9. srpnja 2015. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Članci 273. i 287. — Obveza određivanja obveznika PDV‑a po službenoj dužnosti — Oporezivi karakter veterinarskih usluga — Načelo pravne sigurnosti — Načelo zaštite legitimnih očekivanja“
U predmetu C‑144/14,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Tribunalul Maramureș (Rumunjska), odlukom od 17. listopada 2013., koju je Sud zaprimio 26. ožujka 2014., u postupku
Cabinet Medical Veterinar Dr. Tomoiagă Andrei
protiv
Direcția Generală Regională a Finanțelor Publice Cluj Napoca prin Administrația Județeană a Finanțelor Publice Maramureș,
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: J.-C. Bonichot (izvjestitelj), predsjednik vijeća, J. L. da Cruz Vilaça i C. Lycourgos, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Wathelet,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
— |
za Cabinet Medical Veterinar Dr. Tomoiagă Andrei, R. D. Apan, odvjetnik, |
— |
za rumunjsku vladu, R. R.-H. Radu, D. M. Bulancea i A. G. Vacaru, u svojstvu agenata, |
— |
za vladu Helenske Republike, K. Nasopoulou i I. Kotsoni, u svojstvu agenata, |
— |
za Europsku komisiju, R. Lyal i L. Nicolae, u svojstvu agenata, |
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegova mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje načelâ pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja te članaka 273. i 287. točke 18. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2009/162/EU od 22. prosinca 2009. (SL 2010., L 10, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 330., u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/112). |
2 |
Zahtjev je upućen u okviru spora između Cabinet Medical Veterinar Dr. Tomoiagă Andrei (veterinarska ambulanta dr. Andreija Tomoiagăe, u daljnjem tekstu: veterinarska ambulanta) i Direcția Generală Regională a Finanțelor Publice Cluj Napoca prin Administrația Județeană a Finanțelor Publice Maramureș (Regionalna opća uprava za javne financije Cluj Napoce, zastupana po mjesnoj upravi za javne financije Maramureșa, u daljnjem tekstu: porezno tijelo) u pogledu plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) za veterinarske usluge pružene u razdoblju od 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2010. |
Pravni okvir
Direktiva 2006/112
3 |
U članku 2. stavku 1. točki (c) Direktive 2006/112 predviđeno je: „Sljedeće transakcije podliježu PDV‑u: [...]
|
4 |
U članku 132. stavku 1. te direktive propisano je: „Države članice dužne su izuzeti sljedeće transakcije: [...]
[...]“ |
5 |
U skladu s člankom 213. stavkom 1. navedene direktive: „Svaki porezni obveznik obvezan je prijaviti početak, promjenu ili prestanak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika. [...]“ |
6 |
Članak 214. stavak 1. točka (a) te direktive glasi kako slijedi: „Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale identifikaciju sljedećih osoba putem jedinstvenog broja:
[...]“ |
7 |
U članku 250. stavku 1. Direktive 2006/112 predviđeno je: „Svaki porezni obveznik dužan je podnijeti prijavu PDV‑a, u kojoj se navode svi podaci koji su potrebni za izračun poreza za koji je nastala obveza obračuna i odbitaka, te ukoliko je to potrebno za utvrđivanje osnovice za razrez, ukupna vrijednost transakcija koje se odnose na takav porez i odbitke, te vrijednost svake izuzete transakcije.“ |
8 |
Članak 273. stavak 1. te direktive glasi kako slijedi: „Države članice mogu propisati i druge obveze koje smatraju potrebnima da bi osigurale pravilnu naplatu PDV‑a, te da bi spriječile utaju, uz poštovanje jednakog postupanja s domaćim transakcijama i transakcijama koje obavljaju porezni obveznici između država članica, te pod uvjetom da te obveze u trgovini između država članica ne uzrokuju formalnosti povezane s prelaskom preko granice.“ |
9 |
U članku 287. navedene direktive propisano je: „Države članice koje su pristupile nakon 1. siječnja 1978., mogu izuzeti od poreza porezne obveznike čiji godišnji promet ne prelazi protuvrijednost u nacionalnoj valuti sljedećih iznosa, prema tečaju na dan njihovog pristupanja: [...]
