tom sektoru — Uvjeti za dodjeljivanje dozvola za organiziranje igara na sreću kada takvi zahtjevi postoje — Poštovanje temeljnih pravila Ugovorâ i načelâ jednakog postupanja i transparentnosti
(čl. 56. UFEU‑a)
Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Igre na sreću — Nacionalni propis koji zabranjuje posredovanje u sportskom klađenju bez dozvole za račun subjekta koji ima dozvolu u drugoj državi članici — Postupak izdavanja dozvole koji nacionalna tijela primjenjuju na nedosljedan način i koji određeni nacionalni sudovi dovode u pitanje — Ustrajnost učinaka sustava javnog monopola u području sportskog klađenja unatoč tome što su nacionalni sudovi utvrdili da navedeni sustav nije u skladu s pravom Unije — Nedopuštenost
(čl. 56. UFEU‑a)
Države članice — Obveze
(čl. 4. st. 3. UEU‑a; Izjava br. 17 priložena UEU‑u i UFEU‑u)
Usklađivanje zakonodavstava — Postupak osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva — Direktiva 98/34 — Obveza država članica da obavještavaju Komisiju o svim nacrtima tehničkih propisa — Doseg — Povreda obveze — Posljedice
(Direktiva 98/34 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 98/48, čl. 8. st. 1.)
Usklađivanje zakonodavstava — Postupak osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva — Direktiva 98/34 — Tehnički propis — Pojam — Nacionalne odredbe koje propisuju uvjete za poslovni nastan ili pružanje usluga poduzetnika — Isključenje
(Direktiva 98/34 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 98/48, čl. 1. t. 11.)
Usklađivanje zakonodavstava — Postupak osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva — Direktiva 98/34 — Obveza država članica da obavještavaju Komisiju o svim nacrtima tehničkih propisa — Doseg — Neobavještavanje o nacionalnim odredbama kojima se u određenoj regiji održavaju na snazi propisi o kojima je već obaviješteno kao i odredaba koje su zajedničke za različite regije u odnosnoj državi članici — Povreda
(Direktiva 98/34 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 98/48, čl. 8. st. 1.)
Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Igre na sreću — Nacionalni propis koji zabranjuje posredovanje u sportskom klađenju bez dozvole za račun subjekta koji ima dozvolu u drugoj državi članici — Neusklađenost postupka izdavanja dozvola s načelima jednakog postupanja i transparentnosti — Ustrajnost učinaka sustava javnog monopola u području sportskog klađenja unatoč tome što su nacionalni sudovi utvrdili da navedeni sustav nije u skladu s pravom Unije — Nedopuštenost
(čl. 56. UFEU‑a)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 43.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 52.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 54., 55.)
Članak 56. UFEU‑a treba tumačiti na način da se protivi tomu da tijela kaznenog progona države članice kažnjavaju posredovanje u sportskom klađenju koje bez dozvole obavlja privatni subjekt za račun drugog privatnog subjekta koji nema dozvolu za organiziranje sportskog klađenja u toj državi članici, ali ima u drugoj državi članici, ako je obveza posjedovanja dozvole za organiziranje i posredovanje u sportskom klađenju dio uređenja sustava javnog monopola koji su nacionalni sudovi ocijenili protivnim pravu Unije. Članak 56. UFEU‑a protivi se takvoj kazni čak i kad privatni subjekt može u teoriji ishoditi dozvolu za organiziranje ili posredovanje u sportskom klađenju ako poznavanje postupka dodjele takve dozvole nije zajamčeno i sustav javnog monopola nad sportskim klađenjem za koji su nacionalni sudovi utvrdili da je protivan pravu Unije i dalje postoji, unatoč usvajanju takvog postupka.
Naime, u tim se okolnostima ne može isključiti da privatni subjekti nisu u mogućnosti doznati ni za postupak koji treba slijediti kako bi se zatražila dozvola za organiziranje i posredovanje u sportskom klađenju ni za uvjete pod kojima se dozvola izdaje ili odbija. Takva neodređenost ne omogućuje odnosnim subjektima da doznaju opseg svojih prava i obveza koje proizlaze iz članka 56. UFEU‑a, tako da se taj sustav mora smatrati protivnim načelu pravne sigurnosti. Stoga se takav fiktivni postupak za izdavanje dozvole ne može smatrati uklanjanjem neusklađenosti s pravom Unije koju su utvrdili nacionalni sudovi odredaba unutarnjeg prava kojima se uvodi sustav javnog monopola na organiziranje i posredovanje u sportskom klađenju.
(t. 58., 59., 62., 65. i t. 1. izreke)
Država članica ne može primijeniti kaznenu sankciju za neizvršenu administrativnu formalnost ako je protivno pravu Unije odbila ili onemogućila ispunjenje te formalnosti. Takva zabrana, koja proizlazi iz načela nadređenosti prava Unije i načela lojalne suradnje propisanog člankom 4. stavkom 3. UEU‑a, nameće se svim tijelima država članica u okviru njihovih nadležnosti, među kojima su i tijela kaznenog progona.
