1. 

U ovom se predmetu od Suda traži da se očituje o uvjetima koje države članice mogu postaviti za ulazak i boravište na svojemu državnom području članova obitelji državljanina treće zemlje. U skladu s člankom 7. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji ( 2 ) kojom se uređuje ulazak i boravište članova obitelji državljana trećih zemalja, države članice mogu tražiti da sponzor ima smještaj, osiguranje od bolesti te stabilna i redovita novčana sredstva koja su dovoljna za vlastito uzdržavanje i izdržavanje članova njegove/njezine obitelji, kao i da udovolji integracijskim mjerama.

2. 

Sud koji je uputio zahtjev od Suda traži mišljenje o uvjetu u pogledu izvorâ prihoda, odnosno on želi znati udovoljava li sponzor tom uvjetu ako ima izvore prihoda koji su dovoljni za uzdržavanje njegove/njezine obitelji na datum kada je podnio zahtjev za spajanje obitelji nadležnim tijelima predmetne države članice, ili ta država članica može od njega tražiti da raspolaže tim izvorima prihoda i nakon tog datuma, kako bi se osiguralo da će on biti i dalje u mogućnosti uzdržavati svoju obitelj nakon što ona uđe na područje predmetne države članice.

3. 

Međutim, iako se Sud već izjasnio o tome da predmetna država članica ima pravo od sponzora tražiti da udovolji integracijskim mjerama ( 3 ) ili o novčanim sredstvima kojima sponzor raspolaže i koja trebaju biti dovoljna kako on ne bi pribjegavao sustavu socijalne pomoći države članice u pitanju ( 4 ), ipak mu nikada nije postavljeno pitanje o tome može li se od sponzora tražiti da dokaže kako će najvjerojatnije sačuvati svoje izvore prihoda i nakon podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji i, po potrebi, koliko dugo. Sud će u okviru ovog predmeta imati prilike razmotriti to pitanje.

4.

Kako je predviđeno njezinim člankom 1., cilj Direktive 2003/86 jest „utvrditi uvjete za ostvarenje prava na spajanje obitelji državljana trećih zemalja koji zakonito borave na teritoriju država članica”.

5.

U skladu s člankom 3. stavkom 1., ta se Direktiva primjenjuje „kada sponzor ima boravišnu dozvolu koju je izdala država članica za razdoblje važenja od godine dana ili više i koji ima osnovane izglede za dobivanje prava na stalno boravište, ako su članovi njegove ili njezine obitelji državljani treće zemlje bez obzira na status”.

6.

Člankom 4. stavkom 1. Direktive 2003/86 utvrđeno je sljedeće:

„Na temelju ove Direktive i podložno udovoljavanju uvjetima utvrđenima u poglavlju IV. i članku 16., države članice dopuštaju ulazak i boravište, sljedećim članovima obitelji:

7.

U poglavlju IV. članku 7. stavku 1. Direktive 2003/86 utvrđuje se sljedeće:

„Kada je podnesen zahtjev za spajanje obitelji, država članica u pitanju može tražiti od osobe koja je podnijela zahtjev dostavljanje dokaza da sponzor ima:

8.

Člankom 16. stavkom 1. Direktive 2003/86 određeno je sljedeće:

„Države članice mogu odbiti zahtjev za ulazak i boravište u svrhu okupljanja obitelji ili, ako je primjereno, povući ili odbiti obnavljanje boravišne dozvole članova obitelji u sljedećim okolnostima:

[…]”.

9.

Člankom 17. Direktive 2003/86 propisuje se da „države članice uzimaju u obzir prirodu i čvrstoću obiteljskih odnosa osobe, trajanje njezina boravišta u državi članici i postojanje obiteljskih, kulturnih i socijalnih veza s njegovom/njezinom državom porijekla prilikom odbijanja zahtjeva, povlačenja ili odbijanja obnavljanja boravišne dozvole ili odlučivanja o nalogu za premještaj sponzora ili članova njegove obitelji”.

10.

