21.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 274/8


Žalba od 12. srpnja 2013. koju je podnio Inuit Tapiriit Kanatami i drugi protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) donesene 25. travnja 2013. u predmetu T-526/10, Inuit Tapiriit Kanatami i drugi protiv Europske komisije, Vijeća Europske unije i Europskog parlamenta

(Predmet C-398/13 P)

2013/C 274/20

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Inuit Tapiriit Kanatami, Nattivak Hunters and Trappers Association, Pangnirtung Hunters' and Trappers' Association, Jaypootie Moesesie, Allen Kooneeliusie, Toomasie Newkingnak, David Kuptana, Karliin Aariak, Canadian Seal Marketing Group, Ta Ma Su Seal Products, Inc., Fur Institute of Canada, NuTan Furs, Inc., GC Rieber Skinn AS, Inuit Circumpolar Council, Johannes Egede, Kalaallit Nunaanni Aalisartut Piniartullu Kattuffiat (KNAPK), William E. Scott & Son, Association des chasseurs de phoques des Îles-de-la-Madeleine, Hatem Yavuz Deri Sanayi iç Ve Diș Ticaret Ltd Șirketi, Northeast Coast Sealers' Co-Operative Society, Ltd (zastupnici: H. Viaene i J. Bouckaert, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vijeće Europske unije i Europski parlament

Žalbeni zahtjevi

Žalitelji tvrde da Sud treba:

poništiti pobijanu presudu Općeg suda, proglasiti Uredbu 1007/2009 (1) nezakonitom i neprimjenjivom sukladno članku 277. UFEU-a te poništiti Uredbu 737/2010 (2) sukladno članku 263. UFEU-a, ako Sud utvrdi da raspolaže svim elementima potrebnim da odluči o meritumu u tužbi za poništenje pobijane Uredbe;

podredno, poništiti pobijanu presudu i vratiti slučaj Općem sudu na ponovno odlučivanje;

naložiti Europskoj komisiji da snosi troškove žalitelja.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na dva glavna razloga, točnije na uvjerenju: 1) da je Opći sud počinio pravnu pogrešku u primjeni članka 95. Ugovora o EZ-u i 2) da je Opći sud počinio pravnu pogrešku u tumačenju i primjeni načela temeljnih prava.

U prvom žalbenom razlogu žalitelji navode da je Opći sud počinio pravnu pogrešku time što nije procijenio jesu li pretpostavke za primjenu članka 95. EZ-a kao pravnog temelja bile ispunjene u relevantno vrijeme. Žalitelji izlažu da pretpostavke za primjenu članka 95. EZ-a kao pravnog temelja moraju biti ispunjene u vrijeme prijedloga Komisije. Žalitelji također smatraju da neispunjenje pretpostavki za primjenu članka 95. EZ-a kao pravnog temelja ne može biti otklonjeno u stadiju sudskog preispitivanja. Žalitelji uz to drže da je Opći sud počinio pravnu pogrešku primijenivši pogrešan kriterij prilikom ocjene mogu li postojeće razlike između nacionalnih odredaba o trgovini proizvodima od tuljana opravdati djelovanje zakonodavca Unije na temelju članka 95. EZ-a. U pobijanoj presudi Opći sud je primijenio prag utemeljen na kriteriju nezanemarivosti trgovine proizvodima u pitanju između država članica. Međutim, nezanemarivost trgovine određenim proizvodima podosta se razlikuje od „relativne značajnosti” trgovine, što je kriterij koji je Sud primjenjivao u relevantnoj sudskoj praksi.

U drugom žalbenom razlogu žalitelji tvrde da je Opći sud počinio pravnu pogrešku pozvavši se jedino na odredbe Povelje. Žalitelji smatraju da sama činjenica da je zaštita koju pružaju članci EKLJP-a na koje se pozivaju žalitelji prenesena u pravo Unije u člancima 17., 7., 10. i 11. Povelje o temeljnim pravima Europske unije ne otklanja obvezu Općeg suda da uzme u obzir odredbe EKLJP-a kao opća načela prava. Žalitelji također iznose da je Opći sud počinio pravnu pogrešku time što je poslovne interese isključio iz opsega prava vlasništva zaključivši da „pravo vlasništva ne može biti prošireno do te mjere da štiti puke poslovne interese” i oduzevši žaliteljima jamstva iz članka 1. Protokola br. 1 EKLJP-a. Žalitelji nadalje navode da je Opći sud počinio pravnu pogrešku time što nije ispitao osnovnu Uredbu u svjetlu članka 19. Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima starosjedilačkih naroda (UNDRIP). Budući da Unija mora poštovati međunarodno pravo u izvršavanju svojih ovlasti i da osnovna Uredba stoga mora biti tumačena u svjetlu članka 19. UNDRIP-a, Opći sud je bio obvezan ispitati jesu li institucije EU-a pribavile slobodan, prethodan i informiran pristanak žalitelja prije usvajanja osnovne Uredbe.


(1)  Uredba (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana, SL L 286, str. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 288.).

(2)  Uredba Komisije (EU) br. 737/2010 od 10. kolovoza 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o trgovini proizvodima od tuljana, SL L 216, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 179.).