Spojeni predmeti C‑659/13 i C‑34/14

C & J Clark International Ltd

protiv

the Commissioners for Her Majesty’s Revenue & Customs

i

Puma SE

protiv

Hauptzollamt Nürnberg

(zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili First‑tier Tribunal (Tax Chamber) i Finanzgericht München)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Dopuštenost — Damping — Uvoz obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Kine i Vijetnama — Valjanost Uredbe (EZ) br. 1472/2006 i Provedbene uredbe (EU) br. 1294/2009 — Sporazum WTO‑a o antidampingu — Uredba (EZ) br. 384/96 — Članak 2. stavak 7. — Utvrđivanje dampinga — Uvoz iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva — Zahtjev za dodjelu tretmana tržišnoga gospodarstva — Rok — Članak 9. stavci 5. i 6. — Zahtjev za individualni tretman — Članak 17. — Odabir uzoraka — Članak 3. stavci 1., 5. i 6., članak 4. stavak 1. i članak 5. stavak 4. — Suradnja industrije Unije — Članak 3. stavci 2. i 7. — Utvrđivanje štete — Ostali poznati čimbenici — Carinski zakonik Zajednice — Članak 236. stavci 1. i 2. — Povrat pristojbi koje nisu zakonski utemeljene — Rok — Nepredvidiva okolnost ili viša sila — Nevaljanost uredbe kojom su uvedene antidampinške pristojbe“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 4. veljače 2016.

1. Prethodna pitanja — Ocjena valjanosti — Pitanje o valjanosti uredbe koja nije pobijana na temelju članka 263. UFEU‑a — Tužba u glavnom postupku koju je podnijelo društvo koje očito nije bilo ovlašteno podnijeti tužbu za poništenje — Dopuštenost

   (čl. 263. st. 4. i čl. 267. t. (b) UFEU‑a)

2. Tužba za poništenje — Fizičke ili pravne osobe — Akti koji se na njih izravno i osobno odnose — Uredba o uvođenju antidampinških pristojbi — Proizvođači i izvoznici iz trećih zemalja — Uvoznici i gospodarski subjekti Unije koji imaju posebne odnose s proizvođačima

   (čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

3. Vlastita sredstva Europske unije — Povrat ili otpust uvoznih carina — Uvoznik proizvoda podvrgnutih antidampinškoj pristojbi koji u zadanom roku nije podnio zahtjev za povrat pristojbi na temelju članka 11. stavka 8. Uredbe br. 384/96 — Propust koji ne sprečava podnošenje zahtjeva za povrat na temelju članka 236. Carinskog zakonika

   (Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, čl. 11. st. 8., i Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 236.)

4. Prigovor nezakonitosti — Uvoznikovo osporavanje, pred nacionalnim sudom, zakonitosti uredbe o uvođenju antidampinške pristojbe povodom tužbe protiv nacionalne mjere donesene na temelju te uredbe — Uvoznikov interes da se poziva na Komisijinu povredu njezine obveze ispitivanja zahtjeva za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva ili individualnog tretmana

   (čl. 263. i čl. 277. UFEU‑a)

5. Međunarodni sporazumi — Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije — GATT iz 1994. — Nemogućnost pozivanja na sporazume WTO‑a za osporavanje zakonitosti akta Unije — Iznimke — Unijin akt s ciljem osiguravanja njegovog izvršenja ili koji na njega izrijekom i precizno upućuje

   (čl. 216. st. 2. UFEU‑a; Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994.; Sporazum o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994., „Sporazum o antidampingu 1994.“)

6. Međunarodni sporazumi — Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije — GATT iz 1994. — Nemogućnost pozivanja na sporazume WTO‑a za osporavanje zakonitosti akta Unije — Iznimke — Unijin akt s ciljem osiguravanja njegovog izvršenja — Doseg — (Sporazum o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994., „Sporazum o antidampingu 1994.“;

   Uredba Vijeća br. 384/96, uvodna izjava 5., čl. 2. st. 7. i čl. 9. st. 5.)