Člankom 16. stavkom 2. Organskog zakona 4/2000 o pravima i slobodama stranaca u Španjolskoj i njihovoj društvenoj integraciji (Ley Orgánica 4/2000, de 11 de enero, sobre derechos y libertades de los extranjeros en España y su integración social) od 11. siječnja 2000. ( 5 ) (u daljnjem tekstu: Organski zakon 4/2000) određeno je da „strani rezidenti u Španjolskoj imaju pravo na spajanje članova svojih obitelji iz članka 17.” Članak 17. stavak 1. točka (a) tog Organskog zakona propisuje da strani rezident ima pravo na spajanje obitelji u odnosu na, među ostalim, „rezidentova supružnika, pod uvjetom da od njega nije rastavljen činjenično ili pravno i da brak nije sklopljen radi izigravanja zakona”.

11.

Člankom 18. stavkom 2. Organskog zakona 4/2000 o „uvjetima spajanja obitelji” propisuje se da „podnositelj zahtjeva mora dokazati, pod uvjetima utvrđenima regulatornim aktima, da raspolaže prikladnim smještajem i dovoljnim izvorom prihoda za uzdržavanje sebe i svoje obitelji jednom kad se obitelj spoji. Za izračun prihoda u svrhu spajanja obitelji ne uzimaju se u obzir izvori prihoda koji proistječu iz sustava socijalnog osiguranja, ali se uzimaju u obzir drugi prihodi koje ostvaruje njegov supružnik koji boravi u Španjolskoj i živi sa sponzorom”.

12.

Člankom 54. stavkom 1. Kraljevskog dekreta 557/2011 o odobravanju Uredbe o Organskom zakonu 4/2000 o pravima i slobodama stranaca u Španjolskoj i njihovoj društvenoj integraciji, kako je izmijenjen Organskim zakonom 2/2009 (El Real Decreto 557/2011, de 20 de abril, por el que se aprueba el Reglamento de la Ley Orgánica 4/2000, sobre derechos y libertades de los extranjeros en España y su integración social, tras su reforma por Ley Orgánica 2/2009), od 20. travnja 2011. ( 6 ) (u daljnjem tekstu: Kraljevski dekret 557/2011) određeno je sljedeće:

„Stranac koji zatraži boravišnu dozvolu radi spajanja s članovima svoje obitelji mora u trenutku podnošenja svojeg zahtjeva podnijeti dokumente koji potvrđuju da ima dovoljne izvore prihoda za uzdržavanje svoje obitelji, uključujući područje zdravstvene skrbi u slučaju nepokrivenosti socijalnim osiguranjem, čiji je minimalan iznos u trenutku podnošenja zahtjeva utvrđen u nastavku u eurima ili u zakonskom ekvivalentu u stranoj valuti, ovisno o broju osoba s kojima se želi spojiti, uzimajući u obzir također članove njegove obitelji koji s njime već žive u Španjolskoj i koje uzdržava:

13.

IPREM je indeks koji se upotrebljava u Španjolskoj kao referentna vrijednost za dodjelu, među ostalim, pomoći, stipendija, subvencija ili naknada za nezaposlene. Uspostavljen je 2004. godine i zamijenio je minimalnu plaću kako referentnu vrijednost za dodjelu tih pomoći.

14.

Člankom 54. stavkom 2. prvim podstavkom Kraljevskog dekreta 557/2011 utvrđeno je sljedeće: „Boravišna dozvola neće se dodijeliti ako se utvrdi sa sigurnošću da ne postoje izgledi zadržavanja izvora prihoda tijekom godine nakon dana podnošenja zahtjeva. Kako bi se to utvrdilo, prognoza zadržavanja izvora prihoda tijekom godine o kojoj je riječ ocijenit će se uzimajući u obzir razvoj izvora prihoda koje je sponzor primao tijekom šest mjeseci koji prethode danu podnošenja zahtjeva”.

15.

M. Khachab ima dugotrajnu boravišnu dozvolu u Španjolskoj. Od 2009. godine oženjen je Ilham Aghadar.

16.

Dana 20. veljače 2012. M. Khachab od poddelegacije vlade pokrajine Alave (Subdelegación del Gobierno en Álava) zatražio je privremenu boravišnu dozvolu radi spajanja obitelji u korist svoje supruge.

17.

