Predmet C‑672/13
OTP Bank Nyrt
protiv
Magyar Állam
i
Magyar Államkincstár
(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Fővárosi Törvényszék)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Državna potpora — Članak 107. stavak 1. UFEU‑a — Pojam ‚državne potpore’ — Doplaci za stanovanje dodijeljeni određenim kategorijama kućanstava prije pristupanja Mađarske Europskoj uniji — Isplata potpore od kreditnih institucija u zamjenu za državno jamstvo — Članak 108. stavak 3. UFEU‑a — Mjera koja nije bila prethodno prijavljena Europskoj komisiji — Nezakonitost“
Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 19. ožujka 2015.
Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Granice — Tumačenje pojma potpore — Uključenost
(čl. 108. i 267. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države — Postojeće potpore i nove potpore — Komisijino ispitivanje — Isključiva nadležnost — Nadležnost nacionalnih sudova — Granice
(čl. 107. i 108. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 1. t. (b) podt. (i)
Potpore koje dodjeljuju države — Pojam — Potpore iz državnih sredstava — Jamstvo povrata stambenih kredita koje uključuje dodjeljivanje isplata na teret središnjeg proračuna — Uključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države — Pojam — Selektivni karakter mjere — Jamstvo povrata stambenih kredita koje koristi cijeli gospodarski sektor — Uključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države — Utjecaj na trgovinu među državama članicama — Narušavanje tržišnog natjecanja — Jamstvo povrata stambenih kredita od strane države — Dodjela prednosti sektoru o kojem je riječ — Nedopuštenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države — Postojeće potpore i nove potpore — Mjera koja ne može biti kvalificirana kao postojeća potpora prema Aktu o pristupanju države članice o kojoj je riječ — Kvalifikacija kao nove potpore — Zabrana primjene prije Komisijine konačne odluke — Opseg — Obveze nacionalnih sudova — Obveza nalaganja povrata nezakonite potpore
(čl. 107. st. 1. i čl. 108. st. 3. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države — Potpora dodijeljena nepoštovanjem postupovnih pravila članka 108. stavka 3. UFEU‑a — Obveze nacionalnih sudova — Obveza nalaganja povrata nezakonite potpore — Pravni lijekovi koji su korisnicima na raspolaganju — Nepostojanje
(čl. 108. st. 3. UFEU‑a)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 26.‑32.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 35.‑37.)
Državno jamstvo koje se sastoji u obvezi javnih tijela da pod određenim pretpostavkama vrate kreditnoj instituciji 80% iznosa kredita koje je kreditna institucija isplatila, a postali su nenaplativi, te kamate i troškove tih kredita dodijeljenih na ime potpore za stanovanje za mlade i potpore dodijeljene na temelju starog sustava povrata poreza, jest a priori državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a jer su iznosi koji su zahtijevani prilikom poziva na plaćanje jamstva dodjeljivani na teret središnjeg proračuna i putem državnih sredstava.
(t. 42., 43. i izreka)
Državna potpora može biti selektivna u pogledu članka 107. stavka 1. UFEU‑a čak i ako se odnosi na cijeli gospodarski sektor. U tom se pogledu može smatrati selektivnim državno jamstvo koje se sastoji od obveze javnih tijela da pod određenim pretpostavkama kreditnoj instituciji vrate 80% iznosa kredita koje je kreditna institucija isplatila, a postali su nenaplativi, te kamate i troškove tih kredita dodijeljenih na ime potpore za stanovanje za mlade i potpore dodijeljene na temelju starog sustava povrata poreza jer od tog jamstva korist ima isključivo sektor kreditnih institucija.
Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev jest da osobito ocijeni selektivni karakter takvog jamstva određujući, među ostalim, je li nakon izmjene te nacionalne uredbe koja je bila osnova za provedbu tog jamstva ono moglo biti dodijeljeno i drugim gospodarskim subjektima osim kreditnim institucijama i, u slučaju potvrdnog odgovora, može li ta okolnost dovesti u pitanje selektivni karakter tog jamstva.
(t. 49.‑52. i izreka)
Državno jamstvo koje se sastoji u obvezi javnih tijela da pod određenim pretpostavkama kreditnoj instituciji vrate 80% iznosa kredita koje je kreditna institucija isplatila, a postali su nenaplativi, te kamate i troškove tih kredita dodijeljenih na ime potpore za stanovanje za mlade i potpore dodijeljene na temelju starog sustava povrata poreza omogućava kreditnim institucijama sklapanje kredita a da pritom ne moraju snositi gospodarski rizik. Tako kreditne institucije koje su sklopile ugovor o nalogu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku ne moraju nužno ispitati solventnost zajmoprimaca niti propisati naknadu za jamstvo. Usto će zajmoprimci od tih institucija najčešće zatražiti dodatne usluge, poput otvaranja tekućeg računa. Stoga državno jamstvo tim institucijama daje prednost jer ona uzrokuje mogućnost proširenja klijentele i povećavanja njihovih prihoda.