7. Međunarodni sporazumi — Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije — Odluka tijela za rješavanje sporova WTO‑a kojom se utvrđuje nepoštovanje materijalnih pravila iz tog sporazuma — Nemogućnost pozivanja na te sporazume ili tu odluku radi osporavanja Unijinog akta

8. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Dampinška marža — Određivanje uobičajene vrijednosti — Uvoz iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva — Dodjeljivanje tretmana poduzetnika koji djeluje u uvjetima tržišnog gospodarstva — Pretpostavke — Teret dokazivanja koji je na proizvođačima — Ocjena dokaza od strane institucija

   (Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, čl. 2. st. 1. do 6. i čl. 7. t. (a), (b) i (c))

9. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Dampinška marža — Određivanje uobičajene vrijednosti — Uvoz iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva — Dodjeljivanje tretmana poduzetnika koji djeluje u uvjetima tržišnog gospodarstva — Komisijina obveza da odluči o zahtjevima svih proizvođača za dodjelu tog tretmana — 87695 / Neispitivanje zahtjeva proizvođača koji nisu sudjelovali u uzorkovanju — Nedopuštenost — Nevaljanost Uredbe br. 1472/2006 u tom dijelu

   (Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, čl. 2. st. 7. t. (b) i čl. 17., i Uredba Vijeća br. 1472/2006)

10. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Određivanje antidampinških pristojbi — Individualni tretman poduzetnikâ izvoznika iz zemlje bez tržišnog gospodarstva — Obveza Unijinih institucija da ispitaju zahtjeve za dodjelu individualnog tretmana i o njima odluče

    (Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, čl. 9. st. 5.)

11. Pravo Europske unije — Tumačenje — Višejezični tekstovi — Odstupanja između različitih jezičnih verzija — Uzimanje u obzir stvarne volje njezina autora i cilja kojem ona teži

12. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Određivanje antidampinških pristojbi — Individualni tretman poduzetnikâ izvoznika iz zemlje bez tržišnog gospodarstva — Komisijina obveza ispitivanja zahtjeva za takav tretman i odlučivanja o njima — Neispitivanje zahtjeva gospodarskih subjekata koji nisu sudjelovali u uzorkovanju — Nedopuštenost — Nevaljanost Uredbe br. 1472/2006 u tom dijelu

    (čl. 267. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, i uredbe Vijeća br. 1472/2006 i br. 1294/2009)

13. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Uvozi iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (b) Uredbe br. 384/96 — Postupak ocjene uvjeta pod kojima se proizvođaču može priznati status poduzetnika koji posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva — Prekoračenje roka od strane Unijinih institucija — Nepostojanje utjecaja na valjanost konačne uredbe

    (Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, čl. 2. st. 7. t. (c), i Uredba Vijeća br. 1472/2006)

14. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Ispitni postupak — Komisijina obveza okončanja postupka u slučaju da se potpora dana zahtjevu smanji ispod minimalnih pragova — Nepostojanje

    (Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, čl. 5. st. 4.)

15. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Diskrecijska ovlast institucija — Poštovanje postupovnih jamstava — Sudski nadzor — Granice

    (čl. 263. i 267. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, i Uredba Vijeća br. 1472/2006)

16. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Šteta — Utvrđenje uzročno‑posljedične veze — Obveze institucija — Uzimanje u obzir čimbenika koji nisu povezani s dampingom — Utjecaj tih čimbenika na utvrđivanje uzročne veze

    (Uredba Vijeća br. 384/96, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, čl. 3. st. 7.)

17. Tužba za poništenje — Poništavajuća presuda — Doseg — Poništenje antidampinške uredbe u dijelu u kojem određuje antidampinške pristojbe za proizvode određenih društava — Učinak poništenja na valjanost antidampinške pristojbe primjenjive na proizvode drugih društava — Nepostojanje — Pretpostavka valjanosti akata institucija Unije

    (čl. 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 236. st. 1., i Uredba Vijeća br. 1472/2006)

18. Vlastita sredstva Europske unije — Povrat ili otpust uvoznih carina — Pretpostavke

    (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 236. st. 2.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 56.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 58.‑62., 64.)