Poddelegacija vlade pokrajine Alave odbila je taj zahtjev odlukom od 26. ožujka 2012. zato što M. Khachab „nije dokazao da ima dovoljne izvore prihoda za uzdržavanje svoje obitelji nakon spajanja”.

18.

M. Khachab podnio je upravnu pritužbu protiv te odluke. Poddelegacija vlade pokrajine Alave odbila je tu pritužbu odlukom od 25. svibnja 2012. Istaknula je da je ugovor o radu koji je podnio M. Khachab i koji je sklopljen 16. veljače 2012. s poduzećem Construcciones y distribuciones constru‑label SL istekao 1. ožujka 2012., da je M. Khachab radio u službi tog poduzeća samo 15 dana tijekom 2012. godine i 48 dana tijekom 2011. godine te da na datum kada je usvojena odluka koja je bila predmet žalbe nije obavljao nikakvu profesionalnu aktivnost. Poddelegacija je na temelju toga zaključila da on nema novčana sredstva koja su dovoljna za uzdržavanje njegove obitelji kada mu se ona pridruži. Nadalje, istaknula je da ništa ne upućuje na to da će M. Khachab imati takve izvore prihoda za godinu koja slijedi nakon podnošenja zahtjeva.

19.

Presudom od 29. siječnja 2013. Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo no 1 de Vitoria‑Gasteiz (Upravni sud na regionalnoj razini br. 1 u regiji Vitoria‑Gasteiz) potvrdio je odluku poddelegacije vlade pokrajine Alava od 25. svibnja 2012. Istaknuo je da je M. Khachab u razdoblju od šest mjeseci koji su prethodili podnošenju njegova zahtjeva radio samo 63 dana za poduzeće Construcciones y distribuciones constru‑label SL te da mu je plaća iznosila 929 eura. Nadalje, naglasio je da su ugovori o radu koje je M. Khachab dostavio, a koji su prethodili ugovoru o radu sklopljenom s tim poduzećem, bili ugovori na određeno vrijeme. Na temelju toga zaključio je da ništa ne upućuje na to da će M. Khachab tijekom godine koja slijedi nakon podnošenja njegova zahtjeva i dalje imati novčana sredstva koja su dovoljna za uzdržavanje njegove obitelji.

20.

M. Khachab podnio je žalbu protiv te presude od 29. siječnja 2013. pred sudom koji je uputio zahtjev. Sudu Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo no 1 de Vitoria‑Gasteiz među ostalim zamjera što nije uzeo u obzir novu činjenicu, a to je da od 26. studenoga 2012. radi kao berač agruma i da stoga ima novčana sredstva koja su dovoljna za uzdržavanje obitelji. Abogado del Estado zahtijevao je odbijanje žalbe tvrdeći da se nove činjenice ne mogu uzeti u obzir te da iz upravnog spisa proizlazi kako nema nikakvih izgleda da žalitelj sačuva dovoljna novčana sredstva tijekom godine koja slijedi nakon podnošenja njegova zahtjeva.

21.

Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Viši sud autonomne zajednice Baskije) odlučio je stoga prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 7. stavak 1. točku (c) Direktive 2003/86 tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onog u glavom postupku, koji dopušta odbijanje zahtjeva za spajanje obitelji ako sponzor nema stabilnih i redovitih novčanih sredstava koja su dovoljna za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova svoje obitelji, a odbijanje se zasniva na procjeni nacionalnih tijela o vjerojatnosti da će sponzor zadržati novčana sredstva u godini koja slijedi nakon datuma podnošenja zahtjeva, pri čemu se ocjena temelji na razvoju njegovih prihoda tijekom šest mjeseci koji prethode tom datumu?”

22.

Španjolska, njemačka, francuska, mađarska i nizozemska vlada, kao i Europska komisija dali su pisana očitovanja o tom pitanju.

23.

