Predmet C‑656/13

L

protiv

M

(zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Nejvyšší soud)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost u području roditeljske odgovornosti — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članak 12. stavak 3. — Dijete nevjenčanih roditelja — Prorogacija nadležnosti — Nepostojanje drugog povezanog postupka koji je u tijeku — Prihvaćanje nadležnosti — Osporavanje nadležnosti od strane stranke koja je pokrenula postupak pred istim sudom“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 12. studenoga 2014.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost u području roditeljske odgovornosti – Prorogacija nadležnosti – Prorogacija nadležnosti u korist suda države članice različite od države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište – Prorogacija koja nije uvjetovana postojanjem drugog postupka koji je u tijeku pred spomenutim sudom

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost u području roditeljske odgovornosti – Prorogacija nadležnosti – Nadležnost koju su izričito ili na neki drugi nedvosmislen način prihvatile sve stranke u postupku – Pojam

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3. t. (b))

1.  Članak 12. stavak 3. Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, valja tumačiti na način da on omogućava da se za postupak o roditeljskoj odgovornosti uspostavi nadležnost suda države članice koji nije sud uobičajenog boravišta djeteta iako pred izabranim sudom nije u tijeku nijedan drugi postupak.

   Naime, ograničavanjem područja primjene članka 12. stavka 3. Uredbe br. 2201/2003 na situacije u kojima se postupak o roditeljskoj odgovornosti nadovezuje na drugi postupak koji je već u tijeku znatno bi se smanjila mogućnost korištenja prorogacije nadležnosti predviđena tom odredbom, s obzirom na to da do potrebe pokretanja postupaka o roditeljskoj odgovornosti može doći neovisno o bilo kakvom drugom postupku, te bi se time ugrozio koristan učinak te odredbe i cilj jednakosti svakog djeteta.

   (t. 46., 50., 52. i t.1. izreke)

2.  Članak 12. stavak 3. točku (b) Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, valja tumačiti na način da se, u smislu te odredbe, ne može smatrati da su nadležnost suda pred kojim je jedna stranka pokrenula postupak o roditeljskoj odgovornosti „izričito ili na drugi nedvosmislen način prihvatile sve stranke u postupku“ kad osoba koja je u tom prvom postupku tužena naknadno pred istim sudom pokrene drugi postupak, a u okviru prvog postupka u prvom podnesku uloži prigovor nenadležnosti tog suda.

   (t. 59. i t. 2. izreke)

Predmet C‑656/13

L

protiv

M

(zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Nejvyšší soud)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost u području roditeljske odgovornosti — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članak 12. stavak 3. — Dijete nevjenčanih roditelja — Prorogacija nadležnosti — Nepostojanje drugog povezanog postupka koji je u tijeku — Prihvaćanje nadležnosti — Osporavanje nadležnosti od strane stranke koja je pokrenula postupak pred istim sudom“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 12. studenoga 2014.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Nadležnost u području roditeljske odgovornosti — Prorogacija nadležnosti — Prorogacija nadležnosti u korist suda države članice različite od države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište — Prorogacija koja nije uvjetovana postojanjem drugog postupka koji je u tijeku pred spomenutim sudom

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Nadležnost u području roditeljske odgovornosti — Prorogacija nadležnosti — Nadležnost koju su izričito ili na neki drugi nedvosmislen način prihvatile sve stranke u postupku — Pojam

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3. t. (b))

1.  Članak 12. stavak 3. Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, valja tumačiti na način da on omogućava da se za postupak o roditeljskoj odgovornosti uspostavi nadležnost suda države članice koji nije sud uobičajenog boravišta djeteta iako pred izabranim sudom nije u tijeku nijedan drugi postupak.

   Naime, ograničavanjem područja primjene članka 12. stavka 3. Uredbe br. 2201/2003 na situacije u kojima se postupak o roditeljskoj odgovornosti nadovezuje na drugi postupak koji je već u tijeku znatno bi se smanjila mogućnost korištenja prorogacije nadležnosti predviđena tom odredbom, s obzirom na to da do potrebe pokretanja postupaka o roditeljskoj odgovornosti može doći neovisno o bilo kakvom drugom postupku, te bi se time ugrozio koristan učinak te odredbe i cilj jednakosti svakog djeteta.

   (t. 46., 50., 52. i t.1. izreke)

2.  Članak 12. stavak 3. točku (b) Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, valja tumačiti na način da se, u smislu te odredbe, ne može smatrati da su nadležnost suda pred kojim je jedna stranka pokrenula postupak o roditeljskoj odgovornosti „izričito ili na drugi nedvosmislen način prihvatile sve stranke u postupku“ kad osoba koja je u tom prvom postupku tužena naknadno pred istim sudom pokrene drugi postupak, a u okviru prvog postupka u prvom podnesku uloži prigovor nenadležnosti tog suda.

   (t. 59. i t. 2. izreke)