3.  U području zaštite protiv dampinga ne može se, ni na temelju teksta članka 11. stavka 8. Uredbe br. 384/96 niti teksta članka 236. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, zaključiti da uvoznici koji nisu pokrenuli postupak iz članka 11. stavka 8. Uredbe br. 384/96 u roku određenom u tu svrhu nemaju ili nemaju više pravo koristiti se postupkom iz članka 236. Carinskog zakonika.

   Osim toga, postupak iz članka 11. stavka 8. Uredbe br. 384/96 nema isti cilj kao i onaj iz članka 236. Carinskog zakonika. Naime, cilj je postupka iz članka 11. stavka 8. Uredbe br. 384/96 da se dopusti uvoznicima koji su platili antidampinšku pristojbu da putem nadležnih nacionalnih tijela zahtijevaju njezin povrat od Komisije kada se dokaže da je dampinška marža, na temelju koje je ta pristojba plaćena, ukinuta ili smanjena na visinu manju od visine iznosa pristojbe na snazi. U tom postupku izvoznici ne osporavaju zakonitost uvedenih antidampinških pristojbi, nego se pozivaju na promjenu situacije koja ima izravan učinak na dampinšku maržu koja je prvotno određena. Suprotno tome, postupak iz članka 236. Carinskog zakonika dopušta navedenim uvoznicima da zahtijevaju povrat uvozne ili izvozne carine koju su platili u slučaju kada se dokaže da u trenutku plaćanja te carine nisu bile zakonski utemeljene.

   Naposljetku, struktura tih dvaju postupaka je u bitnome različita. Osobito je postupak iz članka 11. stavka 8. Uredbe br. 384/96 u nadležnosti Komisije i može se provesti samo u roku od šest mjeseci od dana kada su nadležna tijela ispravno utvrdila konačan iznos pristojbe koji se treba naplatiti, dok je postupak iz članka 236. Carinskog zakonika u nadležnosti nacionalnih carinskih tijela i može se pokrenuti u roku od tri godine od dana kad je o tim carinama obaviješten dužnik.

   (t. 68.‑70.)

4.  U okviru tužbe pred nacionalnim sudom protiv nacionalne mjere usvojene na temelju uredbe kojom je uvedena antidampinška pristojba uvoznici koji su platili antidampinšku pristojbu očito imaju vlastiti interes i aktivnu legitimaciju za isticanje da su uredbe kojima se uvodi ta pristojba nevaljane s obrazloženjem da je navedena pristojba uvedena a da Komisija prethodno nije odlučila u skladu s pravilima iz Uredbe br. 384/96 o zahtjevima za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva ili individualnog tretmana koje su postavili proizvođači ili izvoznici proizvoda o kojima se radi. Naime, neuzimanje u obzir tih zahtjeva može imati negativan utjecaj na antidampinšku pristojbu koja će se po završetku postupka odrediti za proizvode subjekata o kojima se radi.

   (t. 72., 73.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 82.‑87.)

6.  U području zaštite protiv dampinga, iako je točno da uvodna izjava 5. Uredbe br. 384/96 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, kako je izmijenjena Uredbom br. 461/2004, upućuje na to da u pravo Unije treba prenijeti „u što je moguće većoj mjeri“ izričaj Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Sporazum o antidampingu), taj izraz treba shvatiti u smislu da zakonodavac Unije, čak i ako je prilikom donošenja Osnovne uredbe namjeravao uzeti u obzir pravila tog sporazuma pri donošenju Uredbe br. 384/96, nije izrazio volju za prenošenje svakog od tih pravila u navedenu uredbu.

   Osobito, članak 2. stavak 7. Uredbe br. 384/96 predstavlja izraz volje zakonodavca Unije da u tom području usvoji pristup svojstven pravnom poretku Unije, propisivanjem posebnog sustava detaljnih pravila u vezi s izračunom uobičajene vrijednosti za uvoze iz zemalja bez tržišnog gospodarstva. Odredbe članka 9. stavka 5. drugog podstavka Uredbe br. 384/96 upućuju na članak 2. stavak 7. te uredbe i sastavni su dio sustava koji se njome uvodi.