Sud koji je uputio zahtjev u biti pita Sud daje li se člankom 7. stavkom 1. initio i točkom (c) Direktive 2003/86, kojim se propisuje da država članica u pitanju može od sponzora tražiti da ima „stabilna i redovita novčana sredstva koja su dovoljna za vlastito uzdržavanje i izdržavanje članova njegove/njezine obitelji”, nadležnim tijelima te države ovlast da izvrše procjenu vjerojatnosti u pogledu novčanih sredstava sponzora, odnosno da ne uzmu u obzir samo novčana sredstva koja on ima na datum podnošenja i/ili obrade zahtjeva za spajanje obitelji, već i novčana sredstva koja će imati tijekom godine koja slijedi nakon podnošenja zahtjeva, ako znamo da je vjerojatnost da sponzor sačuva svoja novčana sredstva tijekom jedne godine procijenjena na temelju sredstava koja je on imao tijekom razdoblja od šest mjeseci koji su prethodili podnošenju zahtjeva.

24.

Napominjem da se to prethodno pitanje ne odnosi na „dostatnost” novčanih sredstava, odnosno na njihov iznos s obzirom na, među ostalim, minimalna nacionalna primanja i mirovinu, već na „redovitost” i „stabilnost” tih novčanih sredstava, s obzirom na to da je potrebno utvrditi mogu li nadležna tijela predmetne države članice od sponzora tražiti ne samo da je ranije imao dovoljna novčana sredstva, već i da će ih imati u budućnosti, tijekom određenog vremenskog razdoblja i na temelju redovitosti koje još valja utvrditi.

25.

Slijedom toga, u ovom se mišljenju neću baviti pitanjem mogu li španjolske vlasti od sponzora tražiti da ostvaruje minimalne prihode koji bi iznosili 150 % IPREM‑a ( 7 ), a da to ne bude u suprotnosti s člankom 7. stavkom 1. initio i točkom (c) Direktive 2003/86. Međutim, ističem da je Sud u presudi Chakroun odlučio da „iako države članice mogu naznačiti određeni iznos kao referentnu svotu, one ne mogu nametnuti minimalni iznos prihoda ispod kojeg bi se svaki zahtjev za spajanje obitelji odbio, i to neovisno o konkretnom ispitivanju položaja svakog podnositelja zahtjeva” ( 8 ) i da je takvo tumačenje bilo poduprto člankom 17. Direktive 2003/86 ( 9 ), kojim se predviđa ispitivanje za svaki pojedinačni slučaj.

26.

Konkretno, čini mi se da pitanje koje je postavljeno Sudu ima dva dijela. S jedne strane, sud koji je uputio zahtjev od Suda traži mišljenje o mogućnosti da nadležna tijela države članice u pitanju uzmu u obzir buduća novčana sredstva sponzora, odnosno o samom načelu procjene izgleda u odnosu na uvjete raspolaganja novčanim resursima iz članka 7. stavka 1. točke (c) Direktive 2003/86. S druge strane, sud koji je uputio zahtjev od Suda traži mišljenje o elementima koje valja uzeti u obzir pri takvoj ocjeni, odnosno o duljini vremenskog razdoblja tijekom kojega će sponzor morati imati dovoljna novčana sredstva (u skladu sa španjolskim propisima, godinu dana od datuma podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji) i o vjerojatnosti da će sponzor i dalje imati ta novčana sredstva tijekom tog razdoblja (u skladu sa španjolskim propisima, vjerojatnost da će sponzor sačuvati svoja novčana sredstva nakon podnošenja zahtjeva procjenjuje se na temelju promjena u njegovim novčanim sredstvima tijekom razdoblja od šest mjeseci koji su prethodili tom zahtjevu).

27.

Stoga ću u nastavku najprije ispitati daje li se člankom 7. stavkom 1. Direktive 2003/86 ovlast da se izvrši procjena izgleda u pogledu novčanih sredstava sponzora. Već sam naveo da, po mojem mišljenju, nema nikakve sumnje da se tom Direktivom države članice ovlašćuje da izvrše takvu procjenu. Nadalje, nastojat ću ispitati način na koji su nadležna tijela predmetne države članice procijenila je li vjerojatno da će sponzor sačuvati svoja novčana sredstva te koliko dugo. U tom pogledu ističem da su, iako se to u Direktivi 2003/86 ne navodi, države članice slobodne utvrditi način procjene novčanih sredstava sponzora, no one se tom mogućnošću mogu koristiti samo sukladno cilju te Direktive, a to je poticanje spajanje obitelji. Upravo ću na temelju tog cilja ispitati način procjene utvrđen španjolskim propisima, na koji sam uputio u prethodnoj točki.

