Predmet C‑611/13 P

Hansa Metallwerke AG i dr.

protiv

Europske komisije

„Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme – Usklađivanje prodajnih cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Uredba (EZ) br. 1/2003 – Članak 23. stavak 2. – Gornja granica od 10% prihoda – Obveza obrazlaganja – Zaštita legitimnih očekivanja”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. siječnja 2017.

1. Tržišno natjecanje–Novčane kazne–Iznos–Određivanje–Najviši iznos–Izračun–Razlika između konačnog i privremenog iznosa kazne–Posljedice

   (Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.)

2. Žalba–Razlozi–Nedostatnost obrazloženja–Implicitno obrazloženje Općeg suda–Dopuštenost–Pretpostavke

   (čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 36. i 53. st. 1.)

3. Žalba–Razlozi–Razlog usmjeren protiv dodatnog razloga iz obrazloženja–Bespredmetan razlog–Odbijanje

   (čl. 256. st. 1. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

1.  Činjenica da se zbog primjene granice od 10% prihoda iz članka 23. stavka 2. drugog podstavka Uredbe br. 1/2003, određeni čimbenici kao što su težina i trajanje povrede zapravo ne odražavaju na iznos izrečene novčane kazne je samo posljedica primjene te gornje granice na predmetni konačni iznos.

   Naime, radi se o granici koja se ujednačeno primjenjuje na sve poduzetnike i izriče s obzirom na njihovu veličinu, a čija je svrha izbjegavanje prekomjernih i nesrazmjernih novčanih kazni. Svrha je te gornje granice dakle različita i autonomna u odnosu na kriterij težine i trajanja povrede.

   (t. 27., 29.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 36., 37.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 45., 46.)