   (t. 90., 91.)

7.  Uzimajući u obzir prirodu i strukturu sustava za rješavanje sporova uspostavljenog sporazumima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i važno mjesto koje pregovaranje između ugovornih strana ima u tom sustavu, sud Unije u svakom slučaju ne može nadzirati zakonitost ili valjanost akata Unije s obzirom na pravila WTO‑a dok god razumni rok koji Unija ima za postupanje u skladu s presudama i preporukama Tijela za rješavanje sporova (DSB) kojima se utvrđuje nepoštovanje navedenih pravila nije protekao, jer u protivnom taj rok ne bi imao nikakav učinak.

   Nadalje, sam protek tog roka ne znači da je Unija iscrpila mogućnosti tog sustava za rješavanje sporova za pronalaženje rješenja za spor u kojem se nalazi s drugim ugovornim stranama. U tim uvjetima, obvezivanje suda Unije da, samo zato što je protekao rok, nadzire zakonitost ili valjanost predmetnih mjera Unije s obzirom na pravila WTO‑a te odluka i preporuka DSB‑a kojima se utvrđuje njihovo nepoštovanje moglo bi dovesti do slabljenja položaja Unije u pronalaženju rješenja koje bi istodobno bilo u skladu s pravilima WTO‑a i prihvatljivo za obje stranke u sporu.

   Stoga se čak i nakon proteka gore navedenog roka pojedinac ne može s uspjehom pozvati na odluke i preporuke DSB‑a da bi osigurao da se izvrši nadzor zakonitosti ili valjanosti postupanja institucija Unije, barem izvan slučaja kada je Unija namjeravala preuzeti posebnu obvezu na temelju tih odluka i preporuka.

   (t. 94.‑96.)

8.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 105.‑109.)

9.  U području zaštite protiv dampinga Vijeće i Komisija moraju odlučiti o zahtjevima za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva koje postavi bilo koji od proizvođača sa sjedištem u zemlji koja nema tržišno gospodarstvo koja je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) na dan pokretanja antidampinškog ispitnog postupka, uključujući kada se koriste tehnikom odabira uzoraka iz članka 17. Uredbe br. 384/96.

   Kada je riječ o Uredbi br. 1472/2006, o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama, činjenica da Vijeće i Komisija nisu odlučili o zahtjevima za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva koje su podnijeli kineski i vijetnamski proizvođači‑izvoznici koji nisu bili uključeni u uzorak sastavljen na temelju članka 17. Uredbe br. 384/96 predstavlja povredu članka 2. stavka 7. točke (b) te uredbe. Stoga je Uredba br. 1472/2006 nevaljana u tom dijelu.

   (t. 110., 112., 174. i t. 1. izreke)

10.  U području zaštite protiv dampinga, iz članka 9. stavka 5. Uredbe 384/96 proizlazi da Vijeće i Komisija pri usvajanju uredbe o uvođenju antidampinške pristojbe u načelu moraju u toj uredbi odrediti iznos antidampinške pristojbe koji se uvodi za svakog dobavljača koji je njome obuhvaćen, osim u slučaju da taj individualni tretman nije moguće primijeniti.

    Međutim, članak 9. stavak 5. prvi podstavak Uredbe br. 384/96 predviđa mogućnost odstupanja od tog načela u slučaju iz članka 2. stavka 7. točke (a) te uredbe kada Vijeće ili Komisija usvoje uredbu kojom se uvodi antidampinška pristojba na uvoz iz određenog izvora, odnosno zemalja bez tržišnoga gospodarstva. Naime, u tom slučaju zakonodavac Unije propisao je različito opće pravilo prema kojem je istodobno potrebno i dovoljno da se u uredbi koju je usvojilo Vijeće ili Komisija određuje iznos antidampinške pristojbe uvedene na razini predmetne zemlje dobavljača.