28.

U članku 7. stavku 1. Direktive 2003/86 navodi se da država članica u pitanju „može tražiti od osobe koja je podnijela zahtjev dostavljanje dokaza da sponzor ima”, među ostalim, „stabilna i redovita novčana sredstva koja su dovoljna za vlastito uzdržavanje i izdržavanje članova njegove/njezine obitelji, bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći države članice u pitanju”. Međutim, u tom se članku ne definiraju „stabilna” i „redovita” novčana sredstva. Točno je da se u njemu spominje da države članice „procjenjuju ove izvore prihoda upućivanjem na njihovu prirodu i redovitost” ( 10 ), no, budući da su toliko neodređeni, ti navodi ne pomažu u utvrđivanju „stabilnosti” i „redovitosti” tih novčanih sredstava. Nasuprot tomu, ne samo da se u tom članku, barem na negativan način, definiraju „dovoljna” novčana sredstva (riječ je o novčanim sredstvima čiji iznos omogućuje sponzoru i njegovoj obitelji da se izdržavaju, bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći), već se u njemu navode i informacije u pogledu njihova načina procjene. Naime, u članku 7. stavku 1. točki (c) posljednjoj rečenici navodi se da države članice pri procjeni tih izvora prihoda mogu „uzeti u obzir razinu minimalnih nacionalnih primanja i mirovina, kao i broj članova obitelji”.

29.

Drugim riječima, u stavku 1. tog članka ne precizira se mogu li stabilnost i redovitost novčanih sredstava biti predmet procjene izgleda. Naime, čini mi se da ne treba pridati nikakvo posebno značenje uporabi indikativa prezenta u istom članku („država članica u pitanju može od sponzora tražiti da ima”) ( 11 ): po mojem mišljenju, iz uporabe prezenta umjesto futura („država članica u pitanju može od sponzora tražiti da u budućnosti ima”), ne može se zaključiti da je takva procjena izgleda isključena ( 12 ). Isto tako, taj se članak ne može tumačiti u smislu da „u trenutku podnošenja zahtjeva” sponzor mora imati dovoljna novčana sredstva. Priložna oznaka vremena ne odnosi se, po mojem mišljenju, na posjedovanje tih novčanih sredstava, već na mogućnost države članice u pitanju da od sponzora traži da to dokaže: „kada je podnesen zahtjev za spajanje obitelji, država članica u pitanju može tražiti” od osobe koja je podnijela zahtjev dostavljanje dokaza da sponzor ima dovoljna novčana sredstva ( 13 ).

30.

Međutim, iako se u članku 7. stavku 1. Direktive 2003/86 ne navodi mogu li stabilnost i redovitost novčanih sredstava biti predmet procjene izgleda, smatram da se u članku 16. te Direktive daje odgovor na to pitanje.

31.

Naime, u članku 16. stavku 1. initio i točki (a) Direktive 2003/86 propisuje se da „države članice mogu odbiti zahtjev za ulazak i boravište u svrhu okupljanja obitelji ili, ako je primjereno, povući ili odbiti obnavljanje boravišne dozvole članova obitelji kada”, među ostalim, „uvjetima utvrđenima ovom Direktivom nije ili nije više udovoljeno” ( 14 ). Drugim riječima, ako, nakon što su članovima obitelji odobreni ulazak i boravište, jednom od uvjeta za spajanje obitelji predviđenih Direktivom 2003/86 „nije više udovoljeno”, nadležna tijela države članice u pitanju imaju mogućnost povući obnavljanje boravišne dozvole članova obitelji. Jedan od „uvjeta” izričito potrebnih, u skladu s Direktivom 2003/86, za odobrenje spajanja obitelji jest da sponzor ima novčana sredstva koja su dovoljna za vlastito uzdržavanje i izdržavanje članova njegove/njezine obitelji, bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći države članice u pitanju. Naime, tekst članka 7. stavka 1. točke (c) te direktive pojavljuje se u odredbama njezina poglavlja IV., naslovljenog „Uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji” ( 15 ). Slijedom toga, iz članka 16. stavka 1. spomenute direktive proizlazi da države članice u pitanju mogu tražiti da sponzor ima novčana sredstva koja su dovoljna za izdržavanje članova njegove/njezine obitelji tijekom čitavog boravka tih članova obitelji na teritoriju predmetne države članice, odnosno sve dok članovi njegove/njezine obitelji ne dobiju boravišnu dozvolu neovisno o boravišnoj dozvoli sponzora. U tom slučaju oni više nisu obuhvaćeni Direktivom 2003/86 o pravu na spajanje obitelji.