Iz toga proizlazi da državno jamstvo uzrokuje ojačavanje položaja kreditnih institucija u odnosu na onaj drugih gospodarskih subjekata na tržištu i gospodarskim subjektima sa sjedištem u drugim državama članicama otežava ulazak na nacionalno tržište o kojem je riječ. Stoga to jamstvo može utjecati na trgovinu među državama članicama i narušiti tržišno natjecanje u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.
(t. 57.‑59. i izreka)
Kada mjera čija se primjena nastavila nakon dana pristupanja države članice Uniji koja predstavlja državnu potporu ne ispunjava ni uvjete postavljene Aktom o pristupanju te države članice Unije ni one postavljene člankom 1. točkom (b) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. UEZ‑a, primjenjivog na članak 108. UFEU‑a, da bi mogla biti kvalificirana kao postojeća potpora, treba je smatrati novom potporom. Stoga takva mjera treba biti prethodno prijavljena Komisiji i ne može biti primijenjena sve dok se taj postupak ne okonča konačnom odlukom.
U tim okolnostima, ako nacionalni sud kvalificira državno jamstvo kao državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, takvo jamstvo treba smatrati novom potporom te stoga podliježe obvezi prethodne prijave Komisiji u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da ispita je li država članica o kojoj je riječ ispunila tu obvezu i, ako to nije slučaj, da tu potporu proglasi nezakonitom.
Što se tiče posljedica koje proizlaze iz takve nezakonitosti, one se sastoje, među ostalim, od njezinog ukidanja povratom radi ponovnog uspostavljanja prijašnjeg stanja. Naime, povratom potpore korisnik gubi prednost kojom je raspolagao na tržištu u odnosu na svoje konkurente te je ponovno uspostavljeno stanje prije isplate potpore. Budući da iznimne okolnosti ne opravdavaju to da ne bude proveden povrat nezakonite potpore, nacionalni sud je načelno dužan naložiti taj povrat, u skladu sa svojim nacionalnim pravom.
(t. 62., 66.‑73. i izreka)
U području državnih potpora, pod pretpostavkom da Komisija u konačnoj odluci koju treba donijeti proglasi jamstvo za povrat stambenih kredita, koje je država članica dodijelila prije svojeg pristupanja Uniji i koje je potom bilo predmetom ispitivanja kao nova potpora, spojivim s unutarnjim tržištem, nacionalni je sud i dalje dužan naložiti povrat te državne potpore u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Naime, pod prijetnjom negativnog utjecaja na izravni učinak članka 108. stavka 3. posljednje rečenice UFEU‑a i nepoštovanja interesa pojedinaca čija je zaštita zadaća nacionalnih sudova, navedena Komisijina konačna odluka nema za posljedicu a posteriori legalizaciju provedbenih akata koji su nevaljani zato što su doneseni nepoštovanjem zabrane iz tog članka. Svako drukčije tumačenje dovelo bi do davanja prednosti nepoštovanju članka 108. stavka 3. posljednje rečenice UFEU‑a od strane države članice te bi ga lišilo njegova korisnog učinka.
Osobito što se tiče korisnikâ državnog jamstva, vodeći računa o obvezujućem karakteru nadzora državnih potpora koje Komisija provodi na temelju članka 108. UFEU‑a, poduzetnici korisnici potpore načelno ne mogu imati legitimna očekivanja u vezi sa zakonitošću potpore osim ako je dodijeljena uz poštovanje postupka propisanog u tom članku te bi se gospodarski subjekt koji postupa s dužnom pažnjom uobičajeno morao moći osigurati da je taj postupak bio poštovan. Osobito kada je potpora primijenjena bez prethodne prijave Komisiji tako da je nezakonita na temelju članka 108. stavka 3. UFEU‑a, korisnik potpore u tom trenutku ne može imati legitimna očekivanja o zakonitosti njezine dodjele.
Iz toga proizlazi da korisnici takvog državnog jamstva koje je dodijeljeno nepoštovanjem članka 108. stavka 3. UFEU‑a, te je stoga nezakonito, u skladu s pravom Unije ne raspolažu pravnim lijekom.
