9.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 6/8


Presuda Suda (peto vijeće) od 26. listopada 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Retten i Glostrup – Danska) – kazneni postupak protiv Canal Digital Denmark A/S

(Predmet C-611/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Nepoštena poslovna praksa - Direktiva 2005/29/EZ - Članci 6. i 7. - Oglašavanje koje se odnosi na pretplatu za satelitsku televiziju - Cijena pretplate koja uključuje, uz mjesečnu tarifu za pretplatu, šestomjesečnu tarifu za karticu potrebnu za dekodiranje emisija - Cijena šestomjesečne naknade koja je izostavljena ili predstavljena na manje uočljiv način od mjesečne naknade - Zavaravajuća radnja - Zavaravajuće izostavljanje - Prenošenje odredbe direktive samo u pripremnim radovima za nacionalni zakon kojim se prenosi direktiva, a ne u samom tekstu tog zakona))

(2017/C 006/09)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Retten i Glostrup

Stranka glavnog kaznenog postupka

Canal Digital Denmark A/S

Izreka

1.

Članak 7. stavke 1. i 3. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da se u svrhu ocjenjivanja treba li poslovnu praksu smatrati zavaravajućim izostavljanjem, mora uzeti u obzir kontekst u kojem se ta praksa javlja, osobito ograničenja sredstva priopćavanja koje se koristi u svrhu te poslovne prakse, ograničenja prostora ili vremena koje to sredstvo priopćavanja uvodi kao i sve mjere koje je trgovac poduzeo kako bi na druge načine informacije učinio raspoloživima za potrošače, čak i kada takav zahtjev ne proizlazi izričito iz teksta nacionalnog propisa o kojem je riječ.

2.

Članak 6. stavak 1. Direktive 2005/29 treba tumačiti na način da treba smatrati zavaravajućom poslovnu praksu koja se sastoji u rastavljanju cijene proizvoda na više elemenata i isticanju jednoga od njih jer ta praksa može, s jedne strane, stvoriti pogrešan dojam kod prosječnog potrošača da mu je ponuđena povoljna cijena i, s druge strane, navesti ga da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta u glavnom postupku. Međutim, vremenska ograničenja određenih sredstva priopćavanja, poput reklama na televiziji, ne mogu se uzeti u obzir u svrhu ocjene zavaravajućeg karaktera poslovne prakse u vezi s člankom 6. stavkom 1. te direktive.

3.

Članak 7. Direktive 2005/29 treba tumačiti na način da, kada je trgovac odlučio navesti cijenu za pretplatu tako da potrošač mora platiti i tekuću mjesečnu naknadu i tekuću šestomjesečnu naknadu, tu praksu treba smatrati zavaravajućim izostavljanjem ako je mjesečna cijena posebno istaknuta u oglašavanju, dok je šestomjesečna naknada u potpunosti izostavljena ili predstavljena na manje uočljiv način, ako takvo izostavljanje potrošača navodi na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, uzimajući u obzir ograničenja svojstvena korištenom sredstvu priopćavanja, prirodu i karakteristike proizvoda kao i druge mjere koje je trgovac stvarno poduzeo kako bi na druge načine informacije o proizvodu učinio raspoloživima za potrošače.

4.

Članak 7. stavak 4. Direktive 2005/29 treba tumačiti na način da se u njemu taksativno nabrajaju bitne informacije koje se trebaju nalaziti u pozivu na kupnju. Na nacionalnom sudu je da ocijeni je li predmetni trgovac ispunio svoju obvezu pružanja informacija uzimajući u obzir prirodu i karakteristike proizvoda ali i također sredstvo priopćavanja korišteno za poziv za kupnju i dodatne informacije koje je navedeni trgovac eventualno dostavio. Činjenica da je trgovac u pozivu za kupnju naveo sve informacije iz članka 7. stavka 4. te direktive ne isključuje mogućnost da se taj poziv na kupnju smatra zavaravajućom poslovnom praksom u smislu njezina članka 6. stavka 1. ili članka 7. stavka 2.


(1)  SL C 73, 2. 3. 2015.