32.

Ispitivanjem pripremnih materijala za članke 7. i 16. Direktive 2003/86 potvrđuje se zaključak do kojega sam došao u prethodnoj točki. Naime, iz njih proizlazi da su tim člankom 16., kakav se nalazio u početnom Prijedlogu direktive Komisije, kao jedini razlozi povlačenja ili odbijanja obnavljanja boravišne dozvole članova obitelji predviđeni, s jedne strane, krivotvorenje dokumenata ili prijevara, i s druge strane, lažni brak ili posvajanje djece ( 16 ). Dakle, u početnoj verziji tog članka 16. nije predviđeno da se boravišne dozvole članova obitelji mogu povući ako sponzor više nema novčana sredstva koja su dovoljna za vlastito uzdržavanje i izdržavanje članova njegove/njezine obitelji. Tek nakon što su izaslanstva nekoliko država članica podnijela prijedlog da se u tekst članka 7. stavka 1. uključi minimalno razdoblje tijekom kojega sponzor mora udovoljavati, među ostalim, uvjetu u pogledu dovoljnih novčanih sredstava ( 17 ) i nakon nemogućnosti da se postigne dogovor među izaslanstvima u pogledu duljine tog razdoblja ( 18 ), isti članak 16. izmijenjen je na način da se njime predviđa mogućnost za države članice da povuku boravišne dozvole članovima obitelji ako sponzor više ne udovoljava uvjetu predviđenom člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2003/86. Upravo se iz razloga što države članice mogu tražiti da sponzor ima novčana sredstva koja su dovoljna za izdržavanje članova njegove/njezine obitelji nakon njihova ulaska na teritorij tih država člankom 16. stavkom 1. te direktive ovlašćuje države članice da povuku boravišne dozvole članovima obitelji ako, nakon što je spajanje obitelji odobreno, sponzor više ne udovoljava tom uvjetu.

33.

Druga odredba Direktive 2003/86 govori u prilog mogućnosti država članica da ovlaste svoja nadležna tijela da izvrše procjene izgleda u odnosu na novčana sredstva sponzora. Člankom 3. stavkom 1. te direktive propisuje se da se ona „primjenjuje kada sponzor ima boravišnu dozvolu koju je izdala država članica za razdoblje važenja od godine dana ili više i koji ima osnovane izglede za dobivanje prava na stalno boravište, ako su članovi njegove ili njezine obitelji državljani treće zemlje bez obzira na status” ( 19 ). U tom se članku ne navodi što znači izraz „osnovani izgledi za dobivanje prava na stalno boravište”. Nasuprot tomu, u Komunikaciji Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o smjernicama za primjenu Direktive 2003/86 od 3. travnja 2014. ( 20 ) (u daljnjem tekstu: Komunikacija Komisije) navodi se da se za nositelje boravišnih dozvola „koje se izdaju u određene svrhe, čija je valjanost ograničena i nisu obnovljive” ne može smatrati da imaju te osnovane izglede ( 21 ). Međutim, ako se člankom 3. stavkom 1. Direktive 2003/86 nadležnim tijelima države članice u pitanju daje mogućnost da izvrše procjenu izgleda za dobivanje prava na stalno boravište, bilo bi nedosljedno odbiti im mogućnost da izvrše tu procjenu ako je riječ o novčanim sredstvima koja će sponzor imati nakon što mu bude odobreno spajanje obitelji.

34.

