Predmet C‑50/14

Consorzio Artigiano Servizio Taxi e Autonoleggio (CASTA) i dr.

protiv

Azienda Sanitaria Locale di Ciriè, Chivasso e Ivrea (ASL T04) i Regione Piemonte

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio tribunale amministrativo regionale per il Piemonte)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Javna nabava — Članak 49. UFEU‑a i članak 56. UFEU‑a — Direktiva 2004/18/EZ — Usluge zdravstvenog prijevoza — Nacionalno zakonodavstvo kojim se područnim zdravstvenim tijelima dopušta povjeravanje obavljanja djelatnosti zdravstvenog prijevoza volonterskim udrugama koje ispunjavaju zakonske uvjete te su registrirane, izravnim dodjeljivanjem i bez oglašavanja, naknadom nastalih troškova — Dopuštenost“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 28. siječnja 2016.

  1. Usklađivanje zakonodavstava — Provedba javne nabave radova, robe i usluga — Direktiva 2004/18 — Dodjela ugovora — Pravila o objavljivanju — Nabava u vrijednosti manjoj od praga utvrđenog direktivom ili ona koja se odnosi na usluge iz Priloga II. B — Nabava od određenog prekograničnog interesa — Obveze naručiteljâ

    (čl. 49. i 56. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18, čl. 7., 22., 23. i 35. st. 4. i prilozi II. A i II. B)

  2. Prethodna pitanja — Dopuštenost — Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu — Doseg obveze u području javne nabave

    (čl. 49., 56. i 267. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 94.)

  3. Sloboda poslovnog nastana — Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Nacionalno zakonodavstvo koje za djelatnosti zdravstvenog prijevoza prednost daje volonterskim udrugama — Nedopuštenost — Opravdanje — Nužnost zadržavanja financijske ravnoteže sustava zdravstvenog prijevoza zbog razlogâ javnog zdravstva — Dopuštenost — Pretpostavke

    (čl. 49. i 56. UFEU‑a)

  4. Sloboda poslovnog nastana — Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Nacionalni propis kojim se javnim tijelima dopušta da se za izvršavanje određenih zadaća izravno koriste volonterskim udrugama — Obveza prethodne usporedbe ponuda različitih udruga kako bi se izbjegli eventualni nepotrebni troškovi — Nepostojanje

  5. Sloboda poslovnog nastana — Sloboda pružanja usluga — Ograničenja — Nacionalni propis kojim se javnim tijelima dopušta da se za izvršavanje određenih zadaća izravno koriste volonterskim udrugama — Utvrđivanje granica obavljanja poslovnih djelatnosti tih udruga — Nadležnost države članice — Granice

  1.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 37.‑39., 41., 42.)

  2.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 47., 48.)

  3.  Članke 49. i 56. UFEU‑a treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji dopušta mjesnim vlastima da bez ikakva oglašavanja pružanje usluga zdravstvenog prijevoza povjere izravnom dodjelom volonterskim udrugama, pod uvjetom da zakonski i ugovorni okvir u kojem se odvija djelatnost tih tijela stvarno doprinosi socijalnoj svrsi kao i postizanju ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti.

    Naime, potpuno netransparentna dodjela ugovora javnog naručitelja poduzetniku iz države članice predstavlja razliku u postupanju na štetu poduzetnika koji bi mogli biti zainteresirani za taj ugovor sa sjedištem u drugoj državi članici. Osim ako je opravdana objektivnim okolnostima, takva razlika u postupanju – koja, isključivanjem svih poduzetnika sa sjedištem u drugoj državi članici, uglavnom djeluje na njihovu štetu – predstavlja neizravnu diskriminaciju na osnovi državljanstva, zabranjenu na temelju članaka 49. UFEU‑a i 56. UFEU‑a.