|
Rumunjsko pravo
10 |
U članku 141. Zakona br. 571/2003 kojim se ustanovljuje Porezni zakonik (Legea nr. 571/2003 privind Codul fiscal, Monitorul Oficial al României, Dio I., br. 927 od 23. prosinca 2003.; u daljnjem tekstu: Porezni zakonik), koji se odnosi na izuzeće od oporezivanja transakcija obavljenih u tuzemstvu, predviđeno je sljedeće: „(1) Sljedeće transakcije od općeg interesa izuzete su od plaćanja [PDV‑a]:
|
11 |
U članku 141. Poreznog zakonika, kako je izmijenjen Zakonom br. 343/2006 (Monitorul Oficial al României, Dio I., br. 662 od 1. kolovoza 2006.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2007., propisano je: „(1) Sljedeće transakcije od općeg interesa izuzete su od poreza:
|
12 |
U skladu s člankom 152. Poreznog zakonika, kako je izmijenjen Zakonom br. 343/2006: „(1) Porezni obveznik sa sjedištem u Rumunjskoj čiji je ukupni prijavljeni ili ostvareni godišnji promet manji od praga koji iznosi 35.000 eura [...] može zatražiti izuzeće od oporezivanja, u daljnjem tekstu nazvano ‚posebni režim izuzeća’, za transakcije predviđene u članku 126. stavku 1. [...] [...] (6) Porezni obveznik koji se koristi posebnim režimom izuzeća i čiji je promet u kalendarskoj godini, kako je predviđen u stavku 2., jednak ili veći od praga za izuzeće dužan je u skladu s člankom 153. identificirati se kao obveznik PDV‑a u roku od deset dana od dana kada je taj prag dosegnut ili prekoračen. [...] Posebni režim izuzeća primjenjuje se do datuma identifikacije obveznika PDV‑a, u skladu s člankom 153. Ako se dotični porezni obveznik ne identificira kao obveznik PDV‑a ili to ne učini pravodobno, nadležna porezna tijela imaju pravo obvezati ga na plaćanje poreza i odgovarajućih dodatnih iznosa, počevši od dana kada je u skladu s člankom 153. trebao biti identificiran kao obveznik PDV‑a. [...]“ |
13 |
Članak 153. Poreznog zakonika, kako je izmijenjen Zakonom br. 343/2006, glasi kako slijedi: „(1) Porezni obveznik sa sjedištem u Rumunjskoj [...] koji obavlja ili ima namjeru obavljati gospodarsku aktivnost koja uključuje transakcije koje su oporezive PDV‑om i/ili su izuzete od plaćanja tog poreza s pravom na odbitak mora od nadležnog poreznog tijela zatražiti da ga identificira kao obveznika PDV‑a, i to:
(7) Ako osoba koja je dužna identificirati se kao obveznik PDV‑a u skladu sa stavcima 1., 2., 4. i 5. ne podnese takav zahtjev nadležna porezna tijela će ga identificirati po službenoj dužnosti. [...]“ |
14 |
U Prilogu Uredbe br. 44/2004 od 22. siječnja 2004. o utvrđivanju pravila o primjeni Zakona br. 571/2003 kojim se ustanovljuje Porezni zakonik (Monitorul Oficial al României, Dio I., br. 112 od 6. veljače 2004.), u verziji koja je bila na snazi u razdoblju od 1. srpnja 2007. do 31. prosinca 2009., propisano je: „Pravila o primjeni: [...]
|
15 |
Uredbom br. 1620/2009 od 29. prosinca 2009. (Monitorul Oficial al României, Dio I., br. 927 od 31. prosinca 2009.) upotpunjena su i izmijenjena pravila o primjeni Poreznog zakonika utvrđena u Uredbi br. 44/2004. Počevši od 1. siječnja 2010. tim se pravilima predviđa sljedeće: „Pravila o primjeni:
[...]“ |
Glavni postupak i prethodna pitanja
16 |
Nakon provedenog poreznog nadzora porezno tijelo je u svibnju 2011. zatražilo od veterinarske ambulante plaćanje PDV‑a, uz pripadajuće dodatne naknade i kamate, za veterinarske usluge koje su pružene u razdoblju od 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2010. |
17 |
Veterinarska ambulanta pokrenula je u vezi s tom odlukom postupak pred Tribunalulom Maramureș (prvostupanjski sud u Maramureșu) navodeći da su prema rumunjskom zakonodavstvu njezine aktivnosti do 1. siječnja 2010. bile izuzete od plaćanja PDV‑a ili da je u najmanju ruku postojala dvojba u tom pogledu koju je mogla otkloniti samo Uredba br. 1620/2009, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2010. |
18 |
Porezno tijelo, suprotno tomu, ističe da se to izuzeće više ne primjenjuje od 1. siječnja 2007., dana kada je na snagu stupio Zakon br. 343/2006 kojim su veterinarske aktivnosti uklonjene s popisa usluga izuzetih od plaćanja PDV‑a. Spomenuto tijelo nadalje tvrdi da se Uredbom br. 1620/2009 u svakom slučaju nije mogla izmijeniti nacionalna pravna norma višeg ranga, to jest zakonodavna norma, i da je tom uredbom isključivo pojašnjen primjenjivi pravni režim. |