Nadalje, ističem da je upravo to tumačenje članka 7. stavka 1. Direktive 2003/86 koje primjenjuje i Komisija. Naime, u Komunikaciji Komisije navodi se da se „ocjena stabilnosti i redovitosti izvora prihoda mora temeljiti na predviđanju da se može razumno očekivati da će izvori prihoda biti dostupni u skoroj budućnosti kako podnositelj zahtjeva ne bi morao pribjeći sustavu socijalne pomoći” ( 22 ).

35.

U ovom slučaju, člankom 54. stavkom 2. prvim podstavkom Kraljevskog dekreta 557/2011 od nadležnih se tijela zahtijeva da izvrše procjenu izgleda u pogledu novčanih sredstava sponzora, jer se njime predviđa da nadležna tijela „procijene hoće li sponzor sačuvati svoje izvore prihoda tijekom godine” koja slijedi nakon datuma podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji. Međutim, kao što smo već vidjeli, Direktivom 2003/86 odobrava se takva procjena.

36.

Slijedom toga, sudu koji je uputio zahtjev valja odgovoriti da se članku 7. stavku 1. Direktive 2003/86, u vezi s člankom 16. stavkom 1. točkom (a) i člankom 3. stavkom 1. te direktive, ne protivi to da države članice ovlaste nadležna tijela da izvrše procjene izgleda u pogledu novčanih sredstava sponzora, odnosno da uzmu u obzir ne samo novčana sredstva koja on ima u trenutku podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji, već i novčana sredstva koja će imati nakon podnošenja tog zahtjeva.

37.

Iako iz Direktive 2003/86 jasno proizlazi da države članice mogu ovlastiti svoja nadležna tijela da izvrše procjenu izgleda u pogledu novčanih sredstava sponzora, u njoj se ipak ne navodi na koji način valja procijeniti hoće li sponzor zadržati svoje izvore prihoda, niti se navodi koliko dugo on mora imati ta novčana sredstva kako bi ih se smatralo „stabilnima” i „redovitima”, u smislu njezina članka 7. stavka 1. točke (c) ( 23 ). Slijedom toga, pri odobravanju spajanja obitelji države članice same moraju utvrditi način procjene i duljinu razdoblja tijekom kojega sponzor mora imati novčana sredstva ( 24 ).

38.

Međutim, Sud je odlučio da „s obzirom na to da je odobrenje spajanja obitelji opće pravilo, mogućnost predviđenu člankom 7. stavkom 1. initio i točkom (c) Direktive valja usko tumačiti” i da „države članice ne smiju upotrebljavati svoj manevarski prostor na način kojim bi se povrijedio cilj Direktive, a to je poticanje spajanja obitelji” ( 25 ). U tom pogledu ističem da je odobravanje spajanja obitelji „pravilo” zato što je to pravo. Naime, Sud je odlučio da se člankom 4. stavkom 1. Direktive 2003/86, na temelju kojeg države članice „dopuštaju” ulazak i boravište određenim članovima obitelji, „državama članicama nameću konkretne pozitivne obveze, koje odgovaraju jasno definiranim subjektivnim pravima, jer zahtijevaju od njih da, u slučajevima predviđenima navedenom direktivom, odobre spajanje obitelji određenim članovima obitelji sponzora bez mogućnosti korištenja margine prosudbe” ( 26 ).

39.

Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da mogućnost koja se državama članicama daje člankom 7. stavkom 1. initio i točkom (c) Direktive 2003/86 da od sponzora traže da ima stabilna, redovita i dovoljna novčana sredstva valja tumačiti u svjetlu prava na poštovanje obiteljskog života ( 27 ). Isto tako, tom se mogućnošću valja koristiti uz poštovanje načela proporcionalnosti ( 28 ). Konačno, valja imati na umu članak 17. Direktive 2003/86 kojim se zahtijeva konkretno ispitivanje položaja svakog podnositelja zahtjeva ( 29 ).

40.

Budući da se mogućnost država članica da traže dokaz o stabilnim, redovitim i dovoljnim novčanim sredstvima mora usko tumačiti, očito je da mogućnost država članica da ovlaste svoja nadležna tijela da izvrše procjenu izgleda u pogledu tih novčanih sredstava koja iz toga proizlazi valja isto tako usko tumačiti. Isto tako, tom se mogućnošću valja koristiti uz poštovanje načela proporcionalnosti i članka 17. Direktive 2003/86.

