1.

Može li se govoriti o „stavljanju na raspolaganje radne snage” u smislu prava Europske unije, a osobito u smislu definicije koju je Sud dao u spojenim predmetima C-307/09 do C-309/09 (1) kada pružatelj usluge preuzme obvezu prerade goveđih trupova uz pomoć vlastitih radnika u klaonici naručitelja, preradi goveđe polovice u unajmljenim prostorima klijenta i pripremi ih u ambalažu spremnu za puštanje u prodaju, te je plaćen po kilogramu prerađenog mesa, uz napomenu da se ugovorena naknada umanjuje u slučaju smanjene kvalitete, uzevši također u obzir činjenicu da pružatelj navedenu uslugu isporučuje u državi članici domaćina isključivo tom naručitelju, a potonji vrši kontrolu kvalitete djelatnosti prerade mesa?

2.

Je li temeljno načelo izneseno u presudi Suda u spojenim predmetima C-307/09 do C-309/09 prema kojem stavljanje na raspolaganje radne snage može biti podvrgnuto ograničenjima za vrijeme primjene prijelaznih odredbi koje se tiču slobodnog kretanja radnika, predviđenih ugovorima o pristupanju država članica koje su pristupile Europskoj uniji 1. svibnja 2004., također primjenjivo na upućivanje radnika u Austriju, u okviru stavljanja na raspolaganje radne snage od strane društva koje ima sjedište u državi članici koja je pristupila Europskoj uniji 1. svibnja 2004. kada se to upućivanje ne dogodi u zaštićenom sektoru u smislu ugovora o pristupanju?