19 |
Sud koji je uputio zahtjev dvoji o obvezama koje na temelju članka 273. Direktive 2006/112 imaju porezna tijela u okviru glavnog postupka, a osobito o tomu nalaže li ta odredba poreznom tijelu da po službenoj dužnosti identificira obveznika PDV‑a od trenutka kada je dotična osoba predala porezne prijave iz kojih je vidljivo da je njezin promet premašio prag za izuzeće od plaćanja PDV‑a. |
20 |
Navedeni se sud nadalje pita protivi li se načelo pravne sigurnosti tomu da je plaćanje PDV‑a zatraženo u okolnostima poput onih u glavnom postupku u kojima porezno tijelo nije poštovalo spomenutu obvezu da po službenoj dužnosti identificira obveznika PDV‑a niti je u praksi taj porez primjenjivalo na veterinarske usluge u razdoblju od 1. listopada 2007. i 31. prosinca 2010. Sud koji je uputio zahtjev također dvoji o posljedicama koje proizlaze iz činjenice da u spomenutom razdoblju presuda Komisija/Italija (122/87, EU:C:1988:256) nije objavljena u verziji na rumunjskom jeziku. |
21 |
U tim je okolnostima Tribunalul Maramureș odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
22 |
Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita obvezuje li članak 273. stavak 1. Direktive 2006/112 države članice da po službenoj dužnosti identificiraju poreznog obveznika za potrebe oporezivanja PDV‑om samo na temelju poreznih prijava koje se ne odnose na tu vrstu poreza, čak i ako im te prijave omogućuju da utvrde da je porezni obveznik premašio prag za izuzeće od navedenog poreza. |
23 |
S jedne strane, valja podsjetiti da, na temelju članka 287. točke 18. Direktive, na koji se u svom prvom pitanju poziva sud koji je uputio zahtjev, Rumunjska može izuzeti od plaćanja PDV‑a porezne obveznike čiji godišnji promet iznosi najviše 35.000 eura. |
24 |
S druge strane, u članku 273. stavku 1. Direktive 2006/112 određeno je da države članice mogu propisati i druge obveze koje smatraju potrebnima da bi osigurale pravilnu naplatu PDV‑a i da bi spriječile utaju, uz poštovanje jednakog postupanja s domaćim transakcijama i transakcijama koje obavljaju porezni obveznici između država članica, te pod uvjetom da te obveze u trgovini između država članica ne uzrokuju formalnosti povezane s prelaskom preko granice. |
25 |
Sud je upozorio da iz te odredbe, kao i iz članka 2. i članka 250. stavka 1. Direktive 2006/112 te iz članka 4. stavka 3. UEU‑a, proizlazi da je svaka država članica obvezna poduzeti sve potrebne zakonodavne i upravne mjere kojima se može osigurati cjelovita naplata PDV‑a koji se duguje na njezinu području i borba protiv utaje (vidjeti u tom smislu presude Komisija/Italija, C‑132/06, EU:C:2008:412, t. 37. i 46., te Åkerberg Fransson, C‑617/10, EU:C:2013:105, t. 25.). |
26 |
Iz navedenog osobito proizlazi to da su države članice dužne provjeravati prijave poreznih obveznika, njihove račune i drugu relevantnu dokumentaciju te obračunati i naplatiti dugovani porez (vidjeti presude Komisija/Italija, C‑132/06, EU:C:2008:412, t. 37.; Profaktor Kulesza, Frankowski, Jóźwiak, Orłowski, C‑188/09, EU:C:2010:454, t. 21. i Enel Maritsa Iztok 3, C‑107/10, EU:C:2011:298, t. 52.). |
27 |
Na osnovi tih razmatranja ne može se, međutim, zaključiti da su države članice dužne po službenoj dužnosti identificirati poreznog obveznika za potrebe oporezivanja PDV‑om nakon što je on podnio porezne prijave koje se ne odnose na taj porez, ali na temelju kojih se može utvrditi da je premašen prag za izuzeće od njegova plaćanja. |
28 |
Kao prvo, iako je u članku 214. stavku 1. Direktive 2006/112 predviđeno da države članice poduzimaju potrebne mjere da bi identificirale porezne obveznike za potrebe oporezivanja PDV‑om, nema sumnje da je na temelju članka 213. stavka 1. te direktive zainteresirana osoba obvezna prijaviti početak, promjenu ili prestanak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika. Sud je k tome ocijenio da iz teksta članka 214. stavka 1. navedene direktive proizlazi da države članice raspolažu određenom marginom prosudbe pri donošenju mjera kojima osiguravaju identifikaciju poreznih obveznika za potrebe oporezivanja PDV‑om (vidjeti presudu Ablessio, C‑527/11, EU:C:2013:168, t. 22.). |