(t. 76.‑79. i izreka)
Predmet C‑672/13
OTP Bank Nyrt
protiv
Magyar Állam
i
Magyar Államkincstár
(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Fővárosi Törvényszék)
„Zahtjev za prethodnu odluku — Državna potpora — Članak 107. stavak 1. UFEU‑a — Pojam ‚državne potpore’ — Doplaci za stanovanje dodijeljeni određenim kategorijama kućanstava prije pristupanja Mađarske Europskoj uniji — Isplata potpore od kreditnih institucija u zamjenu za državno jamstvo — Članak 108. stavak 3. UFEU‑a — Mjera koja nije bila prethodno prijavljena Europskoj komisiji — Nezakonitost“
Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 19. ožujka 2015.
Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Tumačenje pojma potpore – Uključenost
(čl. 108. i 267. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države – Postojeće potpore i nove potpore – Komisijino ispitivanje – Isključiva nadležnost – Nadležnost nacionalnih sudova – Granice
(čl. 107. i 108. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 1. t. (b) podt. (i)
Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Potpore iz državnih sredstava – Jamstvo povrata stambenih kredita koje uključuje dodjeljivanje isplata na teret središnjeg proračuna – Uključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Selektivni karakter mjere – Jamstvo povrata stambenih kredita koje koristi cijeli gospodarski sektor – Uključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države – Utjecaj na trgovinu među državama članicama – Narušavanje tržišnog natjecanja – Jamstvo povrata stambenih kredita od strane države – Dodjela prednosti sektoru o kojem je riječ – Nedopuštenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države – Postojeće potpore i nove potpore – Mjera koja ne može biti kvalificirana kao postojeća potpora prema Aktu o pristupanju države članice o kojoj je riječ – Kvalifikacija kao nove potpore – Zabrana primjene prije Komisijine konačne odluke – Opseg – Obveze nacionalnih sudova – Obveza nalaganja povrata nezakonite potpore
(čl. 107. st. 1. i čl. 108. st. 3. UFEU‑a)
Potpore koje dodjeljuju države – Potpora dodijeljena nepoštovanjem postupovnih pravila članka 108. stavka 3. UFEU‑a – Obveze nacionalnih sudova – Obveza nalaganja povrata nezakonite potpore – Pravni lijekovi koji su korisnicima na raspolaganju – Nepostojanje
(čl. 108. st. 3. UFEU‑a)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 26.‑32.)
Vidjeti tekst odluke.
(t. 35.‑37.)
Državno jamstvo koje se sastoji u obvezi javnih tijela da pod određenim pretpostavkama vrate kreditnoj instituciji 80% iznosa kredita koje je kreditna institucija isplatila, a postali su nenaplativi, te kamate i troškove tih kredita dodijeljenih na ime potpore za stanovanje za mlade i potpore dodijeljene na temelju starog sustava povrata poreza, jest a priori državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a jer su iznosi koji su zahtijevani prilikom poziva na plaćanje jamstva dodjeljivani na teret središnjeg proračuna i putem državnih sredstava.
(t. 42., 43. i izreka)
Državna potpora može biti selektivna u pogledu članka 107. stavka 1. UFEU‑a čak i ako se odnosi na cijeli gospodarski sektor. U tom se pogledu može smatrati selektivnim državno jamstvo koje se sastoji od obveze javnih tijela da pod određenim pretpostavkama kreditnoj instituciji vrate 80% iznosa kredita koje je kreditna institucija isplatila, a postali su nenaplativi, te kamate i troškove tih kredita dodijeljenih na ime potpore za stanovanje za mlade i potpore dodijeljene na temelju starog sustava povrata poreza jer od tog jamstva korist ima isključivo sektor kreditnih institucija.
Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev jest da osobito ocijeni selektivni karakter takvog jamstva određujući, među ostalim, je li nakon izmjene te nacionalne uredbe koja je bila osnova za provedbu tog jamstva ono moglo biti dodijeljeno i drugim gospodarskim subjektima osim kreditnim institucijama i, u slučaju potvrdnog odgovora, može li ta okolnost dovesti u pitanje selektivni karakter tog jamstva.
(t. 49.‑52. i izreka)
Državno jamstvo koje se sastoji u obvezi javnih tijela da pod određenim pretpostavkama kreditnoj instituciji vrate 80% iznosa kredita koje je kreditna institucija isplatila, a postali su nenaplativi, te kamate i troškove tih kredita dodijeljenih na ime potpore za stanovanje za mlade i potpore dodijeljene na temelju starog sustava povrata poreza omogućava kreditnim institucijama sklapanje kredita a da pritom ne moraju snositi gospodarski rizik. Tako kreditne institucije koje su sklopile ugovor o nalogu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku ne moraju nužno ispitati solventnost zajmoprimaca niti propisati naknadu za jamstvo. Usto će zajmoprimci od tih institucija najčešće zatražiti dodatne usluge, poput otvaranja tekućeg računa. Stoga državno jamstvo tim institucijama daje prednost jer ona uzrokuje mogućnost proširenja klijentele i povećavanja njihovih prihoda.
