Presuda Suda (treće vijeće) od 9. veljače 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court – Irska) – M protiv Minister for Justice and Equality Ireland and the Attorney General

(Predmet C-560/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Direktiva 2004/83/EZ - Minimalni standardi za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica - Zahtjev za supsidijarnu zaštitu - Pravilnost nacionalnog postupka ocjene zahtjeva za supsidijarnu zaštitu podnesenog nakon odbijanja zahtjeva za dobivanje statusa izbjeglice - Pravo na saslušanje - Doseg - Pravo na razgovor - Pravo pozvati i unakrsno ispitati svjedoke))

(2017/C 104/17)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: M

Tuženik: Minister for Justice and Equality, Ireland, Attorney General

Izreka

Pravo na saslušanje, kako se primjenjuje u okviru Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite, načelno ne zahtijeva da, kada nacionalni propis, poput onoga u glavnom postupku, predviđa dva različita i sukcesivna postupka za ocjenu zahtjeva za dobivanje statusa izbjeglice i zahtjeva za supsidijarnu zaštitu, podnositelj zahtjeva za supsidijarnu zaštitu ima pravo na razgovor u vezi sa svojim zahtjevom i pravo da tijekom tog razgovora pozove ili unakrsno ispita svjedoke

Razgovor, međutim, mora biti organiziran kada ga posebne okolnosti u vezi s elementima kojima raspolaže nadležno tijelo ili osobnom ili općom situacijom zahtjeva za supsidijarnu zaštitu čine potrebnim za ocjenu tog zahtjeva uz potpuno poznavanje činjenica, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1)  SL C 81, 9. 3. 2015.