29 |
Kao drugo, države članice su dužne osigurati da porezni obveznici poštuju svoje obveze, pri čemu raspolažu određenim manevarskim prostorom, osobito u pogledu načina korištenja sredstvima kojima raspolažu (vidjeti presude Komisija/Italija, C‑132/06, EU:C:2008:412, t. 38. i Profaktor Kulesza, Frankowski, Jóźwiak, Orłowski, C‑188/09, EU:C:2010:454, t. 22.), pod uvjetom da je osigurano učinkovito ubiranje vlastitih sredstava Europske unije i da nisu stvorene znatne razlike u načinu postupanja prema poreznim obveznicima, bilo da je to u okviru jedne ili svih država članica (presuda Komisija/Italija, C‑132/06, EU:C:2008:412, t. 39.). |
30 |
Iz prethodnog proizlazi da Direktiva 2006/112, iako zahtijeva od država članica da poduzmu sve potrebne mjere da bi identificirale, ako je potrebno i po službenoj dužnosti, obveznika PDV‑a, ne nalaže donošenje zakonodavnih i upravnih mjera kojima će osigurati da se prilikom obrade poreznih prijava koje se ne odnose na PDV provjeri poštuje li poreznik obveznik svoje obveze s osnove tog poreza, kada se uzme u obzir da spomenute prijave nužno ne sadržavaju sve podatke koji se sukladno članku 250. stavku 1. Direktive mogu navesti u prijavi PDV‑a a potrebni su za njegovo utvrđivanje. |
31 |
U tim okolnostima, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 273. stavak 1. Direktive 2006/112 ne obvezuje države članice na to da po službenoj dužnosti identificiraju poreznog obveznika za potrebe oporezivanja PDV‑om samo na temelju poreznih prijava koje se ne odnose na tu vrstu poreza, čak i ako mu te prijave omogućuju da utvrdi da je porezni obveznik premašio prag za izuzeće od navedenog poreza. |
Drugo pitanje
32 |
Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita protive li se načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja u okolnostima poput onih u glavnom postupku odluci nacionalnog poreznog tijela o obvezi plaćanja PDV‑a na veterinarske usluge. |
33 |
Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja trebaju poštovati ne samo Unijine institucije, nego i države članice u izvršavanju ovlasti koje su im povjerene direktivama Unije (vidjeti u tom smislu osobito presude Gemeente Leusden i Holin Groep, C‑487/01 i C‑7/02, EU:C:2004:263, t. 57.; „Goed Wonen“, C‑376/02, EU:C:2005:251, t. 32., te Elmeka NE, C‑181/04 do C‑183/04, EU:C:2006:563, t. 31.). |
34 |
Kada je, kao prvo, riječ o načelu pravne sigurnosti, kao što je to Sud u više navrata presudio, iz njega proizlazi, među ostalim, da zakonodavstvo Unije mora biti izvjesno i njegova primjena predvidljiva za pojedince te da se taj zahtjev pravne sigurnosti osobito strogo nameće kada je riječ o propisu koji može imati financijske posljedice, kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da točno poznaju opseg obveza koje im on nameće (presuda Irska /Komisija, 325/85, EU:C:1987:546, t. 18.). |
35 |
Isto tako, u područjima obuhvaćenima pravom Unije pravna pravila država članica moraju biti oblikovana nedvosmisleno kako bi se osobama o kojima je riječ omogućilo poznavanje njihovih prava i obveza na jasan i precizan način te nacionalnim sudovima omogućilo osiguranje njihova poštovanja (vidjeti presudu Komisija/Italija 257/86, EU:C:1988:324, t. 12.). |
36 |
U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuju prethodna pitanja proizlazi da je rumunjski zakonodavac uklonio veterinarsku zaštitu s popisa usluga izuzetih od plaćanja PDV‑a, računajući od 1. siječnja 2007., dana pristupanja Rumunjske Europskoj uniji, navodeći u tom pogledu potrebu osiguravanja usklađenosti nacionalnog prava s pravom Unije. |
37 |
U tim okolnostima, bez obzira čak i na to što presuda Komisija/Italija (122/87, EU:C:1988:256), u kojoj se navodi primjena tog poreza na usluge veterinarske zaštite, nije objavljena u verziji na rumunjskom jeziku, treba ocijeniti da se pravni režim poput prethodno opisanog čini dovoljno jasnim i predvidljivim u pogledu primjene PDV‑a na usluge u razdoblju o kojem je riječ u glavnom postupku, što je međutim dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev. |