41.

Podsjetimo se da je u ovom slučaju člankom 54. stavkom 2. prvim podstavkom Kraljevskog dekreta 557/2011 predviđeno da sponzor mora sačuvati novčana sredstva koja su dovoljna za izdržavanje članova njegove/njezine obitelji tijekom godine koja slijedi nakon podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji i da se vjerojatnost da on sačuva novčana sredstva tijekom tog razdoblja procjenjuje na temelju promjena u njegovim novčanim sredstvima tijekom razdoblja od šest mjeseci koji su prethodili podnošenju zahtjeva.

42.

Kada je riječ o razdoblju od jedne godine tijekom kojega, u skladu sa španjolskim propisima, sponzor mora sačuvati dovoljna novčana sredstva, ono mi se ne čini neproporcionalnim. U tom pogledu podsjećam da su, u okviru pripremnih materijala za Direktivu 2003/86, određena izaslanstva predložila dulja razdoblja, od dvije do pet godina. Podsjećam isto tako da su određene države članice predložile da se razdoblje tijekom kojega sponzor mora udovoljavati uvjetu u pogledu novčanih sredstava iz članka 7. stavka 1. initio i točke (c) Direktive 2003/86 uskladi s duljinom razdoblja boravišta kojom se članovima obitelji omogućuje da dobiju autonomnu boravišnu dozvolu, koja više ne ovisi o dozvoli sponzora, a to je, u skladu s člankom 15. stavkom 1. te Direktive, najviše pet godina ( 30 ).

43.

Kada je riječ o načinu na koji valja procijeniti hoće li sponzor sačuvati svoja novčana sredstva tijekom jedne godine od datuma podnošenja zahtjeva, ne vidim kako bi se uzimanjem u obzir promjena u novčanim sredstvima sponzora tijekom razdoblja od šest mjeseci koji su prethodili zahtjevu povrijedio cilj ili koristan učinak Direktive 2003/86. Uzimanje u obzir duljeg razdoblja, primjerice godine dana, ne bi nužno bilo povoljnije za sponzora i njegovu obitelj. Ono bi bilo povoljnije da je sponzor, primjerice, radio sedam mjeseci prije nego što je izgubio posao i da je pronašao drugi posao četiri mjeseca kasnije ( 31 ). Ono ne bi bilo povoljnije da je u proteklih godinu dana radio samo pet mjeseci koji su prethodili podnošenju zahtjeva ( 32 ).

44.

M. Khachab je u ovom slučaju podnio zahtjev za spajanje obitelji 20. veljače 2012. Iz rješenja kojim se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je on tijekom razdoblja od šest mjeseci koje je prethodilo zahtjevu radio samo 63 dana (za poduzeće Construcciones y distribuciones constru‑label SL) ( 33 ). Ako je to uistinu tako, mislim da se ne može zaključiti da će on imati novčana sredstva koja su dovoljna za izdržavanje njegove supruge nakon što ona uđe na španjolski teritorij. Međutim, ističem kako se čini da je M. Khachab nositelj dugotrajne boravišne dozvole te da on tvrdi da je plaćao doprinose u Španjolskoj tijekom razdoblja od više od pet godina, što upućuje na to da ima redovite prihode, ili barem da ih je imao kada mu je boravišna dozvola dodijeljena. Isto tako, ističem da je pronašao drugi posao 26. studenoga 2012., iako je točno kako se čini da se nacionalnim postupovnim pravilima sudu koji je uputio zahtjev ne omogućuje da uzme u obzir tu okolnost.

45.

Slijedom toga, sud koji je uputio zahtjev treba, na temelju tih elemenata te uz poštovanje načela proporcionalnosti i na osnovi ispitivanja osobne situacije M. Khachaba, kako je predviđeno člankom 17. Direktive 2003/86, procijeniti je li vjerojatno da će on imati novčana sredstva koja su dovoljna za izdržavanje njegove supruge te, ako jest, hoće li sačuvati ta sredstva nakon što mu bude odobreno spajanje obitelji.

46.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanje koje je postavio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Viši sud autonomne zajednice Baskije) odgovori na sljedeći način: