Predmet C‑49/14

Finanmadrid EFC SA

protiv

Jesús Vicente Albán Zambrano i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia no 5 de Cartagena)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe — Postupak izdavanja platnog naloga — Postupak ovrhe — Nadležnost nacionalnog ovršnog suca za isticanje po službenoj dužnosti ništavosti nepoštene odredbe — Načelo pravomoćnosti — Načelo djelotvornosti — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Sudska zaštita“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 18. veljače 2016.

1. Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Granice — Nadležnost nacionalnog suda — Utvrđivanje i ocjena činjenica spora — Nužnost prethodnog pitanja i relevantnost postavljenih pitanja

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13 — Postupak izdavanja platnog naloga — Nemogućnost suca koji vodi postupak da u fazi ovrhe naloga po službenoj dužnosti ispita ništavost nepoštene odredbe — Načelo postupovne autonomije — Poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti — Neusklađenost s načelom djelotvornosti — Pravomoćnost odluke o izdavanju naloga

   (Direktiva Vijeća 93/13)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 27., 31. i 32.)

2.  Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima mora se tumačiti na način da se protivi propisu države članice koji sucu koji postupa radi ovrhe platnog naloga ne dopušta ocjenu po službenoj dužnosti nepoštenosti odredbe u ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga te potrošača, kada tijelo koje postupa povodom prijedloga za izdavanje platnog naloga nije nadležno provesti navedenu ocjenu.

   Naime, kada su odvijanje i posebnosti postupka izdavanja platnog naloga takvi da se u slučaju kada ne postoje okolnosti koje dovode do postupanja suca, postupak izdavanja platnog naloga okonča a da ne postoji mogućnost nadzora postojanja nepoštenih odredbi u ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga s potrošačem i ako stoga sudac koji postupa radi ovrhe platnog naloga nije nadležan ocijeniti po službenoj dužnosti postojanje takvih odredbi, potrošač bi mogao biti suočen s ovršnom ispravom a da ni u jednom trenutku tijekom postupka nije uživao jamstvo provođenja takve ocjene. Narav takvog propisa narušava djelotvornost zaštite pravâ koja proizlaze iz Direktive 93/13. Djelotvornu zaštitu tih prava moguće je zajamčiti samo ako postupovni sustav države članice dopušta u okviru postupka izdavanja platnog naloga ili postupka ovrhe platnog naloga nadzor po službenoj dužnosti moguće nepoštene naravi odredbi sadržanih u ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga te potrošača.

   Takvo stajalište ne može se dovesti u pitanje kada postupovno pravo države članice daje odluci koju donosi tijelo kojom je podnesen zahtjev za izdavanje platnog naloga snagu pravomoćno presuđene stvari i priznaje joj učinke istovrsne učincima sudske odluke. Takav propis u vezi s načinima provedbe načela pravomoćnosti u okviru postupka izdavanja platnog naloga, ne čini se sukladnim s načelom djelotvornosti jer u postupcima koje su pokrenuli prodavatelji robe i pružatelji usluga u kojima su potrošači tuženici čini nemogućim ili pretjerano teškim primjenu zaštite koju Direktiva 93/13 nastoji pružiti potrošačima.

   (t. 40., 41., 43., 45.‑47., 48., 54., 55. i izreka)