(t. 63., 64.)
Nepoštovanje obveze obavješćivanja predviđene člankom 8. stavkom 1. Direktive 98/34 o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih standarda i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva, kako je izmijenjena Direktivom 98/48, predstavlja povredu postupka u donošenju dotičnih tehničkih propisa i dovodi do njihove neprimjenjivosti, na način da se ne mogu primijeniti na pojedince. U tom pogledu, iako članak 8. stavak 1. zahtijeva da se nacrt zakona koji sadržava tehničke propise Komisiji dostavi u cijelosti – neprimjenjivost koja proizlazi iz nepoštovanja te obveze obuhvaća samo tehničke propise koji se nalaze u takvom zakonu, a ne njegove odredbe u cijelosti.
(t. 67., 68.)
U smislu članka 1. točke 11. Direktive 98/34 o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih standarda i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva, kako je izmijenjena Direktivom 98/48, nacionalne odredbe ograničene na propisivanje uvjeta za poslovni nastan poduzetnika ili pružanje usluga, poput odredbi koje obavljanje profesionalne djelatnosti podvrgavaju prethodnom odobrenju, ne predstavljaju tehničke propise.
(t. 76.)
Članak 8. stavak 1. Direktive 98/34 o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih standarda i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva, kako je izmijenjena Direktivom 98/48, treba tumačiti na način da nacrt regionalnog zakonodavstva koji u cijeloj odnosnoj regiji održava na snazi odredbe zakonodavstva zajedničke različitim regijama jedne države članice koje su prestale važiti podliježe obvezi obavješćivanja predviđenoj člankom 8. stavkom 1. istog propisa, ako taj nacrt sadržava tehničke propise u smislu članka 1. te direktive, uz posljedicu da povreda te obveze dovodi do toga da se ta tehnička pravila ne mogu primijeniti protiv pojedinca u okviru kaznenog postupka. Takvu obvezu ne dovodi u pitanje okolnost da je navedeno zajedničko zakonodavstvo prethodno bilo dostavljeno Komisiji u stanju nacrta sukladno članku 8. stavku 1. spomenute direktive i da je izričito predviđalo mogućnost produljenja, koja, međutim, nije iskorištena.
Naime, posebice u pogledu tog drugog cilja kojem teži Direktiva 98/34 te je naveden u njezinoj uvodnoj izjavi 7., gospodarski subjekti jedne države članice trebaju biti obaviješteni o nacrtima tehničkih propisa koje donosi druga država članica kao i o njihovu vremenskom i teritorijalnom području primjene, kako bi mogli doznati opseg obveza koje bi im mogle biti propisane te predvidjeti usvajanje tih dokumenata prilagođavajući, ako je potrebno, pravodobno svoje proizvode ili usluge. U tim okolnostima, iako nacionalna pravila imaju isti sadržaj kao i ona koja su prethodno bila dostavljena Komisiji, s obzirom na to da se razlikuju što se tiče vremenskog i teritorijalnog ključa primjene, provedba ciljeva kojima teži Direktiva 98/34 zahtijeva da nacrt takvog zakonodavstva bude dostavljen Komisiji na temelju članka 8. stavka 1. podstavka 1. te direktive.
(t. 81.‑84. i t. 2. izreke)
Članak 56. UFEU‑a treba tumačiti na način da se protivi tomu da država članica kažnjava posredovanje bez dozvole u sportskom klađenju na svojem državnom području za račun gospodarskog subjekta koji je nositelj dozvole za organiziranje sportskog klađenja u drugoj državi članici:
|
— |
kada je izdavanje dozvole za organiziranje sportskog klađenja uvjetovano time da navedeni subjekt dobije koncesiju u skladu s postupkom dodjele koncesija, ako nacionalni sudac utvrdi da taj postupak ne poštuje načela jednakog postupanja i nediskriminacije na temelju državljanstva kao ni obvezu transparentnosti koja iz toga proizlazi, i |
|
— |
ako se, unatoč stupanju na snagu nacionalne odredbe koja omogućuje dodjelu koncesija privatnim subjektima, primjena odredbi kojima se uvodi sustav javnog monopola na organiziranje i posredovanje u sportskom klađenju koje su nacionalni sudovi ocijenili protivnima pravu Unije nastavila u praksi. |
Naime, tijela javne vlasti koja sklapaju ugovore o koncesijama za usluge obvezna su općenito poštovati temeljna pravila Ugovora, osobito članak 56. UFEU‑a i posebno načelo jednakog postupanja i nediskriminacije na temelju državljanstva kao i obvezu transparentnosti koja iz toga proizlazi.
(t. 86., 95. i t. 3. izreke)