Predmet T‑61/13

Research and Production Company „Melt Water“ UAB

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM)

„Žig Zajednice — Prijava figurativnog žiga zajednice NUEVA — Članak 60. Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Nepoštovanje obveze plaćanja pristojbe za žalbu u roku — Dvosmislenost u jezičnoj verziji — Ujednačeno tumačenje — Slučaj ili viša sila — Opravdana pogreška — Obveza brige i dužne pažnje“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 21. svibnja 2014.

1. Žig Zajednice – Žalbeni postupak – Tužba pred sucem Unije – Nadležnost Općeg suda – Nalog upućen Uredu – Isključenje

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 65. st. 6.)

2. Pravo Europske unije – Tumačenje – Višejezični tekstovi – Ujednačeno tumačenje – Odstupanja između različitih jezičnih verzija – Opća struktura i krajnji cilj predmetnog propisa kao referentna osnova

3. Žig Zajednice – Žalbeni postupak – Rok za žalbu i njezin oblik – Podnošenje u pisanom obliku u roku od dva mjeseca – Plaćanje pristojbe za žalbu

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 60.)

4. Žig Zajednice – Postupovne odredbe – Rokovi – Prekluzija – Odstupanja – Obveza brige i dužne pažnje

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 60.; Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1. pravilo 49. st. 3.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 15.)

2.  Sve jezične verzije neke odredbe prava Unije jednako su vjerodostojne i treba im biti priznata jednaka važnost, koja se ne bi trebala razlikovati s obzirom na značaj stanovništva koje se koristi odnosnim jezikom. Izričaj koji se upotrebljava u jednoj od jezičnih verzija neke odredbe prava Unije nije jedina osnova za tumačenje te odredbe, niti mu se u tom pogledu daje prednost u odnosu na druge jezične verzije. Takav pristup, naime, ne bi bio u skladu sa zahtjevom ujednačene primjene prava Unije.

   S jedne strane, potreba za ujednačenim tumačenjem prava Unije isključuje mogućnost da se određeni tekst razmatra odvojeno, već zahtijeva da se, u slučaju dvojbe, tumači i primjenjuje imajući u vidu verzije na ostalim službenim jezicima. S druge strane, potreba za ujednačenim tumačenjem prava Unije zahtijeva, u slučaju razmimoilaženja između različitih jezičnih verzija neke odredbe, da se ista tumači s obzirom na opću strukturu i krajnji cilj propisa čiji je sastavni dio.

   (t. 20., 26.‑28.)

3.  Članak 60. Uredbe br. 207/2009 treba ujednačeno tumačiti, na način da je plaćanje pristojbe za žalbu uvjet kako bi se žalba mogla smatrati podnesenom, tako da se plaćanje povezuje s podnošenjem žalbe i mora biti obavljeno, kao i u ovom slučaju, u roku od dva mjeseca računajući od datuma obavijesti o odluci koja se žalbom pobija. Rok od četiri mjeseca računajući od datuma obavijesti o odluci primjenjuje se jedino na podnošenje obrazloženja u kojem se izlažu razlozi za žalbu, a ne na plaćanje pristojbe za žalbu.

   Samo ujednačeno tumačenje koje se temelji na verzijama tog članka na drugim službenim jezicima Unije kao i na općoj strukturi i cilju tog članka u skladu je s načelom pravne sigurnosti. Naime, poštovanje postupovnih rokova, osobito roka za žalbu, dio je javnog poretka i svako tumačenje drukčije od ujednačenog moglo bi ugroziti pravnu sigurnost.

   (t. 31., 34.)

4.  Ne može se odstupiti od primjene propisa Unije koji se odnose na postupovne rokove osim u krajnje iznimnim slučajevima, s obzirom na to da stroga primjena tih pravila proizlazi iz zahtjeva pravne sigurnosti i nužnosti izbjegavanja bilo kakvih vrsta diskriminacije i bilo kakvih arbitrarnih postupanja prilikom sudovanja. Neovisno o tome jesu li te okolnosti okvalificirane kao slučaj, viša sila ili čak kao opravdana pogreška, one u svakom slučaju sadrže subjektivan element koji uključuje obvezu stranke koja postupa u dobroj vjeri da dokaže brigu i dužnu pažnju koje se traže od uobičajeno obaviještenog gospodarstvenika kako bi pratio tijek postupka i poštovao propisane rokove.

   Iz tužiteljeva nedostatka brige i dužne pažnje proizlazi da se on ne može odgovarajuće pozvati ni na slučaj ili višu silu ni na opravdanu pogrešku kako bi opravdao propust plaćanja pristojbe za žalbu u propisanom roku.

   (t. 38., 42.)