Iz toga proizlazi da državno jamstvo uzrokuje ojačavanje položaja kreditnih institucija u odnosu na onaj drugih gospodarskih subjekata na tržištu i gospodarskim subjektima sa sjedištem u drugim državama članicama otežava ulazak na nacionalno tržište o kojem je riječ. Stoga to jamstvo može utjecati na trgovinu među državama članicama i narušiti tržišno natjecanje u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.
(t. 57.‑59. i izreka)
Kada mjera čija se primjena nastavila nakon dana pristupanja države članice Uniji koja predstavlja državnu potporu ne ispunjava ni uvjete postavljene Aktom o pristupanju te države članice Unije ni one postavljene člankom 1. točkom (b) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. UEZ‑a, primjenjivog na članak 108. UFEU‑a, da bi mogla biti kvalificirana kao postojeća potpora, treba je smatrati novom potporom. Stoga takva mjera treba biti prethodno prijavljena Komisiji i ne može biti primijenjena sve dok se taj postupak ne okonča konačnom odlukom.
U tim okolnostima, ako nacionalni sud kvalificira državno jamstvo kao državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, takvo jamstvo treba smatrati novom potporom te stoga podliježe obvezi prethodne prijave Komisiji u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da ispita je li država članica o kojoj je riječ ispunila tu obvezu i, ako to nije slučaj, da tu potporu proglasi nezakonitom.
Što se tiče posljedica koje proizlaze iz takve nezakonitosti, one se sastoje, među ostalim, od njezinog ukidanja povratom radi ponovnog uspostavljanja prijašnjeg stanja. Naime, povratom potpore korisnik gubi prednost kojom je raspolagao na tržištu u odnosu na svoje konkurente te je ponovno uspostavljeno stanje prije isplate potpore. Budući da iznimne okolnosti ne opravdavaju to da ne bude proveden povrat nezakonite potpore, nacionalni sud je načelno dužan naložiti taj povrat, u skladu sa svojim nacionalnim pravom.
(t. 62., 66.‑73. i izreka)
U području državnih potpora, pod pretpostavkom da Komisija u konačnoj odluci koju treba donijeti proglasi jamstvo za povrat stambenih kredita, koje je država članica dodijelila prije svojeg pristupanja Uniji i koje je potom bilo predmetom ispitivanja kao nova potpora, spojivim s unutarnjim tržištem, nacionalni je sud i dalje dužan naložiti povrat te državne potpore u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Naime, pod prijetnjom negativnog utjecaja na izravni učinak članka 108. stavka 3. posljednje rečenice UFEU‑a i nepoštovanja interesa pojedinaca čija je zaštita zadaća nacionalnih sudova, navedena Komisijina konačna odluka nema za posljedicu a posteriori legalizaciju provedbenih akata koji su nevaljani zato što su doneseni nepoštovanjem zabrane iz tog članka. Svako drukčije tumačenje dovelo bi do davanja prednosti nepoštovanju članka 108. stavka 3. posljednje rečenice UFEU‑a od strane države članice te bi ga lišilo njegova korisnog učinka.
Osobito što se tiče korisnikâ državnog jamstva, vodeći računa o obvezujućem karakteru nadzora državnih potpora koje Komisija provodi na temelju članka 108. UFEU‑a, poduzetnici korisnici potpore načelno ne mogu imati legitimna očekivanja u vezi sa zakonitošću potpore osim ako je dodijeljena uz poštovanje postupka propisanog u tom članku te bi se gospodarski subjekt koji postupa s dužnom pažnjom uobičajeno morao moći osigurati da je taj postupak bio poštovan. Osobito kada je potpora primijenjena bez prethodne prijave Komisiji tako da je nezakonita na temelju članka 108. stavka 3. UFEU‑a, korisnik potpore u tom trenutku ne može imati legitimna očekivanja o zakonitosti njezine dodjele.
Iz toga proizlazi da korisnici takvog državnog jamstva koje je dodijeljeno nepoštovanjem članka 108. stavka 3. UFEU‑a, te je stoga nezakonito, u skladu s pravom Unije ne raspolažu pravnim lijekom.
(t. 76.‑79. i izreka)