    Ipak, članak 9. stavak 5. drugi podstavak Uredbe br. 384/96 propisuje da se individualna antidampinška pristojba određuje za dobavljače sa sjedištem u zemlji koja nema tržišno gospodarstvo, ako su pritom i izvoznici, kada na temelju pravilno dokumentiranih zahtjeva dokažu da udovoljavaju kriterijima koji opravdavaju taj individualni tretman. Ta individualna antidampinška pristojba će se na njih primijeniti umjesto antidampinške pristojbe utvrđene na razini zemlje koja bi se na njih primjenjivala u slučaju da takav zahtjev nije podnesen.

    Stoga su Vijeće i Komisija u načelu dužni ispitati zahtjeve za individualni tretman koji su im upućeni na temelju članka 9. stavka 5. drugog podstavka Uredbe br. 384/96 i odlučiti o tim zahtjevima.

    (t. 118.‑120., 123.)

11.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 122.)

12.  Činjenica da Vijeće i Komisija nisu odlučili, prije usvajanja Uredbe br. 1472/2006, o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama o zahtjevima za individualni tretman koje su podnijeli kineski i vijetnamski proizvođači‑izvoznici koji nisu bili uključeni u uzorak sastavljen na temelju članka 17. Uredbe br. 384/96 predstavlja povredu članka 9. stavka 5. te uredbe. Stoga je konačna uredba nevaljana u tom dijelu. Provedbena Uredba Vijeća (EU) br. 1294/2009 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i Narodne Republike Kine, kako je proširena na uvoz određene obuće s gornjištima od kože koja se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod koji se otprema (podrijetlom) iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije, nakon revizije, zbog isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96, nevaljana je na isti način kao i Uredba br. 1472/2006.

    U tom pogledu, odnos koji postoji s jedne strane između članka 9. stavka 5. drugog podstavka Uredbe br. 384/96 i s druge strane članka 17. te uredbe, kojim se propisuje tehnika prikupljanja uzoraka, otkriva da se tekst članka 9. stavka 5. razlikuje od članka 9. stavka 6. Uredbe br. 384/96, koji sadržava takvo izričito upućivanje kojim se propisuje primjena tog članka 17. Iz toga slijedi da se stavak 5. članka 9. Uredbe br. 384/96 može tumačiti na način da, u njezinu kontekstu i suprotno stavku 6. te odredbe, članak 17. Uredbe br. 384/96 nije relevantan. Stoga kada se proizvođač-izvoznik sa sjedištem u zemlji bez tržišnoga gospodarstva poziva na članak 9. stavak 5. drugi podstavak Uredbe br. 384/96 s obrazloženjem da su njegove individualne cijene utvrđene na način koji je dovoljno nezavisan od države, cilj mu je da od Vijeća i Komisije dobije priznanje činjenice da se s tog gledišta nalazi u bitno drugačijoj situaciji od one ostalih proizvođača‑izvoznika sa sjedištem u toj zemlji. Na temelju toga on zahtijeva da se na njega primijeni individualni tretman, dok će se s drugim proizvođačima‑izvoznicima u praksi postupati kao s jedinstvenim subjektom.

    Međutim, ako bi se priznalo da Vijeće i Komisija mogu bez prethodnog odlučivanja o zahtjevu proizvođača‑izvoznika koji se nalazi u toj situaciji na njega primijeniti antidampinšku pristojbu utvrđenu na razini predmetne zemlje i izračunatu na temelju ponderirane prosječne dampinške marže utvrđene za proizvođače‑izvoznike uključene u uzorak, time bi se omogućilo tim institucijama da s proizvođačem‑izvoznikom postupaju na isti način kao s onima uključenima u uzorak, iako se ti posljednji a priori nalaze u različitoj situaciji.

    (t. 124.‑127., 131., 132., 135., 174. i t. 2. izreke)

13.  U skladu s Uredbom br. 384/96, uredbu o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz treće zemlje ne može se proglasiti nevaljanom samo zato što Komisija i Vijeće nisu odlučili, u roku iz članka 2. stavka 3. točke (c) navedene Uredbe br. 384/96, odlučili o zahtjevima za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva koji su im bili postavljeni. Uvoznik koji se poziva na tu nepravilnost također mora konkretno dokazati da se ne može potpuno isključiti da bi bez te nepravilnosti uredba usvojena po završetku postupka imala sadržaj povoljniji za njegove interese.