    Međutim, države članice su nadležne urediti svoje sustave javnog zdravstva i socijalne sigurnosti. Nadalje, ne samo da opasnost od ozbiljnog ugrožavanja financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti sama po sebi može biti važan razlog u općem interesu koji može opravdati prepreku slobodnom pružanju usluga već, osim toga, cilj održavanja uravnotežene zdravstvene i bolničke službe dostupne svima, zbog razloga javnog zdravlja, također može biti obuhvaćen jednim od odstupanja zbog razloga javnog zdravlja, u mjeri u kojoj takav cilj doprinosi ostvarivanju povišene razine zaštite zdravlja. To se odnosi na mjere koje, s jedne strane, ispunjavaju opći cilj osiguravanja na državnom području predmetne države članice dovoljne i trajne dostupnosti uravnoteženog opsega kvalitetne zdravstvene skrbi i, s druge strane, pomažu u osiguravanju kontrole troškova i izbjegavanju u najvećoj mogućoj mjeri rasipanja financijskih, tehničkih i ljudskih potencijala.

    U tom pogledu, država članica može smatrati, u okviru margine prosudbe kojom raspolaže radi odlučivanja o razini zaštite javnog zdravlja i uređenja svojeg sustava socijalne sigurnosti, da korištenje volonterskim udrugama odgovara socijalnoj svrsi usluge hitnog zdravstvenog prijevoza te da je ono takve vrste da doprinosi kontroli troškova u vezi s tom uslugom. U tom je pogledu potrebno da, kada djeluju u tom okviru, one nemaju ciljeve različite od prethodno navedenih, da od svojih usluga ne ostvaruju nikakvu dobit, osim naknade varijabilnih, fiksnih i trajnih troškova potrebnih za njihovo pružanje, te da ne ostvaruju nikakvu dobit za svoje članove.

    Na sudu koji je uputio zahtjev jest da izvrši sve potrebne ocjene kako bi provjerio doprinose li stvarno ugovor i, ovisno o slučaju, okvirni sporazum o kojima je riječ u glavnom postupku, kako su uređeni primjenjivim zakonodavstvom, socijalnoj svrsi kao i postizanju ciljeva solidarnosti i proračunske učinkovitosti.

    (t. 56., 61., 62., 64., 66., 67., t. 1. izreke)

  4.  Kada država članica javnim tijelima dopušta da se za izvršavanje određenih zadaća izravno koriste volonterskim udrugama, javno tijelo koje namjerava sklopiti ugovore s takvim udrugama na temelju prava Unije nije dužno prethodno usporediti ponude različitih udruga.

    Naime, izostanak uvjeta oglašavanja znači da javna tijela koja se u navedenim uvjetima koriste volonterskim udrugama nisu na temelju prava Unije dužna provesti usporedbu volonterskih tijela.

    Međutim, zakonitost korištenja volonterskim udrugama, među ostalim, je uvjetovana time da to korištenje stvarno doprinosi cilju proračunske učinkovitosti Stoga načini provedbe navedenog korištenja, kao što su oni koji su utvrđeni u ugovorima sklopljenima s tim udrugama kao i u eventualnom okvirnom sporazumu, također moraju doprinositi ostvarivanju tog cilja. Osim toga, opće načelo zabrane zloporabe prava primjenjuje se u pogledu naknade troškova koji su nastali volonterskim udrugama.

    (t. 70.‑72., t. 2. izreke)

  5.  Kada država članica koja javnim tijelima dopušta da se za izvršavanje određenih zadaća izravno koriste volonterskim udrugama tim udrugama dopušta obavljanje određenih poslovnih djelatnosti, na toj je državi članici da utvrdi ograničenja pod kojima se te djelatnosti mogu obavljati. Tim se ograničenjima mora, međutim, zajamčiti da su navedene djelatnosti sporedne u odnosu na sve djelatnosti takvih udruga te da podržavaju obavljanje njihove volonterske djelatnosti.

    Na nacionalnom je zakonodavcu koji se odlučio za mogućnost da te udruge obavljaju poslovnu djelatnost na tržištu da odluči je li bolje regulirati tu djelatnost određivanjem brojčanog ograničenja ili njezinim definiranjem na drugi način.

    (t. 76., 79., t. 3. izreke)