9.11.2013

Službeni list Europske unije

C 325/43

Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — Generics (UK) protiv Komisije

(Predmet T-469/13)

2013/C 325/73

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Generics (UK) Ltd (Potters Bar, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: I. Vandenborre i T. Goetz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	u cijelosti ili djelomično poništi odluku Komisije C(2013) 3803 final od 19. lipnja 2013. u predmetu COMP/39226, kojom se utvrđuje da je tužitelj počinio jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. UFEU-a od 24. siječnja 2002. do 1. studenog 2003. sklopivši dvije nagodbe zbog povrede patenta;

—	podredno, ukine ili znatno smanji visinu izrečene novčane kazne te

—	naloži Komisiji plaćanje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, prema kojem Komisija pogrešno ocjenjuje sadržaj, svrhu i kontekst nagodbi:

—

Utvrđenja u odluci temelje se na pogrešnom i spekulativnom tumačenju nagodbi, kao i na izrazito selektivnom izvlačenju dokumenata iz promatranog razdoblja. Odluka zanemaruje i pogrešno tumači dokaze koji jasno upućuju na to da su nagodbe unutar opsega Lundbeckovih valjano priznatih patenata te da su sklopljene povodom stvarno postojećeg spora zbog povrede patenta.

Drugi tužbeni razlog, prema kojem je Komisija pogrešno primijenila materijalno pravo kada je zanemarila postojanje valjano priznatih patenata, izjednačivši nagodbe sa sporazumima o podjeli tržišnih udjela:

—

Utvrđenje u odluci prema kojem Nagodbe predstavljaju ograničenje tržišnog natjecanja zanemaruje postojanje valjano priznatih patenata koje je tužitelj morao uzeti u obzir. U odluci je pogrešno utvrđeno da patenti daju isključiva prava tek nakon što ih se prizna u parnici, da parnice zbog povrede patenta predstavljaju ključan element tržišnog natjecanja, kao i to da je tužitelj morao voditi parnicu ili iscrpiti sve druge mogućnosti prije nego je sklopio nagodbe.

Treći tužbeni razlog, prema kojem je Komisija pogrešno primijenila pravo, kao i da je pogrešno utvrdila činjenično stanje kada je došla do zaključka da su naknade previđene nagodbama bile „odlučne” za utvrđenje povrede prema cilju:

—	Mišljenje Komisije prema kojem je za povredu prema cilju bilo dovoljno utvrditi da su u nagodbama uključene naknade tužitelju, nema nikakvo pravno niti činjenično uporište. Komisija nije ispunila standarde tereta dokazivanja.

Četvrti tužbeni razlog, prema kojem je Komisija pogrešno primijenila pravo, kao i da je pogrešno utvrdila činjenično stanje kada je zanemarila relevantni činjenični i pravni kontekst u kojem su nagodbe sklopljene:

—

Komisija je zanemarila ključne čimbenike za ocjenu nagodbi, uključujući pravo mjerodavno za sporove zbog povrede patenta, dokumente iz promatranog razdoblja koji se odnose na pregovore o mogućim sudskim postupcima kao i rizik naknade štete koju bi tužitelj morao platiti te utvrđenje same Komisije vezano uz prosječno trajanje takvih parnica. Komisija nije ispunila standarde tereta dokazivanja.

Peti tužbeni razlog, prema kojem Komisija pogrešno zaključuje da Nagodbe ne ispunjavaju pretpostavke za izuzeće prema članku 101. stavku 3. UFEU-a:

—	Komisija je propustila provesti analizu relevantnih, pouzdanih i vjerodostojnih argumenata i dokaza koje je podnio tužitelj, a koji pokazuju da su nagodbe omogućile tužitelju pokretanje proizvodnje gotovo 18 godina prije isteka roka trajanja Lundbeckovog temeljnog patenta.

Šesti tužbeni razlog, prema kojem odluka krši načelo proporcionalnosti:

—	Odluka krši načelo proporcionalnosti budući da zabranjuje nagodbe koje su bile najmanje ograničavajuće sredstvo za postizanje legitimnih ciljeva.

Sedmi tužbeni razlog, prema kojem odluka, protivno članku 296. UFEU-a, ne sadrži odgovarajuće obrazloženje:

—	Odluka, protivno članku 296. UFEU-a, ne sadrži odgovarajuće obrazloženje budući da pretpostavlja postojanje onoga što Komisija tek mora dokazati.

Osmi tužbeni razlog, prema kojem su odlukom povrijeđene bitne odredbe pravila postupka:

—	Odluka krši tužiteljevo pravo na obranu uvodeći nove navode i dokaze bez davanja mogućnosti tužitelju da se izjasni o tome.

Deveti tužbeni razlog, prema kojem Komisija nije uspjela dokazati da je tužitelj počinio navodnu povredu bilo namjerno bilo iz nepažnje:

—	Činjenice ovog predmeta povlače nova i složena pitanja za koja u vrijeme sklapanja nagodbi nije bilo relevantne sudske prakse. Nema nikakvog uporišta za utvrđenje da bi ono što Komisija kvalificira kao povredu prava bilo počinjeno iz nepažnje ili namjerno.