38 |
U tom pogledu valja, među ostalim, istaknuti to da PDV ima opću primjenu i da se izvan područja te primjene nalaze samo one aktivnosti koje su izričito izuzete. Iz navedenog proizlazi da je samo uklanjanje aktivnosti s popisa onih izuzetih od plaćanja PDV‑a dovoljno da se, sa stajališta pravne sigurnosti, ona nađe među oporezivim aktivnostima. |
39 |
Iz načela pravne sigurnosti također nedvojbeno proizlazi da se porezna situacija poreznog obveznika ne smije vremenski neograničeno dovoditi u pitanje (vidjeti u tom smislu presudu Fatorie, C‑424/12, EU:C:2014:50, t. 46.). |
40 |
Sud je međutim ocijenio da se načelo pravne sigurnosti ne protivi praksi nacionalnih poreznih tijela koja se sastoji u tome da se prije isteka roka zastare opozove odluka kojom je poreznom obvezniku priznato pravo na odbitak PDV‑a, pri čemu je, nakon nove kontrole, zatražen povrat navedenog PDV‑a uvećan za naknadu za kašnjenje (vidjeti u tom smislu presudu Fatorie, C‑424/12, EU:C:2014:50, t. 51.). |
41 |
Prema tome, činjenica da je porezno tijelo tijekom roka zastare ponovno kvalificiralo određenu aktivnost kao gospodarsku, podvrgavajući je plaćanju PDV‑a, ne može sama za sebe, bez drugih okolnosti, ugroziti to načelo. |
42 |
Slijedom navedenoga, nije utemeljena tvrdnja prema kojoj se načelo pravne sigurnosti u okolnostima poput onih u glavnom postupku protivi tome da porezno tijelo u roku zastare naknadno obračuna PDV na već pružene veterinarske usluge koje je trebalo podvrgnuti njegovu plaćanju. |
43 |
Kada je, kao drugo, riječ o načelu zaštite legitimnih očekivanja, pravo oslanjanja na to načelo proširuje se na svakog pojedinca kod kojega je institucija Unije stvorila legitimna očekivanja temeljena na preciznim jamstvima koja mu je ona pružila (vidjeti u tom smislu presudu Europäisch Iranische Handelsbank/Vijeće, C‑585/13 P, EU:C:2015:145, t. 95.). |
44 |
U tom pogledu valja provjeriti jesu li akti upravnog tijela stvorili kod pažljivog i razboritog gospodarskog subjekta razumno očekivanje i, ako je tomu tako, utvrditi legitimnost tog očekivanja (vidjeti u tom smislu presudu Elmeka, C‑181/04 do C‑183/04, EU:C:2006:563, t. 32. i navedenu sudsku praksu). |
45 |
Iz spisa podnesenog sudu, međutim, proizlazi da upravna praksa nacionalnih poreznih tijela koja se odnosi na oporezivanje veterinarskih usluga PDV‑om ne može, čini se, potvrditi da su u glavnom postupku ti zahtjevi ispunjeni. |
46 |
Konkretno, činjenica da nacionalna porezna tijela nisu sustavno podvrgavala veterinarske usluge plaćanju PDV‑a u razdoblju o kojem je riječ u glavnom postupku, što je rumunjska vlada opovrgnula, nije a priori dostatna da, osim u doista iznimnim okolnostima, kod uobičajeno pažljivog i razboritog gospodarskog subjekta stvori razumno očekivanje da se taj porez neće primijeniti na navedene usluge kada navedeni porez, kako je ranije navedeno, ima opću primjenu i kada su veterinarske usluge od 1. siječnja 2007. uklonjene s popisa aktivnosti koje su izuzete od oporezivanja. |
47 |
Naime, takva praksa, koliko god bila vrijedna osude, ne može se smatrati dovoljnom da sama za sebe zainteresiranim pojedincima pruži precizna jamstva u tom smislu. |
48 |
Iz prethodnih razmatranja proizlazi da na drugo pitanje valja odgovoriti tako da se načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja ne protive u okolnostima poput onih u glavnom postupku odluci nacionalnog poreznog tijela o obvezi plaćanja PDV‑a na veterinarske usluge ako se ta odluka temelji na jasnim pravilima i ako praksa tog tijela nije takva da bi kod pažljivog i razboritog gospodarskog subjekta stvorila razumno očekivanje da se taj porez neće primijeniti na navedene usluge, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev. |
Troškovi
49 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) odlučuje: |
|
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: rumunjski