    U tim uvjetima, s obzirom na to da zainteresirana osoba to nije dokazala, nepoštovanje tog roka ne dovodi do nevaljanosti Uredbe br. 1472/2006 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama.

    To tumačenje vrijedi bez razlike, neovisno o tome jesu li predmetni proizvođači‑izvoznici bili uključeni u uzorak sastavljen primjenom članka 17. Uredbe br. 384/96.

    (t. 141.‑144., 174. i t. 2. izreke)

14.  U području zaštite protiv dampinga, Uredba br. 384/96 ne sadržava nijednu odredbu koja bi se odnosila na mjere koje treba poduzeti tijekom ispitnog postupka, u slučaju smanjenja potpore koju su zahtjevu dali proizvođači, tako da Vijeće i Komisija moraju moći nastaviti taj ispitni postupak, uključujući slučaj kada bi se stupanj potpore navedenom smanjivao i kada bi čak takvo smanjenje podrazumijevalo da ta potpora odgovara nižoj razini proizvodnje u odnosu na jedan od dvaju pragova propisanih člankom 5. stavkom 4. navedene uredbe. Ti pragovi određeni su na temelju, s jedne strane, potpore proizvođača Unije čija ukupna proizvodnja čini više od 50% ukupne proizvodnje industrije Unije koja podupire ili se protivi zahtjevu. S druge strane, navedenu potporu moraju dati proizvođači Unije na koje otpada najmanje 25% ukupne proizvodnje Unije.

    (t. 152., 153.)

15.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 161., 162., 165., 166.)

16.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 168.‑170.)

17.  Sudovi država članica ne mogu se pozivati na presude u kojima je sud Europske unije poništio uredbu kojom su uvedene antidampinške pristojbe, u dijelu u kojem se odnosila na proizvođače‑izvoznike iz te uredbe, da bi zaključili da pristojbe uvedene za druge proizvođače‑izvoznike obuhvaćene navedenom uredbom, i koji se nalaze u istoj situaciji kao proizvođači‑izvoznici u odnosu na koje je takva uredba poništena, nisu zakonski utemeljene, u smislu članka 236. stavka 1. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice. Budući da takvu uredbu nije opozvala Europska unija kao institucija koja ju je usvojila, da je nije poništio sud Unije i da je Sud nije proglasio nevaljanom u dijelu u kojem se njome uvode pristojbe na proizvode tih drugih proizvođača‑izvoznika, navedene pristojbe su i dalje zakonski utemeljene u smislu te odredbe.

    Naime, kada povodom tužbe za poništenje koju je podnio gospodarski subjekt na kojeg se izravno i osobno odnosi uredba kojom se uvode antidampinške pristojbe sud Unije poništava takav akt u dijelu u kojem se odnosi na taj subjekt, takvo djelomično poništenje ne utječe na zakonitost drugih odredbi tog akta, a osobito ne odredbi kojima su uvedene antidampinške pristojbe na proizvode osim onih koje je proizveo, izvezao ili uvezao taj subjekt.

    Suprotno tome, kada osobe koje nisu imale aktivnu legitimaciju podnijeti zahtjev za poništenje takve odredbe nisu osporile u roku iz članka 263. UFEU‑a, te odredbe su u odnosu na njih konačne. Osim toga, dok god nisu opozvane ili proglašene nevaljanima na temelju zahtjeva za prethodnu odluku ili u postupka povodom prigovora nevaljanosti, na te odredbe primjenjuje se pretpostavka zakonitosti, što podrazumijeva da one u cijelosti proizvode pravni učinak u odnosu na svaku drugu osobu.

    (t. 183.‑185. i t. 3. izreke)

18.  Članak 236. stavak 2. Uredbe br. 2913/92 o carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da okolnost da je Sud Europske unije uredbu kojom se uvode antidampinške pristojbe proglasio u cijelosti ili djelomično nevaljanom ne predstavlja nepredvidivu okolnost ili višu silu u smislu te odredbe.

    (t. 190.‑194. i t. 4. izreke)