Predmet C-247/14 P

HeidelbergCement AG

protiv

Europske komisije

„Žalba — Tržišno natjecanje — Tržište ‚cementa i srodnih proizvoda’ — Upravni postupak — Uredba (EZ) br. 1/2003 — Članak 18. stavci 1. i 3. — Odluka o zahtjevu za pružanje informacija — Obrazloženje — Određenost zahtjeva“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 10. ožujka 2016.

1. Žalba – Razlozi – Nedovoljno ili proturječno obrazloženje – Dopuštenost

   (čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

2. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja – Nužnost navođenja svih relevantnih činjeničnih i pravnih elemenata – Nepostojanje

   (čl. 296. UFEU‑a)

3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zahtjev za pružanje informacija – Obveza obrazlaganja – Doseg

   (čl. 256. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. st. 3.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 15.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 16.)

3.  Kad je riječ o obrazloženju odluke o zahtjevu za pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe br. 1/2003, ta odredba definira njezine bitne elemente. Ta posebna obveza obrazlaganja predstavlja temeljni zahtjev koji postoji ne samo zato da bi se zahtjev za pružanje informacija dotičnim poduzetnicima prikazao opravdanim, već i zato da bi im se omogućilo razumijevanje opsega njihove dužnosti suradnje, čuvajući istodobno njihovo pravo na obranu

   Kad je riječ o obvezi navođenja svrhe zahtjeva, ona označava to da Komisija u svojemu zahtjevu treba navesti cilj svoje istrage i stoga identificirati navodnu povredu pravila o tržišnom natjecanju. S tim u vezi, Komisija nije dužna adresata odluke o zahtjevu za pružanje informacija obavijestiti o svim informacijama kojima raspolaže a koje se odnose na navodne povrede ni izvršiti detaljnu pravnu analizu tih povreda, pod uvjetom da jasno navede pretpostavke koje namjerava provjeriti. Međutim, budući da se nužnost informacija mora ocijeniti s obzirom na svrhu navedenu u zahtjevu za pružanje informacija, ta svrha mora biti dovoljno određeno navedena jer bi inače bilo nemoguće utvrditi jesu li informacije potrebne te Sud ne bi mogao izvršiti svoj nadzor

   S tim u vezi, točno je da zahtjev za pružanje informacija predstavlja istražnu mjeru koja se uobičajeno upotrebljava u okviru stadija prethodne istrage, koja prethodi obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i jedini joj je cilj omogućiti Komisiji da prikupi informacije i dokumentaciju koji su joj potrebni da utvrdi postojanje i doseg određene činjenične i pravne situacije. Osim toga, iako je smatrano da, kad je riječ o odlukama o pretrazi, iako je Komisija dužna s najvećom mogućom preciznošću navesti što traži i na koje se elemente provjera mora odnositi u odluci o pretrazi, s druge strane, ipak nije neophodno točno odrediti dotično tržište niti dati točnu pravnu analizu presumiranih povreda ili naznaku razdoblja tijekom kojeg su te povrede počinjene, to je opravdano činjenicom da do pretraga dolazi na početku istrage, u razdoblju u kojem Komisija još ne raspolaže detaljnim informacijama. Međutim, obrazloženje koje je prekratko, nejasno, općenito i u određenim aspektima dvosmisleno ne ispunjava zahtjeve obrazlaganja, određene člankom 18. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003, kako bi opravdalo zahtjev za pružanje informacija koji je upućen više od dvije godine nakon prvih pretraga, dok je Komisija već uputila više zahtjeva za pružanje informacija poduzetnicima za koje je sumnjala da su sudjelovali u povredi i više mjeseci nakon odluke o pokretanju postupka.

   (t. 17., 19.-21., 24., 37.-39.)