Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. travnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Malvino Cervati, Società Malvi Sas di Cervati Malvino protiv Agenzia delle Dogane, Agenzia delle Dogane – Ufficio delle Dogane di Livorno

(Predmet C-131/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Zajednička organizacija tržišta - Uredba (EZ) br. 565/2002 - Članak 3. stavak 3. - Carinska kvota - Češnjak argentinskog podrijetla - Uvozne dozvole - Neprenosivost prava koja proizlaze iz uvoznih dozvola - Izbjegavanje mjera - Zloporaba prava - Pretpostavke - Uredba (EZ, Euratom) br. 2988/95 - Članak 4. stavak 3.))

(2016/C 211/05)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Malvino Cervati, Società Malvi Sas di Cervati Malvino

Tuženici: Agenzia delle Dogane, Agenzia delle Dogane – Ufficio delle Dogane di Livorno

uz sudjelovanje: Roberta Cervatija

Izreka

Članak 3. stavak 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 565/2002 od 2. travnja 2002. o utvrđivanju načina upravljanja carinskim kvotama i uspostavi sustava potvrda o podrijetlu za češnjak uvezen iz trećih zemalja i članak 4. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica treba tumačiti na način da im u načelu nije protivan mehanizam kao što je to onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, u kojem, nastavno na narudžbu jednog gospodarskog subjekta, koji je tradicionalni uvoznik u smislu te prve uredbe i koji je iskoristio svoje dozvole za uvoz po preferencijalnoj tarifi, drugom gospodarskom subjektu, koji je također tradicionalni uvoznik koji nema takve dozvole,

—	društvo povezano s tim drugim gospodarskim subjektom najprije prodaje robu izvan Europske unije trećem gospodarskom subjektu, koji je novi uvoznik u smislu navedene uredbe i nositelj je takvih dozvola,

—	da bi zatim taj treći gospodarski subjekt koristeći se preferencijalnom carinskom tarifom stavio tu robu u slobodan promet u Europskoj uniji i zatim je prodao drugom gospodarskom subjektu i

—	da bi naposljetku taj drugi gospodarski subjekt prenio tu robu prvom gospodarskom subjektu, koji na taj način stječe robu uvezenu u okviru carinske kvote predviđene tom istom prvom uredbom iako u tu svrhu nema potrebnu dozvolu.

(1) SL C 194, 24. 6. 2014.